Kontroverzna haljina kao prekretnica u stvaralačkoj karijeri Donatele Versaće

Svaki put kada biste ugledali bilo koji Versaće komad, primijetili bi meduzinu glavu koja decenijama služi u čast logoa ovog brenda po kojem je on i prepoznatljiv.

Još kao dijete, Đani Versaće se igrao sa svojim bratom i sestrama u starim ruševinama blizu njegovog doma u Kalabriji. Bio je fasciniran grčkom mitologijom, a njegovu pažnju najviše je zaokupirala Meduza, priča o fatalnoj ženi. Umjesto kose, imala je zmije, a svako ko bi je pogledao u oči, beznadežno bi se zaljubio u nju, baš kao i on koji je kao dijete ostao "skamenjen" od pogleda na njen uklesani lik.

Želio je da ljudi koji nose njegovu odjeću dožive isto, upadajući u klopku Meduzine zavodljive igre, kojoj se niko nije mogao oduprijeti.

"Znam da mnogi misle da je pretenciozno, ali nije me briga. Moje djetinjstvo nije moglo da bude pretenciozno. Nadam se da ljudi koji nose moju odjeću mogu da me upoznaju makar malo i uoče moju želju za životom."

Osim interesantnog dizajna ovog loga, koji je lako prenosiv zbog svoje jednostavnosti na bilo koji njihov komad, bilo da je u pitanju namještaj, Versaće helikopter, ili bilo koji komad odjeće, baš kao što su i priče iz grčke mitologije, odakle i ovaj dobro prepoznatljiv simbol datira.

Đovani Maria Versaće rođen je 2. decembra 1946.

Fascinaciju o modi na njega je prenijela majka, koja je imala svoju krojačku radnju u Kalabriji. Provodila je sate ispred ogledala zajedno sa svojim mušterijama koje je smatrala prijateljima, studirajući njihov izraz lica dok su nosile njenu kreaciju.

Samo onda kada bi se na njihovim licima pojavio osmijeh, osjećaj opuštenosti i olakšanja, smatrala je svoj posao završenim.

"Moja odjeća služi vama."-koncept je kojim se ovaj brend vodi decenijama.

1978. ostvario je svoj san, otvorivši svoj prvi butik u Via della Spiga, najekskluzivnijoj ulici u Milanu.

Njegova sestra, Donatela, prvi model i njegov alter ego u ženskom obliku, neiscrpan je izvor inspiracije u Đanijevom stvaralačkom svijetu u kojem dominira žena kao uzvišeno, božansko biće.

Donatela, bila je njegova sjenka u ateljeu, njegov prvi savjetnik u važnim odlukama, koja je nakon bratovljeve tragične smrti nastavila da vodi ovaj brend, koji je decenijama simbol za prestiž i moć.

Kada se razbolio od karcinoma, ohrabrivao je svoju sestru koja se plašila činjenice da će doći taj dan kada će odgovornosti pogledati u oči, znajući da je čekaju komparacije sa svojim genijalnim bratom, svjesna razmjera njegovog talenta.

Kada je Đani ubijen 1997. preuzela je vodeću ulogu kreativnog direktora i svo breme koje nosi ta odgovornost.

"Molila bih vas da me posmatrate kao zasebno biće ne upoređujući me sa mojim bratom.Đani je otišao u raj i neće se vratiti."

Za njega je Donatela značila više nego muza. Vodili su duge dijaloge i razmatrali zajedno gotovo sva pitanja koja su se ticala firme.

Haljina, koja je izazvala mnoge kontroverze, poznatija kao "Fetiš haljina", ostala je kao jedna od najzapamćenijih u istoriji mode.

Njen specifični dizajn, sa kaiševima oko vrata, koja je nastala kao uvjerenje da je haljina zapravo oružje kojim će žena dobiti sve što zamisli.

Jedan od rijetkih konflikta, nastao je kada je Đani, svjestan svoje smrti koja se bliži, natjerao Donatelu da iskorači iz okvira jednostavnosti i smjelosti i prevaziđe svoj neosporni talenat, kojim je zavladala kasnije, preuzimajući teret porodične firme, učinivši je svojom baš kao što bi njen obožavani brat želio.

"Ne tražim ti da se pretvaraš da si hrabra, već da rasteš."

Kreirali su haljinu zajedno, pristupivši joj sa puno ljubavi i pažnje, odnoseći se prema njoj kao da je posljednja haljina na kojoj će Đani raditi.

Kožna, naizgled jednostavna crna haljina, označila je početak Donatelinog stvaralačkog samopouzdanja.

Uprkos svojim ubjeđenjima da bi apsurdno izgledala u toj kreaciji, željela je da ispoštuje brata u namjeri da je svijet vidi u izdanju u kojem nikada ranije nije imao priliku.

Želio je da Donatela sebe može vidjeti njegovim očima, baš kao i onda, kada su kao djeca bili na muzičkom koncertu Pati Bravo na Siciliji, kada je Đani popeo na svoja ramena, jer je bila previše mala da bi mogla vidjeti pozornicu.

"Koncert sam gledao tvojim očima, ali više nismo djeca."

1993. na proslavi stogodišnjice od osnivanja Vogue-a, u Njujorku, pojavila se ruku pod ruku sa Đanijem, plijenivši u njihovoj zajedničkoj toaleti, koja je počivala na dubokoj vezi bratsko-sestrinske ljubavi.

Svi su slavili Donatelu, počevši od bliceva fotoaparata koji su sijevali sa svih strana, do zaposlenih u firmi.

"Donatela Versaće projektuje moć" bio je samo jedan od mnogobrojnih naslova u novinama.

Osim što je bila glavna tema i trn u oku mnogih modnih kritičara, ova haljina poslužila joj je, ne samo za privlačenje pažnje, već kao prekretnica u daljoj karijeri.

Ekstravagantnost ove haljine bila je prevelik zalogaj za mnoge žene širom svijeta, koje nisu imale petlje iznijeti je, kao što je to uradila i njena prvobitna vlasnica.

U tu svrhu, izrađena je još jedna, nešto manje napadna verzija od ove koja je krasila naslovnice mnogih modnih magazina.

Kada je Đani nemilosrdno ubijen ispred njegove vile u Majamiju, od strane Endru Kunanana, dvadesetsedmogodišnjeg serijskog ubice, ostavio je Donatelu i brata Santa nespremnim u nepodnošljivoj boli koju su osjećali zbog gubitka.

Njegove kreacije su u savremeno odijevanje naredne decenije uvele jarke boje i zlato, ističući seksualnost, a 1989. pokrenuta je linija visoke mode koju su imali priliku da prošetaju supermodeli Sindi Kraford, Karla Bruni, Kristi Tarlington, i omiljena Versaće diva među njima Naomi Kembel.

Brend je imao velike uspone i padove, ali on i dalje živi, iako je pod rukovodstvom Majkl Korsa, kojem je Donatela Versaće, prodala marku ove godine za nešto više od dvije milijarde dolara.

U čijim god rukama se brend nalazio jedno je sigurno- Budi jak i sliedi svoje ciljeve.Slušaj sebe i svoje instinkte, i najbitnije od svega ne pokušavaj da budeš Đani.

( Vladica Božović )