Lični bankrot građana još nije zaživio u praksi

Zakon o ličnom stečaju potrošača, koji je stupio na snagu sredinom avgusta, još nije zaživio u praksi jer je potrebno donošenje seta podzakonskih akata kako bi se bliže definisala neka pitanja, među kojima je formiranje savjetovališta za vansudsko poravnanje, liste stečajnih upravnika i načina njihovog plaćanja.

“Vijesti” čekaju odgovore od Ministarstva pravde o daljim koracima u sprovođenju zakona. Resor kojim rukovodi ministar Zoran Pažin zadužen je za nadzor nad aktom koji je na predlog Liberalne partije (LP) usvojen krajem jula u Skupštini.

Prema Zakonu, prezaduženi građani koji opravdano ne mogu da izmiruju svoja dugovanja, imaju mogućnost da kroz stečaj u određenom vremenskom roku vrate dugove bankama, lizing kućama, komunalnim preduzećima i elektroenergetskim kompanijama.

Savjetnik u LP, Jovan Rabrenović kazao je “Vijestima” da građane, kojiima se već obraćaju, interesuju uslovi za pokretanje stečaja, prednosti i moguće opasnosti od proglašenja stečaja, a ima onih koji kroz pokretanje postupka stečaja žele da izbjegnu obaveze plaćanja alimentacije i drugih sudskih odluka.

"Iznosi dugova su, prema izjavama građana koji su nas kontaktirali, od nekoliko stotina eura (dugovanja za mobilne i fiksne telefone) pa do 100 hiljada nastalih kao posljedica loših ulaganja u biznis, kupovine nekretnina i automobila. Građani imaju pitanja da li moraju prijaviti sve prihode koje ostvaruju ili je dovoljno da to bude samo plata. Time pokušavaju da izbjegnu uključivanje svih prihoda u postupak evidentiranja kao uslova za provođenje stečaja”, kazao je Rabrenović.

Ministarstvo pravde je obavezno da formira savjetovališta koja će imati ulogu službi ovlašćenih da sprovode postupke posredovanja kako bi se postigao vansudski sporazum između potrošača i povjerilaca. Pravilnicima će se definisati način finansiranja i uslovi neophodni za obavljanje poslova posredovanja.

Obaveza ministarstva je da definiše oblik i sadržaj obrasca za zahtjev za sprovođenje vansudskog postupka, popisa imovine, povjerilaca i dugovanja. Uz to, treba sastaviti listu stečajnih upravnika.

Zakonom je predviđeno da stečajni upravnik ima pravo na novčanu nadoknadu za rad i na nadoknadu stvarnih troškova u skladu sa utrošenim vremenom i složenošću rada. U slučaju da u stečajnom postupku nema novca za isplatu nagrade i naknade troškova stečajnom upravniku one će se isplaćivati iz Fonda za pokriće troškova stečajnog postupka. Način osnivanja Fonda i isplate naknada stečajnim upravnicima regulisaće se posebnim pravilnikom.

"Smatramo da smo dali odličan osnov za izlazak iz prezaduženosti određenih kategorija građana i pomogli povjeriocima da sa potpunom izvjesnošću mogu računati da će njihova potraživanja biti naplaćena”, kazao je Rabrenović.

Prije otvaranja stečaja moguće vansudsko poravnanje

Postupak pokretanja stečaja počinje vansudskim postupkom koji se temelji na načelu dobrovoljnosti i sprovodi se zbog vansudskog sporazuma između potrošača i povjerioca.

Zakonom je definisano da stečaj mogu pokrenuti povjerilac ili potrošač, ali dužni su, prije podnošenja predloga sudu, obratiti se zahtjevom savjetovalištu ili posredniku radi pokušaja postizanja vansudskog sporazuma.

U slučaju da vansudski postupak nije uspio, pristupa se otvaranju postupka stečaja pred nadležnim sudom.

Stečaj pred sudom može se otvoriti na predlog potrošača ili povjerioca i u stečajnu masu ulazi cjelokupna imovina potrošača stečena do zaključenja postupka, osim imovine koja se ne može plijeniti u skladu s odredbama odgovarajućeg zakona.

Mora se obezbijediti novac za osnovne životne potrebe

U postupku stečaja, stečajni upravnik mora da se pobrine da potrošaču mjesečno ostane dovoljno novca za podmirenje osnovnih životnih potreba i troškova stanovanja. Iznos stečajni upravnik određuje primjenom propisa kojim se uređuju prava iz sistema socijalne zaštite i upoređivanjem podataka o prosječnim troškovima života, prosječnoj potrošačkoj korpi, troškovima obrazovanja i zdravstvenim potrebama potrošača.

Građaninu, na njegov zahtjev, ne može se prodati nekretnina koja mu je potrebna za stanovanje pod uslovom da u vlasništvu nema drugu nekretninu, ili ako na raspolaganju nema drugi smještaj, niti je u mogućnosti da ga osigura. Ako je ta nekretnina srazmjerna njegovim i potrebama njegove najuže porodice, ne može biti predmet prodaje.

( Marija Mirjačić )