Žugić betonirao 12 kvadrata mora?

Plac na obali mora Radoja Žugića “narastao” je dvanaest kvadrata za nekoliko godina, ali ministar finansija odbija da odgovori da li se proširio tako što je nasipao more.

U to su, međutim, mogli da se uvjere mnogi koji su pratili dešavanja u Krašićima, kod Tivta.

Žugić (DPS) je plac kupio 2010. i njegov dio tada je iznosio 99 kvadrata, da bi zemljište, na kojem je u međuvremenu izgrađena vila, do danas “poraslo” na zvaničnih 111 kvadrata.

Umjesto odgovora na pitanje “Vijesti” da li je Žugić betonirao i more, iz Ministarstva je odgovoreno da je Žugić, “u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima koju regulišu oblast sprečavanja sukoba interesa, a od prvog dana vršenja javne funkcije, redovno i blagovremeno izvještavao nadležne institucije o svom imovinskom stanju”.

“U tom smislu, svi podaci o cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini (kako ministra Žugića, tako i članova njegove porodice), kao i o osnovima sticanja iste, dostupni su javnosti na sajtu Komisije za konflikt interesa. Kako su pitanja u vezi sa navodnim zloupotrebama službenog položaja u korist sticanja imovine u više navrata bila predmet pažnje medija, a na ista je ministar blagovremeno davao iscrpne odgovore, o detaljima ovim povodom se, osim kod navedenih institucija, možete informisati i pretragom arhive novinskih članaka”, saopšteno je iz PR službe Ministarstva.

Po imovinskom kartonu iz prošle i ove godine, Žugić je vlasnik ukupno 63 kvadrata u vili - po jednog stambenog prostora od 21 kvadrat u suterenu i na prizemlju, te iste površine podruma.

Toliko pripada i podgoričkoj firmi “Stadion“, sa kojom je Žugić kupio 198 kvadrata za 75 hiljada eura na samoj obali mora.

Vila je nikla za manje od dvije godine, a u međuvremenu se, sudeći prema ministrovim imovinskim kartonima, desila i zanimljiva transformacija placa, jer je zvanično prijavljeno 99 kvadrata 2010. godine, da bi 2012. postao “99 + 12 kvadrata“.

Svoju polovinu placa od 99 kvadrata Žugić je uredno prijavio Komisji za sprečavanje konflikta interesa, a nakon toga je, zajedno sa drugim kupcem, započeo gradnju na prirodnoj kamenitoj obali, koja se u katastru vodila kao “pašnjak 4 klase“.

Žugić se tada priključio desetinama stranih i domaćih biznismena, političara i uticajnih ljudi koji su se dokopali atraktivnih djelova obale u Krašićima, koje je Vlada odmah potom pretvorila u građevinske placeve. Time je aminovana gradnja niza betonskih mastodonata, sa temeljima bukvalno u moru.

Žugiću i njegovom partneru građevinsku dozvolu je izdao tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić (DPS) u novembru 2011, da na placu od 198 kvadrata izgrade turističku vilu, spratnosti podrum + suteren + prizemlje, ukupne bruto-građevinske površine 155 kvadrata.

Odakle Žugiću pare za plac i vilu na samoj obali mora?

Žugić je odbio da odgovori i na pitanje odakle mu novac za kupovinu placa i gradnju luksuzne vile, a iz Ministarstva je odgovoreno da je “sva imovina stečena na legalan način”.

“Što može predmet provjere od strane svakog zainteresovanog lica kod Komisije, kao i kod ostalih nadležnih institucija”.

Žugić je u julu 2011. sa Opštinom Tivat, u svoje i u ime „Stadiona“, potpisao ugovor o plaćanju komunalija, u ukupnom iznosu od oko 15.500 eura, pristavši da iznos plati u roku od sedam dana.

Skoro istovremeno kada je kupovao zemlju u Tivtu, plaćao komunalije i kretao u gradnju vile, bivši direktor Fonda PIO i guverner Centralne banke, postao je vlasnik stana od 64 kvadrata u Budvi. Stan je, kako je naveo u kartonima, kupio kreditom od 30 hiljada eura, podignutim kod Montenegrobanke, iako je istoj još vraćao kredit od 10 hiljada eura, uzet 2009. za kupovinu terenca „toyota RAV 4“.

Iz MANS-a su tada optužili Žugića da, prema podacima Komisije, nije mogao da ima zvaničnih sredstava da kupi plac u Krašićima:

“Prijava za 2008. godinu u kojoj je Žugić kupio plac u Krašićima ne postoji, dok u prijavi za prethodnu godinu nema sredstava koje bi Žugić mogao odvojiti za učešće u projektu sa kompanijom 'Stadion'.

Postavlja se pitanje odakle onda Žugiću 35.000 eura, koliko iznosi polovina cijene... Važno je napomenuti da je upravo u tom periodu Žugić bio predsjednik odbora direktora Prve banke”. Žugić je u kartonu za 2010. naveo da je tada prodao livadu na Žabljaku, površine 2.700 kvadrata, za 135 hiljada eura, ali je i taj iznos mali da „pokrije“ sve ono što je tada kupovao.

Uspio i da se upiše kao vlasnik placa

Plac na obali mora karakterističan je i po tome što je ministar uspio da se u katastru upiše kao vlasnik, a ne korisnik.

Praksa Uprave za nekretnine, organa u sastavu Ministarstva finansija, sasvim je drugačija u slučaju gotovo svih ostalih građana, pa primorci koji vjekovima imaju imovinu na obali formalno najčešće nijesu vlasnici, već samo korisnici. Uprava se, naime, poziva na Zakon o morskom dobru, tvrdeći da morska obala, kao prirodno dobro, ne može biti u privatnoj svojini. Ministar, rodom sa Žabljaka, odbio je da “Vijestima“ objasni kako je uspio ono što mnogi primorci ne mogu.

“Postavljanje pitanja u kojima iznosite niz neistina, bez realnog osnova i relevantnih dokaza, upućuje na zaključak da je plasiranje ovakvih tekstova usmjereno na podizanje tiraža štampe, a ne i na objektivno informisanje javnosti, te se ovim povodom ministar Žugić više neće oglašavati”, odgovoreno je iz PR službe Ministarstva.

( Siniša Luković )