Davno izgubljena biblija našla put do porodice Sladojević iz Nikšića
“Kada sam ugledao navedene stranice prvo sam bio oduševljen. Životi jedne porodice su proletjeli pred mojim očima. Biblija je dobila još veću vrijednost. Neko je revnosno upisivao u nju podatke gotovo čitav vijek"
Biblija stara 120 godina, kupio je u antikvarnici. Puna lične istorije porodice Sladojević iz Nikšića. Očigledno divna porodična uspomena. Ukoliko neko zna člana ove porodice iz Nikšića, neka mi se obrati, jer bih volio da im vratim knjigu. Treba da ostane u porodici”, postavio je nedavno status na Facebook-u Slavenko Šućur.
A u bibliji, na poslednjim stranicama život jedne porodice - Zlate i Čedomira Sladojevića, koji su se vjenčali u maju daleke 1926. godine, u manastiru Župa, gdje ih je vjenčao, kako stoji zapisano Novak Kovačević, advokat.
Tu su i podaci kada su dobili djecu, kada je ko od njih umro, slika porodične loze.
“Kada sam ugledao navedene stranice prvo sam bio oduševljen. Životi jedne porodice su proletjeli pred mojim očima. Biblija je dobila još veću vrijednost. Neko je revnosno upisivao u nju podatke gotovo čitav vijek. Ali, osjetio sam i blagu sjetu, jer je bilo očigledno da su mnogo od života prošli”, kaže za “Vijesti” Šućur, koji je sa suprugom Gijom, bibliju kupio na pijaci antikviteta pored istorijskog muzeja u Budvi.
Iako su na pijaci tražili lampe i sablje crnogorske vojske iz sredine XIX vijeka, 'pronašli' su prelijepu bibliju, koju su platili 60 eura i koju su detaljno pregledali tek kada su stigli kući.
“U prvom trenutku nisam znao da ima istoriju jedne porodice na poslednjim stranicama. Znao sam da se to nekada radilo, ali jednostavno nisam je prelistao do kraja. Kada sam to vidio, odmah sam odlučio da pronađem porodicu kojoj biblija pripada. Pomislio sam na mogućnost da neko drugi ima slično blago moje porodice i koliko bi meni značilo da mi to blago vrate”, iskren je Šućur.
Tragom stare biblije kreće, njihova i potraga novinarke “Vijesti” za porodicom Sladojević. Uspješna potraga...
Jednostavan recept za uspjeh u porodici Sladojević
Zlata i Čedomir su prvo dijete, kćerku Olgu, dobili godinu nakon vjenčanja.
I onda svake druge godine po jedno dijete - Petar, Vjera, Marija. Kod poslednje kćerke Jelene malo su “pokvarili” redosljed - rođena je 1941. godine, sedam godina nakon Marije.
Petar se kasno oženio i nije imao djece, a od kćerki samo je Olga bila udata i ima nasljednicu Natašu.
Olga, penzionisana ljekarka koja živi u Podgorici i koja je nakon roditelja, nastavila sa unošenjem podataka, nije ni slutila da će porodična biblija ponovo biti kod nje.
“Kada sam bila kod kćerke, koja živi u Americi, jedna žena mi je ukrala bibliju. To sam prijavila policiji, ali evo, do sada, nije pronađena”, kazala je osamdesetdevetogodišnja Olga, jedino Zlatino i Čedovo dijete koje je živo.
Djeca su krenula roditeljskim stopama i svako je završilo fakultet.
„Petar je želio da studira matematiku, ali mu nijesu dozvolili tako da je završio srpski jezik i književnost. Bio je stipendista Srpske akademije nauka i umjetnosti i kada je diplomirao zaposlio se u Institut SANU-a. Doktorirao je i kada su ga drugi kritikovali da nije mnogo pisao, on bi govorio da je to dobro. Umro je u decembru prošle godine“, ispričala je Olga.
Vjera, koja je umrla prije dva mjeseca, završila je italijanski i francuski jezik. Radila je u Nikšićkoj banci, a kasnije u banci u Beogradu.
Marija je završila francuski jezik. Jedno vrijeme radila je u Nikšiću kao profesor, a kasnije u Zavodu za školstvo Srbije.
„Jelena, najmlađa sestra, studirala je pravo, koje nije završila. Malo joj je ostalo. Bila je jako inteligentna i lijena“, kazala je Olga.
Olga je završila medicinu, specijalizirala pedijatriju i bila je stipendista Svjetske zdravstvene organizacije tri mjeseca u Parizu.
Radila je u nikšićkom Dječjem dispanzeru, zatim u bolnici, i jedno vrijeme je vodila pedijatrijsku službu. Prelaskom u Podgoricu osnovala je prvi školski dispanzer.
Dodala je da je dispanzer radio do onog trenutka dok je i ona radila.
I njen pokojni suprug, Milorad Đurić, je bio ljekar, ginekolog. Jedno vrijeme upravljao je ginekološko-akušerskom službom u Nikšiću.
„Nataša je završila stomatologiju u Beogradu. Živi u Americi gdje ima svoju ordinaciju. Ima sina Marka, studenta, koji je druga godina biznisa, i kćerku Ivanu koja je maturirala i namjerava da upiše medicinu“, kaže ponosna majka i još ponosnija baka.
Uskoro će biblija stići kući. Tamo gdje pripada i odakle nikada nije ni smjela da nestane. A Olga će moći da čita i bilježi.
Od učitelja do sudije i poslanika
Olgin otac je za vrijeme Prvog svjetskog rata radio kao učitelj u Župi nikšićkoj. Nakon rata otišao je u Makedoniju, gdje je završio pravni fakultet.
"Vratio se i radio kao sudija u Nikšiću. Zatim je 1935. godine postao narodni poslanik i na toj funkciji je bio tri godine. Nakon toga odlazi u Sarajevo, gdje je bio sudija Upravnog suda. U državi je tada postojalo šest upravnih sudova. Tu ga je zatekao rat. Penzionisao se 1948. godine“, ponosno priča Olga.
Zlatin otac 1896. godine otvorio je prvu pivaru u Crnoj Gori
I biografija majke Zlate je za svako poštovanje. Zlatin otac Vuko Krivokapić 1896. godine otvorio je prvu pivaru u Crnoj Gori „Onogošt“. Imućni privrednik, koga je knjaz Nikola 1900. godine odlikovao Zlatnom medaljom za revnost, nakon završene gimnazije poslao je kćerku u Italiju, na studije matematike.
„Majka je matematiku studirala u Rimu i Padovi, ali se zbog pojave fašizma vratila u Crnu Goru. Nakon povratka, udala se. Radila je kao profesorica matematike u nikšićkim školama, kasnije u banci i u Boksitima“, priča Olga.
Galerija
( Svetlana Mandić )