Game of Crkva

Bože kako smo glupi! Bože?! Na kraju ove prve ispovjedničke rečenice mora se naći samo znak uzvika, nikako znak pitanja uz uzvičnik. Jasno je, glupi smo beskrajno, do čudesa crkvene dogme smo glupi, i nazad.

U prostoriji za stolom sjedi nekoliko ljudi u odijelima, čeka se početak „rasprave“ (nažalost nije riječ o komadu Pjera de Marivoa). Posrijedi je rasprava o zakonu o crkvama. Jedan od „ljudi“ u odijelima je i gospodin Suad Tablica Numanović, dok se do njega smiješi savjetnik i istoričar Živko Veliki Narodni Kuvar Andrijašević. Radnja se dešava u Kotoru gradu.

Vjerovatno je većina ljudi koji su se naložili i došli da se gladni bore za crkvena pitanja, prošla kroz vrata na glavnom ulazu u Kotor na kojima piše „Tuđe nećemo, svoje ne damo. TITO“. Dakle, u startu je riječ o komediji sa primjesama apsurda. Predstava može da počne.

Kotor je pozornica ove narodne igre između dvije crkve, a publika je na društvenim mrežama, u Kotoru gradu su većinom ljudi spremni na fajt. Na portalima se pojavljuju prve fotografije i zainteresovani narod može vidjeti gospodina sa dugom bradom, glava mu je pokrivena crnom kapom koja je nastavak odjevnog predmeta koji je na ivici bade mantila i hoody duksa. Njegovo oblačenje podsjeća na dukseve koje prodaje dvojac iz Prti Bee Gee grupe. U čitavoj gunguli, gospodin mirno čita.

Dok on čita, Miraš kasni, iako je Cetinje blizu. Možda je tražio parking, ipak je gužva. U pravo vrijeme portali pišu da mu nije dozvoljen pristup događaju, te da su mu pred nos zatvorili kapiju. On se sa svojim prijateljima povlači, vjerovatno srećan što će on i gospodin Stevo Državni Branik Vučinić dobiti priliku da ožale sebe i Crnu Goru makar na dnevniku RTCG i nekoliko portala. Pretpostavljam da Crnogorski pokret uživa u poligonu koji im se otvara za izjave zabrinutosti nad sudbinom crkve, Crne nam Gore i naroda.

Stvar se zahuktava, masa pljuje Miraša i uzvikuje užasne parole i uvrede koje nikako ne priliče ljudima koji su došli da zastupaju crkvu, bilo koju crkvu. Komedija prijeti da preraste u tragi-komediju ili samo tragediju. Dok Miraš prolazi kroz masu kao kad Lena Headey glumi Walk of shame u Game of Thrones. Pojavljuje se snimak u kom osoba koju nazivaju vladikom udara rukom u glavu stariju gospođu koja će na portalima zavisno od orjentacije i donacije postati „babetina, starija gospođa, starica, žena, gospođa“. Uglavnom, predstava dobija i kap borilačkih vještina što podiže uzbuđenje publike.

Publika uživa da prati ovu predstavu, a napolju bombe u centru Podgorice ekplodiraju ispred Granda, državni dugovi se mjere u milijardama, pola Budve je pohapšeno, nezaposlenost je ogromna. Rječnik crkvenodostojnika mjeri se uvredama i kletvama.

Nama je dobro dok nam daju „rasprave i popova“. Nama je dobro. Bogu fala!

( Đuro Radosavović )