Gdje su 950 hiljada eura - ko je dao lažne podatke, klub ili opština?
Koliko je tadašnja uprava bila izdašna (predsjednik UO bio je biznismen Tomislav Čelebić) govori i to da je Nenad Višnjić, momak koji je bio jedan od najvećih promašaja na poziciji štopera, imao ugovor vrijedan 62 hiljade i 500 eura
Dugovanja Fudbalskog kluba Budućnost na kraju 2014. godine, po raznim osnovama, iznosila su 1.356.856 eura, a dug za poreze i doprinose na zarade iznosio je 454.597 eura, pokazao je revizorski izvještaj godišnjeg računa, koji je dostupan na sajtu Komisije za hartije od vrijednosti.
Ukupne kratkoročne obaveze kluba - akcionarskog društva, koji je 99,9980 odsto u vlasništvu Glavnog grada - iznosile su, dakle, na kraju prošle godine - 1.811.453 eura.
Pored duga za poreze i doprinose, najveći dio otpada na neizmirene obaveze prema igračima i stručnom štabu - čak 625.308 eura.
Postoje, takođe, i dugoročne obaveze od 1.068.639 eura, prema, kako stoji u izvještaju - „izvođačima radova od strane Glavnog grada Podgorica po osnovu izvršenih radova na objektima FK Budućnost“.
Ukoliko se i to računa kao dug Budućnosti, a s obzirom na to da je Glavni grad vlasnik kluba, moglo bi se govoriti o ukupnom minusu od skoro tri miliona eura! Potraživanja su šest puta manja.
Finansijsko propadanje Budućnosti počelo je prije šest godina, bar tako pokazuju dokumenta sa sajta Komisije za hartije od vrijednosti.
U tim dokumentima postoje, međutim, i neke „nelogičnosti“, a u oči posebno upada odnos Budućnosti i većinskog vlasnika Glavnog grada.
Grad kaže 1,5, izvještaj revizora 2,4 miliona
U periodu od 2006. zaključno sa 2013. godinom, Budućnost je iz budžeta Glavnog grada dobila 1.832.036,82 eura, stoji u odgovoru na odborničko pitanje, postavljeno na sjednici Skupštine Glavnog grada Podgorica, koja je održana 31. januara 2014. godine, a koji je potpisao sekretar za finansije Miomir Jakšić.
Podaci iz odgovora na pitanje koje je postavio Aleksa Bečić, tada odbornik u Skupštini Glavnog grada, ne poklapaju se, međutim, sa izvještajima revizora - zapravo, drastično se i dramatično razlikuju.
Između podataka u formi odgovora na odborničko pitanje i revizorskih izvještaja od 2008. (od te godine moguće ih je naći na sajtu Komisije za hartije od vrijednost) do 2013. godine razlika je tačno 958.731 euro!!!
Prema podacima koje je u odgovoru na odborničko pitanje dostavio Jakšić, Opština je Budućnosti na ime donacija za tih šest godina uplatila 1.531.194 eura, dok u revizorskim izvještajima stoji da su donacije iz tog izvora iznosile 2.489.925 eura!!!
Sporne 2009. i 2010. godina
Razlika u podacima nastala je uglavnom u 2009. i 2010. godini. U dokumentu, koji je potpisao i pečatirao sekretar Jakšić, Opština je za te dvije godine uplatila 578.952 eura, a u revizorskim izvještajima stoji da su donacije iznosile 1.474.309 eura. Razlika je 895.357 eura!
U revizorskom izvještaju za 2010. godinu ne razdvajaju se, doduše, dotacije od države i lokalne samouprave, tako da bi razlika između dotacije od 340.500 eura, koje je Opština navodno uplatila, i 736.196 eura, koliko se navodi u završnom računu, mogla da se opravda time da je klub iz državnog budžeta te godine dobio 395.696 eura. Međutim, u 2008. i 2009. godini, Budućnost je od Ministarstva finansija dobila po pet hiljada eura, stoji u završnim računima za te dvije godine.
Kao odgovorno lice kluba u revizorskom izvještaju 2009. godine vodi se Vlada Bulatović, sadašnji komesar Superlige Srbije, a za 2010. godinu Budimir Miranović.
S obzirom na to da dokumenta imaju zvaničnu formu - odgovor na poslaničko pitanje je potpisan, pečatiran i zaveden, a u revizorskim izvještajima se konstatuje da se „finansijski izvještaji prikazuju istinito i objektivno“ - logično je pitanje kako je moguće da se finansijski podaci o donacijama Opštine razlikuju za skoro milion eura? I zbog čega se toliko razlikuju?
Neko je ili pogriješio, ili nešto sakrio i lažno prikazao.
U kome od dva završna računa - opštinskom ili klupskom - nisu prikazani tačni podaci?
Ako je greška - drastična je i nemoguće je opravdati, ko god da je napravio.
Ako je ovo drugo - onda je riječ, bez sumnje, o „opasnim igrama brojki“, koje bi nadležni državni organi trebalo da istraže i ustanove da li je možda riječ o krivičnom djelu.
Astronomski ugovori i misteriozna obeštećenja
U revizorskom izvještaju za 2009. godinu navedena je visina ugovora svakog igrača u takmičarskom pogonu. U ljeto te godine potpisani su ugovori sa 12 fudbalera, a vrijednost tih ugovora na godišnjem nivou iznosi cijelih 985.905 eura.
Tako se, recimo, navodi da je godišnji ugovor Dragana Boškovića iznosio 175 hiljada eura, Nenada Brnovića 132 hiljade i 900, Abrahama Kudemora 100 hiljada eura...
Koliko je tadašnja uprava bila izdašna (predsjednik UO bio je biznismen Tomislav Čelebić) govori i to da je Nenad Višnjić, momak koji je bio jedan od najvećih promašaja na poziciji štopera, imao ugovor vrijedan 62 hiljade i 500 eura!
Te 2009. godine, u revizorskom izvještaju se navodi da je Budućnost za dovođenje izvjesnog Darka Marića (!?) platila 13 hiljada i 600 eura.
Kada su obeštećenja u pitanju, u izvještaju za 2014. godinu stoji da je klub od prodaje fudbalera Aleksandra Vukčevića (ne Nikole, Petra ili Andrije) dobila od nekoga 100 hiljada eura!
U izvještajima se vidi da je Budućnost od prodaje Fatosa Bećiraja Dinamu iz Zagreba dobila 400 hiljada eura, a od odlaska Ivana Vukovića u Hajduk 725 hiljada eura. Hajduk je imao obavezu da uplati još 425 hiljada do 30. juna 2012. godine, ali nije to uradio, pa je trebalo da se aktivira klauzula da će Budućnost dobiti 27,5 odsto od narednog transfera.
On je 2013. godine otišao u korejski Seongnam, ne kao slobodan igrač već za obeštećenje. Spekuliše se da je obeštećenje iznosilo oko 220 hiljada eura, ali Budućnost, bar u finansijskim izvještajima, nije dobila tih 27,5 odsto.
Kako je rastao dug
Iz finansijskih izvještaja vidi se kako je rastao dug po svim osnovama.
Tako je Budućnost na kraju 2008. godine za poreze i doprinose dugovala 87.715 eura, a već naredne godine duplo više 151.410 eura. Dug je 2010. porastao na 192.128 eura, 2011. na 368.345 eura, a vrhunac dostigao 2013. godine, kada je država potraživala 650.975 eura.
Dug po tom osnovu na kraju prošle godine bio je 454.597 eura, a Ministarstvo finansija je 27. marta 2013. godine dozvolilo da se dug plati u šest jednakih mjesečnih rata, od kojih je prva dospjela 10. aprila, a posljednja dospijeva 10. septembra ove godine.
Kratkoročne obaveze iz poslovanja (dobavljačima, za zarade) 2009. godine bile su 161.379 eura, a 2010. godine 386.798 eura.
A finansijske kratkoročne obaveze prema NLB, Zetagradnji, AD CMC i drugima na kraju 2009. godine iznosile su 77.400 eura, a na kraju 2012. čak 602.950 eura! Na kraju prošle godine smanjene su na 144.490 eura.
Šta je sa Mogrenom i ostalima
Izvještaji o poslovanju Budućnosti - kakvi god da su - bar su dostupni javnosti, podložni analizi, pa i sumnjama u vjerodostojnost, jer je klub transformisan u akcionarsko društvo.
Šta je, međutim, sa ostalim fudbalskim (i sportskim) klubovima? Kakve su njihove poslovne knjige? Postoje li, šta ima u njima?
Recimo, šta je sa Mogrenom, klubom koji postoji još samo formalno?
Koliko je novca budvanska Opština dala Mogrenu da bi formirao bar dva „drim-tima“?
Šta je sa novcem koji je klub dobio od prodaje igrača - posebno Luke Đorđevića, Petra Grbića, a tek Marka Bakića? Iz kluba su u ljeto 2012. godine „poluzvanično“ kazali da je obeštećenje od Torina iznosilo milion eura, a italijanski mediji javili da je riječ o tri puta većoj sumi.
Pa i da je milion, a ne tri - budvanski klub je baš od tada počeo finansijski da kolabira, da bi tri godine kasnije i izdahnuo. Kako je to moguće - to nije samo fudbalsko, to je pitanje za značajnije državne institucije!
( Danilo Mitrović, Aleksandar Radović )