Mlada pjesnikinja Lejla Kašić za "Vijesti": Ljepota će spasiti svijet

Mlada pjesnikinja Lejla Kašić kaže da ne piše poeziju već da poeziju diše. Poezija je prisutna u svakoj sferi njenog života i prati je od mlađih dana. Kašićeva studira na Filološkom fakultetu u Nikšiću, na Odsjeku za srpski jezik i južnoslovenske književnosti, a nedavno je objavila svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom “Moja Crvena” koja će biti promovisana u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović” u petak, u 19 časova.

Zbirka sadrži oko 50 pjesama, a opet nijesu sve našle svoje mjesto između korica prve knjige.

“Smatram da sam dovoljno zrela da budem samokritična na zdrav način i vrlo rado primijetim kada nešto što sam napisala valja, odnosno kada nije dobro. Tako da, iako imam u telefonu i rokovnicima još sijaset pjesama, ovih, čak 50, sam odabrala za svoj prvijenac, prema sopstvenom rasuđivanju njihovog kvaliteta, ali i po emociji koju mi bude i s kojom sam pisala... Vremenski okvir ovih pjesama je posljednjih pet godina. Tako da sama mogu prepoznati svoj razvoj kao i teme koje su me okupirale u različitim okolnostima, način pisanja koji se mijenjao. To mi bude zanimljiva hronologija”, priča ona za “Vijesti”.

Iako svaka predstavlja priču i postoji za sebe, ističe mlada pjesnikinja, postoje lajtmotivi koji su “(ne)vidljiva nit što povezuje svaku od njih”. To su: ljubav, mladost, smrt, religija, život...

“Inspiriše me sam život sa svim svojim blagoslovima i izazovima. Ljepotu pronalazim u svemu, ona će (zar ne?) spasiti svijet. Stoga i neke, ne baš primamljive, pojave i situacije postaju poetične i jednostavo lijepe za mene, jer stvaraju jednu novu, jaču mene. Pišem o raznim situacijama koje prate sazrijevanje jedne djevojke, jedne žene. Nađu se teme ljubavi, pasije, prevara, borbe sa samom sobom, nezrelim dvadesetim godinama, smrti, gubitku”, govori ona i dodaje da od je ova zbirka već ispunila njena očekivanja - dovoljno je to što je drži u rukama.

Naslov “Moja Crvena” jednako je poetičan kao i ono što je sadržina zbirke. Na pitanje šta “Moja Crvena” predstavlja za nju, kaže da je značenje višeslojno.

“Prvo, da sam boja bila bih upravo crvena. Na njenoj podlozi, za mene, nastaje život. Tako je divna i divlja, strastvena, ljubavna, ali i boja prezira, prkosa, borbe. Svjesna je da joj ljudi ne mogu odoljeti i uvijek ide do samog vrha ili dna - sredina ne postoji. Tako da predstavlja i moju mladost, ljubav, pogled na svijet. Zatim intimnije značenje vezano je za blok pjesama koje govore o smrti, bolu koji slijedi nakon gubitka bliske osobe. Taj blok pjesama posvećen je mojoj sestri, koja je premlada odstupila od igre života. Njeno ime, Al-Hammbra, u prevodu znači crvena. To je naša omiljena boja i srećna sam što se baš ona preliva kroz naš zajednički život i kroz moju poeziju, na kojoj sam zahvalna, između ostalog, i svom bolu”, govori Kašić.

Jedna od pjesama takođe nosi naziv “Crvena-Alhambra” i, kaže Kašić, “upućuje na nju”.

“...Ali ako bismo uzeli u obzir sve što sam već rekla o crvenoj boji vidjeli bismo da su moje pjesme natopljene energijom crvene boje”, ističe ona.

Za “Vijesti” je otkrila da je u početku pisala “isključivo samo prozu”, a prva je pjesma došla “potpuno neočekivano”.

“Sjećam se da sam tada putovala za Sarajevo i da je pjesma govorila o smrti, aludirajući, naravno, na moju sestru. Od tog trenutka, kada sam shvatila koliko buku u glavi najbrže i najbolje umiri poezija, taj najuzvišeniji i najiskreniji način komunikacije sa svojim unutrašnjim bićem i sa svijetom, jednostavno nisam prestala da je pišem niti želim da ikada prestanem”, priznaje ona.

Kašić ističe i da u današnjem vremenu nije toliko teško mladim stvaraocima da objave sopstveni rukopis, samo se radi o ambicijama.

“Mislim da je to individualno i da zavisi od toga koliko jako to želimo. Iako pišem jako dugo, ja sam tek sada istinski poželjela da objavim zbirku, jer sam čekala trenutak u kom ću biti dovoljno hrabra da stanem iza svake svoje riječi i emocije. I kada sam to riješila sa samom sobom, saradnja sa izdavačima je išla jako dobro i vrlo brzo sam držala svoju knjigu u rukama. Znam dosta ljudi koji pišu, ali ne objavljuju jer nemaju takve ambicije. Drugi ne objavljuju zbog nedostatka materijalnih sredstava. Iako sam sama finansirala zbirku, znam da postoje razni konkursi za neobjavljivane rukopise kojima je nagrada upravo objavljivanje knjige. Znam ljude koji su sami štampali svoje knjige i postali afirmisani. Pogotovo danas, kada živimo više u virtuelnom svijetu društvenih mreža, gdje svako može da iskoristi tu platformu za samopromociju, mislim da nije teško koliko nam pričaju da jeste. Kada postoje želja i vjera, svemir će naći način da nam je ostvari”, zaključuje ona.

Svako ima svoj put i svoje vrijeme

Kao i svaki mladi umjetnik i Lejla Kašić je tako oduvijek bila zainteresovana za poeziju. Rasla je, kaže, okružena poezijom, pa tako postoje i neka imena koja u njoj uvijek bude nostalgiju za periodom djetinjstva i tinejdžerskih dana. Nabraja Miku Antića, Žak Prevera, Bukovskiog Turgenjeva, Jesenjina i dodaje:

“Iako ljudi često kažu da se samo mrtvim pjesnicima može odati priznanje, ja vjerujem da postoje mnogi živi pjesnici koji zavređuju naš naklon, i uvijek ću prednost da dam baš njima - novim imenima koja tek treba da budu upamćena. Tako da zapamtite ova imena, da bi se znalo, kada postanu pozanti i priznati pjesnici i pjesnikinje, ko je od početka vjerovao u njih:Ivana Jovanović, Tijana Rakočević, Sara Knežević, Milan Gajić, Ivan Dabetić. Kada sam upoznala umjetnike koji su me inspirisali i vidjela da su oni samo obični ljudi, shvatila sam da ne želim da gradim iluzije o nekome ko je kao i ja - od krvi i mesa, već želim da stvorim nešto što će mene učiniti posebnom i stavim u fokus lični rast. Svako ima svoj jedinstveni put i najdragocijenije vrijeme - vrijeme putovanja do cilja, želim da trošim radeći na sebi, klešući sebe prema sopstvenim, a ne tuđim mjerama”, kaže Kašić.

Poezija nalazi put do pravih srca

Svoj put do publike Lejla Kašić je pronašla preko Interneta i kaže da je raduje kada vidi da ljudi čitaju poeziju mladih, još uvijek neafirmisanih poeta.

“Zahvaljujući internetu i sajtovima na kojima objavljujem poeziju umrežena sam sa brojnim piscima sa prostora bivše nam države. Na primjer sajt “insp.” na kom su počeci mog javnog predstavljanja poezije je vrlo posjećen ili sajt “Art mozaik” i često mi se na društvenim mrežama javljaju ljudi koji me čitaju na njima da mi pruže podršku. Jako cijenim to i jako sam zahvalna na tome. Otkad je zbirka objavljena maltene svakodnevno dobijam divne riječi podrške od ljudi koje i znam i ne znam. To me raduje jer pokazuje da poezija nalazi put do pravih srca koja će umjeti da je njeguju i nikada ne bace u ponor zapostavljenih stvari”

Galerija

( Jelena Kontić )