Oprezno u blizini škole: Malo veća brzina, mnogo veći rizik
Prilikom iznenadne situacije, prekoračenje brzine od samo 10 km/h može da znači razliku između života i smrti
Koliko često smo u zoni gdje je ograničenje 30 km/h, čak i ispred škole, vozili brže nego što je dozvoljeno? Pitanje koje sa završetkom ljetnjih odmora i polaskom djece u škole, još jednom moramo sebi postaviti. Da li je prekoračenje od 10 ili 20 km/h u takvim situacijama zaista bezazleno? Specijalisti njemačkog udruženja za tehnički nadzor GTU su proračunali sve faktore i došli do, za mnoge iznenađujućeg i zastrašujućeg zaključka.
Prvo, u situaciji sa propisanom brzinom 30 km/h: Prilazite grupi školaraca. Asfalt je suv. Iznenada jedan od dječaka gura svog drugara i on pada na ulicu. Imate 13 metara da se zaustavite i izbjegnete udar u dijete. Pritiskate kočnicu najjače što možete. Kakav je ishod? Vjerovatno pozitivan, jer ste u ovako optimalnim uslovima zaustavili vozilo pola metra ispred dječaka. Pretpostavljate li šta bi se desilo da se slična situacija dogodila pri brzini od 50 km/h? Gotovo sigurno bi vozilom pregazili dijete, a stručnjaci kažu da su u tada šanse da dijete preživi 50:50.
Kako je ovo moguće? Procjenjuje se da za uočavanje vanredne situacije vozaču treba oko 0,7 sekundi, i još oko 0,3 sekunde da mozak pošalje naredbu stopalu da pritisne kočnicu, što je period poznat pod terminom “psihička sekunda”. Za to vrijeme vozilo će preći čitavih 14 metara istom brzinom, pa je zaključak jasan: Ko u zoni škole vozi brzinom od 50 km/h vrlo često nema šansu da propisno reaguje na nepredvidive situacije.
A šta se dešava ako u datoj situaciji vozite samo malo brže od dozvoljenog, na primjer 40 km/h? U toj situaciji za vrijeme “psihičke sekunde” automobil pređe 11 metara bez usporavanja. Pošto do tačke udara ostaje samo još dva metra, vozilo je nemoguće zaustaviti, Eksperti GTU su izračunali da u toj situaciji za potpuno zaustavljanje treba sedam i po metara. Dakle, brzina udara u tijelo pješaka je čitavih 35 km/h! Posljedice bi u tom slučaju bile vrlo teške povrede.
Pored toga, kočioni put može da bude znatno veći u slučaju da imamo drugačije uslove (kiša, loše ljetnje gume, zimske gume u ljetnjoj upotrebi). Zato savjetujemo da naročito u zoni škole budete maksimalno oprezni i obavezno vozite u okviru ograničenja.
Djeca do škole najsigurnijim, a ne najkraćim putem
Zbog svog neiskustva i nepredvidivosti reakcija, djeca su najranjivija i najrizičnija kategorija pješaka. Zato roditelji u narednih par sedmica moraju da vježbaju sa prvacima odlazak do škole. Pri tom djeci treba pokazati najbezbjedniju putanju, iako ona nije najkraća. Malo kruženje kroz mirniju stranu ulice ili park je uvijek je bolje rješenje nego direktna ruta koja vodi zakrčenim glavnim putevoma.
Prilikom prelaska ulice, djeca moraju da koriste pješački prijelaz, a vrlo je bitno i da krenu na vrijeme prema školi. Kada djeca žure, obično se događaju greške koje prouzrokuju incident. Djecu treba učiti orijentaciji dok se njihov osjećaj za okruženje potpuno ne razvije. Da bi bila vidljivija za ostale učesnike u saobraćaju, djeca bi trebalo da nose odjeću upadljivih boja, a bilo bi dobro i da imaju neke reflektujuće površine.
( Saša Marković )