Slike koje govore tiho, kao da šapuću

Da su izložbe lokalnih umjetnika među najsposjećenijim programima ovogodišnjih „Purgatorija“, ponovno je preksinoć pokazala izložba slika Ivana Kneževića, umjetnika i likovnog pedagoga iz Grblja, a koja je otvorena u galeriji ljetnjikovca „Buća-Luković“ u Tivtu.

Veliki broj posjetilaca došao je u galeriju da uživa u najnovijim radovima Kneževića, čovjeka koji je kao dugogodišnji profesor u ovdašnjim školama, likovno oplemenio generacije Tivćana.

Rađen raznim tehnikama, opusu ovog umjetnika prepoznatljiv je prvenstveno po primorskim motivima, a Kneževićeve slike tematikom i tehnikom pripadaju bokeškom koloritu, priči o igri svjetlosti i sjenke gdje se uvijek osjeća blizina mora.

„Knežević se oprobao slikajući akvarele, ulja, grafike, na kojima vidimo pjezaže, mrtvu prirodu, ljude, životinje, a sve uhvaćeno u karakterističnom trenutku, naizgled običnom, a suštinski značajnom. I dok u bojama nalazimo lakoću ljetnjeg dana, a slike seoskog života djeluju bezbrižno poput detalja slikovnice, u crtežima susrećemo onu svakodnevnu čovjekovu primisao - suočenje sa istinom da ispod svake lepršave kulise mora biti neka čvrsta konstrukcija. I tu prestaje šala, igra svjetlosti, a počinje mračna šuma simbola u koju se stupa sa zebnjom i nelagodom. Sve masline koje Knežević crta, odražavaju tu svakodnevnu muku da se čvrsto drži žilama za kamen. Kroz pejzaže rodnog Pobrđa, crta Knežević sigurnom rukom sve ono što mu je dobro poznato - tegobu života u bezvodnom kraju i tvrdoglavost da se sačuva ljepota”, kazala je, otvarajući izložbu, profesorica Vesna Barbić. Ona je istakla da slike Ivana Kneževića “govore tiho, kao da šapuću ”, te da opus ovog umjetnika “poručuje da se može živjeti tiho i skromno, u radu i sreći koja, kao prava, mora ostati bezrazložna tek zbog sunca u tom mediteranskom danu.”

( Siniša Luković )