Konfuzija na svakom koraku

Bajo, nije poenta samo da se izrimuje/ igra svodi se na to ko se bolje istripuje

Bombe devedesetih,

Brrr

Kao arhitekt - i kao "neko ko se sa ozbiljnom odgovornošću i velikim naporom zalaže za crnogorsku arhitekturu i prostor" - moram priznati da sam se tri puta oznojio pokušavajući da iskopam na Netu ta tri Vladina predloga (u komletu sa ugovorima i aneksima ugovora) - o kojima su poslanici Skupštine Crne Gore odlučivali 31. jula, u okviru nastavka devete sjednice prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja Skupštine Crne Gore u 2015. godini, redom: Predlog odluke o prihvatanju Aneksa broj 1 Ugovora o zakupu Hotela "Kraljičina plaža" u Miločerskom parku, na teritoriji Opštine Budva - koji nije prošao; Predlog odluke o davanju u dugoročni zakup lokaliteta ostrvo Lastavica sa tvrđavom "Mamula", na teritoriji Opštine Herceg Novi - koji takođe nije prošao; Predlog odluke o prihvatanju Aneksa broj 1 Ugovora o zakupu hotela "Sveti Stefan" i "Miločer" na teritoriji Opštine Budva - koji jeste prošao.

I što da vam kažem - nisam iskopao ni predloge, ni ugovore, ni anekse ugovora - kompletno sam omanuo po tom pitanju - pa bih molio cijenjeno čitateljstvo - ako neko ima linkove na originalne Vladine predloge o kojima se 31. jula raspravljalo u Skupštini CG - u kompletu sa linkovima na originalne dokumente koji se pominju u predlozima (i na ugovore i na anekse) - i voljan je da mi proslijedi te linkove - umio bih to da cijenim. Umio bih da cijenim i kada bi mi pomenuti dokumenti osvanuli u inboxu.

Takođe, čudi me da drugovima što uređuju portale: gov.me (Vlada Crne Gore), skupstina.me (Skupština Crne Gore) i mrt.gov.me (Ministarstvo održivog razvoja i turizma) - ni do dana današnjega nije palo na pamet da bi morali nešto da preduzmu kako bi pojednostavili život nama, znatiželjnim građanima. Činjenica je da će barem jedan časni građanin Crne Gore, koji je riješio da se ipak upusti u avanturu praćenja skupštinskog zasijedanja - poželjeti da vidi dokumente o kojima se u tom trenutku raspravlja u Skupštini.

Kako bilo, nisam našao što sam tražio, ali kako to uvijek biva na Netu - uspio sam da iskopam gomilu svakojakih drugih čudesa. Iskopao sam, na primjer, da se među organizacionim jedinicama MORiT našlo mjesta i za tzv. Odjeljenje za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi. Onda sam još malo kopao - i gle čuda, iskopah dokument iz marta ove godine, naslovljen "Predlog/ Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva održivog razvoja i turizma" - gdje imate, na strani 29. - Član 20 - koji se odnosi upravo na to odjeljenje, pa kaže:

"Odjeljenje za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi vrši poslove koji se odnose na: razvoj arhitektonskih konkursa i javnih oglasa za obnovu brownfield potencijala, kao što su: kulturna dobra u propadanju, industrijske zone, neafirmisane turističke zone i hoteli, programski i planski nedefinisane i neafirmisane gradske zone i projekti u razvoju; promocija brownfield potencijala u Crnoj Gori i izvan nje, kao i predlaganje seminara i radionica o projektima".

Ako ne znate ko je direktno zadužen za "razvoj arhitektonskih konkursa" i ostalo - imate pravo da pogađate samo jednom. Naravno, Dijana Vučinić je rukovoditeljka Odjeljenja za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi pri MORiT - i upravo je ona, po samoj prirodi stvari, odgovorna za raspis Konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje hotelskog rizorta "Miločer" u Pržnu, Opština Budva - što nas vraća na početak ove priče. Naime, rekao sam već da se 31. jula u Skupštini Crne Gore raspravljalo o Aneksu broj 1 Ugovora o zakupu Hotela "Kraljičina plaža" u Miločerskom parku, na teritoriji Opštine Budva - kojim su, sasvim je izvjesno, predviđene i stanovite arhitektonsko-urbanističke, odnosno građevinske intervencije u zoni Miločerskog parka - ali prije nego što pređem na stvar, moram da ukažem na par grešaka koje su potkrale u netom citiranom Članu 20.

Prvo: autorka/autor Člana 20 očigledno ne zna razliku između brownfield i greyfield lokacija. Industrijska zona - poput Kombinata aluminijuma - bila bi brownfield lokacija - jer bi svaka investicija u toj zoni nužno podrazumijevala i sanaciju (remedijaciju) zagađenog (onečišćenog) zemljišta, dok bi zona bivše Fabrike građevinskih mašina "Radoje Dakić" bila greyfield lokacija - pod uslovom da zemljište nije zagađeno (najvjerovatnije nije, jer se tamo uveliko grade stambene zgrade, mada - nikad se ne zna, ovo je ipak CG) - što važi i za lokaciju bivše Mljekare Podgorica, gdje je već sagrađena zgrada. Kulturna dobra u propadanju - poput Tvrđave Depedogen u Podgorici, Tvrđave Lesendro na istoimenom (polu)ostrvu u Skaradskom jezeru, Tvrđave Mamula na ostrvu Lastavica itd. - ipak bi bile greyfield lokacije. Što se tiče brownfield lokacije koja bi ujedno bila i kulturno dobro u propadanju - ništa mi ne pada na pamet.

Drugo: "obnova brownfield potencijala" je nemoguća konstrukcija, skoro pa oksimoron. Mogli bismo, na primjer, govoriti o potencijalnim brownfield investicijama, ili o brownfield lokacijama kao razvojnom potencijalu - ali nikako ne i o "obnovi brownfield potencijala". Uostalom, zašto bi se neko bavio "obnovom brownfield potencijala" kad je unosnije graditi stanove u Miločerskom parku. Zašto bi se neko upuštao u rješavanje nerješivih problema sanacije zagađenog / onečišćenog zemljišta u okviru neke bivše industrijske zone - kad Vlada čini sve ne bi li mu omogućila da gradi u parku, na pjeni od mora.

Treće: zašto govorimo o "neafirmisanim turističkim zonama i hotelima" kad bismo prvo morali govoriti o devastiranim turističkim zonama i hotelima. Hajde da prvo vidimo zašto su pojedine zone i hoteli devastirani - pa tek onda da razmišljamo o njihovoj (re)afirmaciji. Red je da se postavi dijagnoza prije nego što se primijeni terapija.

Ne mogu da vjerujem da sam već ispucao kvotu za danas - a taman sam namjeravao da objasnim zašto ne govorimo o programski i planski nedefinisanim i neafirmisanim gradskim zonama, već o planski i programski nedefinisanim i neafirmisanim gradskim zonama (stariji je plan od programa, "L" je starije od "R" itd.) - i zašto ne govorimo o razvojnim projektima u urbanizmu i arhitekturi - već o razvojnim projektima u arhitekturi i urbanizmu - i zašto Član 20 izgleda kao da ga je pisala osoba koja nikad nije bacila ni pogled na zgradu arhitektonskog fakulteta - a kamoli prešla prag te institucije.

Ne znam, nisam pametan. Sumnjam da će se nešto "razviti" iza debelih i teških zavjesa MORiT - u mrklom mraku. Ne znam ni zašto me nisu pozvali iz MORiT da ispeglam taj Član 20 prije objavljivanja u dokumentu "Predlog/ Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva održivog razvoja i turizma". Za peglenje bih tražio 25 eura (unaprijed, na ruke). Ako je mnogo 25 - može i za 20. To bi bila cijena moje ekspertize - zar nije bagatela?

( Borislav Vukićević )