Direktor za skokove: Mentor Olajdžuvona, noćna mora Džabara

Bivša zvijezda NBA lige, jedan od 50 najboljih igrača svih vremena, jedan od najdominantinijih centara ikada, Mouzes Meloun, preminuo je jutros iznenada u 60. godini.

Meloun je rođen 23. marta 1955. godine u Petersburgu (Virdžinija). a već sa 16 godina u SAD se uveliko pričalo o "jednom korpulentnom tinejdžeru koji je fizički izgledao kao da je desetak godina stariji od svojih vršnjaka".

Lokalnu srednju školu u Petersburgu je vodio do 50 uzastopnih pobjeda, kao i do dva naslova državnih prvaka.

Brojke su stvarno bile za divljenje: "Big Mo" je prosječno bilježio 38 poena 16 skokova i nevjerovatnih 10 blokada po meču.

Jasno da je bio prva želja brojnih koledž košarkaških programa, ali je izvjesno bilo da je Unverzitet Merilend najbliži potpisu.

Formalno do njega je i došlo, ali onda je stigla i ponuda iz ABA lige (tih godina SAD je imala dvije profesionalne košarkaške lige) od Juta Starsa.

Kako su tih godina igrači često išli za novcem, Meloun nikad nije zaigrao u NCAA ligi.

U ABA ligi iako još uvjek dječak pokazao je da je spreman da se nosi sa starijima i višima od sebe. Sa 18,8 poena i 14,6 skokova postaje prva zvijezda Jute koju uspjeva da povede do plej ofa.

Iduće sezone dobija unosniji ugovor od Spirit's of St Luisa i činilo se da je prsten prvaka ABA lige zagarantovan, jer su "duhovi" imali sjajan sastav.

Moris Lukas (budući All star igrač Portlanda), Don Čejni (bivši "šesti igrač lige" u dresu Seltiksa), Majkl Lion Kar (buduči šampion sa Seltiksima, kao i NBA trener), uz mladog Melouna, sve je vodilo ka "laganoj šetnji" do prstena.

Međutim Sent Luis nije mogao ekspresno da izgradi timski duh, pa su tako više gledali na svoje individualne brojke nego na timske, što se odrazilo kako na pojedinačan tako i na timski rezultat.

Onda je došla čuvena 1976. godina kada je došlo do zvaničnog stapanja dvije lige, a Sent Luis nije bio među izabranim timovima koji su dobili pozivnicu za NBA.

Pravo na Melouna su polagali Nju Orleans Džez (današnja Juta), ali oni su ga vratili na tzv. "produženi draft", u zamjenu za prava na veterana Gejl Gudridža. Tako je fanšiza "Džezera" mogla da ima Melouna prije Melouna.

To nije bio kraj putešestvija u predsezoni za Big Moa. Kao petog pika biraju ga Portland Trejl Blejzersi. Tim iz Oregona, je već imao Bil Voltona na poziciji centra, polagali su prava i na Melounovog saigrača iz Sent Luisa Moris Lukasa. Višak visokih igrača su rješili slanjem Melouna u Bufalo Brejvse (današnji LA Klipersi) za buduće pikove.

Ovo je možda i početak "proketstva" Portlanda, kao i razlog zbog čega su pošli za Sem Bouvijem, prije nego za Majkl Džordanom 1984. godine.

Ni u Brejvsima nisu imali "vremena" da čekaju sazrijevanje mladog igrača, pa poslije samo dvije utakmice Meloun ide u Rokitse takođe za buduće pikove.

Tako poslije čak tri promjenjena kluba prije prvih utakmica u NBA, Meloun se našao u timu iz Teksasa.

Tamo su ga dočekali veteran Rudi Tomjanović, plej/šuter Kalvin Marfi i Majk Njuli, jedno prodorno krilo, kakvih je u tom periodu u ligi bilo na izvoz.

Big Mo je dominirao reketom, sa 13 skokova i 2,1 blokadom po meču, dok je košgeterski učinak bio nešto "siromašniji" sa 13,2 poena.

Iste sezone u doigravanju Mouzes je eksplodirao. Brojke su se popele na 18 poena i 17 skokova po meču a Roketsi su ušli u finale Istoka (da, Hjuston je igrao Istočnu konferenciju do ulaska Dalas Maverkiksa 1980 godine u NBA).

Tamo ih je sačekala Filadelfija koja je bila prevelik zalogaj za tim iz Teksasa.

Već u drugoj sezoni Big Mo dobija svoju prvu titulu MVP igrača lige sa 24,8 poena i 17,6 skokova po meču.

Prelaskom Hjustona na Zapad, u prvoj sezoni izboren je plejof (kao poslednji "putnici" sa 6.pozicije).

Mnogi su Hjuston smatrali za prosječnu ekipu, ali Big Mo je svojim doprinosom, ali i liderstvom bio često "gorivo" za Rakete.

Prvi protivnik u doigravanju na Zapadu (1980-1981) su bili aktuelni šampioni LA Lejkersi predvođeni Karim Abdul Džabarom.

Iako je bio viši od Melouna desetak centimetara, iako se smatra za jednog od najboljih svih vremena, srčanost Big Moa je došla do izražaja.

Sirova snaga, uz nevjerovatnu eleganciju prilikom post igre i rolinga, i velika "Nebeska udica" je bila prizemljena. Meloun je u odlučujućem meču dao 37 poena i uhvatio 23 lopte.

Sve te poteze, dominaciju, tajming prilikom skokova i vođstvo ekipe, sa tribina je posmatrao jedan tinejdžer imigrant iz Nigerije. Njegovo ime je Hakim Olajdžuvon.

Tada je kružila priča da je Mouzes bio mentor mladom centru Univerziteta Hjuston. Osim košarke, Meloun je Hakima učio i ponašanju van terena.

Poslije Lejkersa Hjuston je bio bolji od San Antonia, da bi u finalu Zapada igrali sa Kanzas Siti Kingsima (današnji Sakremento).

Rokitsi su "počistili" Kraljeve sa 4:1, i došli do svog prvog finala lige. Tamo su ih čekali Boston Seltiksi.

Niko nije pokazivao optimizam prilikom ovog duela, ali tim i Teksasa je poprilično namučio ekipu Lerija Birda. Na kraju su kapitulirali sa 4:2.

Iduće sezone dolazi i druga nagrada za MVP-a sezone. "Direktor za skokove" (nadimak koji je zavrijedio odmah po dolasku u Hjuston) je bilježio 31 poen i 14, 7 skokova po meču.

Hladan tuš je stigao u prvom kolu, kada je Sijetl bio bolji u tri meča.

Poslije sezone 1981-82, Meloun je odlučio da se oproba kao slobodan agent. Ponuda je stigla od Filadelfije koja je već tada imala sjajan roster. Želja za prstenom NBA prvaka bila je prevaga i Big Mo se priključuje ekipi gdje su već igrali Džulijus Irving (Dr J), Moris Čiks, Endrju Toni, Bobi Džouns.

Ako davno u Sent Luisu i ABA ligi skup sjajnih pojedinaca nije urodio plodom, u Filadelfiji je bilo suprotno,

Instant povezivanje sa timom, navijačima i sezona iz snova. U regularnoj sezoni Filadelfija završava sa skorom pobjeda i poraza 65-17.

Meloun završava sezonu sa 24,5 poena, 15,3 skoka i dvije blokade po meču, dovoljno za treću MVP nagradu, čime je stao u red sa odabranima kao što su Bil Rasel, Vilt Čemberlen i Karim Abdul Džabar.

Big Mo je jedini igrač u istoriji koji je nagradu MVP dobijao uzastopno noseći dresove različitih ekipa.

Svi su očekivali veliko finale sa Lejkersima.

Iz tog perioda poznata je Mouzesova izjava "Fo Fi Fo" (four five four) kako je uoči plej ofa predvidio put Siksersa, kako je na kraju i bilo.

Njujork je dobijen sa 4:0, Milvoki Baksi su dobijeni sa 4:1, i ušlo se u finale sa timom Džabara, Medžik Džonsona, Džejms Vortija.

"Zlatno-ljubičasti" su totalno bili nadigrani i Fili je sa 4:0 završila posao.

Opet je Big Mo izaša kao pobjednik duela sa Karim Abdul Džabarom. U poenima je bilo 103:94 za centra Filadelfije, a šta tek reći za 72:30 u skokovima u korist Big Moa.

Meloun osvaja i naslov MVP-a finalne serije.

Činilo se da tim Siksersa presdstavlja novu silu u ligi, i da je na pomolu nova dinastija. Kad se uzme u obzir da je 1984. godine draftovan Čarls Barkli, sve je išlo ka tome. Ipak uspjeh iz 1983. nikad nisu ponovili.

Seltiksi sa Birdom, Ajzea Tomas i Bad boys-i iz Detroita, kao i Džordanovi Bulsi su bili nepremostivi.

Kao što se i očekivalo seleri kep Siksersa nije mogao da izdrži toliko zvijezda u svom rosteru pa je Meloun trejdovan u sezoni 1985-86 u Vašingtom Bulitse.

Sa Bulitsima je redovno stizao do plejofa, ali tim iz prijestonice je uvjek nailazio na nekog od pomenutih ekipa.

Atlanta Houksi su probali 1989. godine da upare svoju prvu zvijezdu Dominik Vilkinsa sa Big Mouom nebili posložili kockice za ozbiljniju kampanju u doigravanju.

Iako u poznim godinama, Meloun je i dalje bilježio 20 poena i 11 skokova po utakmici, ali jedin izlet u plej of završen je porazom od realno slabijih Milvoki Baksa.

Posljednje sezone proveo je upravo igrajući za Bakse, pa ponovo Filadelfiju, da bi poslednju sezonu igrao kao podrška Dejvidu Robinsonu u San Antoniu.

Sezona 1994-1995. bila je poslednja za njega, i poslije 19 sezona otišao je u košarkašku penziju.

Godine 1996. izabran je za 50 najboljih košarkaša svih vremena.

I dalje je najbolji ofanzivini skakač u istoriji NBA lige sa 6731 skokom.

Iako zastrašujućeg izgleda, bio je izuzetno blage naravi, pa je spojio 1212 utakmica da nije imao šest ličnih grešaka, ili da je bio isključen.

Uz Džabara, Elvina Hejsa i Vilta Čembrelna jedini je igrač sa preko 25 000 poena i 15 000 skokova.

Na All star meču nastupio je 12 puta.

Godine 2001. je primljen u košarkašku Kuću slavnih.

Nije poznato da je bio bolestan. Danas je trebalo da učestvuje na golf turniru zajedno sa saigračem iz perioda Hjuston Rokitsa Kalvin Marfijem.

Košarka je ostala bez jednog diva, lidera, čovjeka koji je prije svega volio košarku igrajući 19 profesionalnih sezona.

"Njegova okretnost je bila na granici poetskog, a onda sva ta sirova sanga", komentarisao je njegov saigrač Rudi Tomjanovič.

( Luka Vlaisavljević )