Je li globalni poredak umro sa Kašogijem?

Ranije prošlog mjeseca, Jamal Khashoggi - kolumnista Washington Posta i istaknuti kritičar saudijske vlade - ušao je u konzulat Saudijske Arabije u Istanbulu da pokupi dokumente koji bi mu omogućili da oženi svoju vjerenicu Turkinju. Umjesto da dobije pomoć od vlade svoje države, tim izvršilaca ga je mučio, ubio i raskomadao.

To je šokantan zločin koji povlači neka ozbiljna pitanja, naročito prikladan balans između odbrane ljudskih prava i održavanja dugogodišnjih (i unosnih) saveza. Još osnovnije, čista drskost sa kojom je saudijska vlada ubila Khashoggija - a slabu reakciju zapadnih lidera da i ne spominjemo - potcrtala je za ljude širom svijeta koliko su zaista hladno proračunate geopolitičke mahinacije.

Transparentnost je obično vrlina koja se podstiče. Ovdje međutim, razotkrivanje ima svoju cijenu. Vjerovanje da principi, vrijednosti i pravila imaju barem neku težinu u međunarodnim donosima ima stabilizirajući efekat. Budući da je ovo uvjerenje potreseno - trovanjem bivšeg ruskog duplog agenta Sergeja Skripala i njegove kćerke na britanskom tlu - globalni poredak je oštećen, možda do te mjere da se ne može popraviti.

Delegitmizirajući efekat

Delegitmizirajući efekat takvih epizoda uvećan je širim napuštanjem formalnosti - kao što su kodeks oblačenja i standardi komunikacije na poslu - koji je pojačan napretkom društvenih mreža. Kako su naš javni i privatni život izmiješani, javne ličnosti su pod pritiskom da izgledaju „realno“ i „normalno“ kao naši susjedi i kolege. Čak je papa Franjo izdao rock album.

Naravno, nisu sve ove promjene nužno loše. Raskidanje sa formalnim strukturama može kreirati prostor za nezavisno razmišljanje i inovaciju. Opasnost se pojavljuje kada se ne pomalja nikakav novi okvir koji će voditi naše ponašanje - i, još važnije, ponašanje naših lidera - kako bi se osiguralo da se povinuju nekim zajedničkim vrijednostima ili razumnim očekivanjima.

Predsjednik SAD Donald Trump utjelovljuje ovaj rizik. Otkako je došao na političku scenu, Trump je raspršio očekivanja o tome kako se američki predsjednički kandidat - i kasnije, američki predsjednik - treba ponašati. Iako nema ništa suštinski loše u tome da politički lider komunicira iskreno i direktno sa svojim biračima, ton i stil Trumpove komunikacije - većinom putem Twittera - veoma je oštećujući. Njegove niske uvrede, rasističke prikrivene poruke, i neosnovani napadi na medije i druge demografske institucije produbljuju političke i društvene podjele, dok umanjuju poštovanje za predsjedničku poziciju i SAD uopćeno.

Trumpov dosad neviđeni transakcioni - i visoko nestalan - pristup vanjskoj politici je slično destabilizirajući. Bez sumnje, Trumpovo sklapanje sporazuma je inicijalno uokvireno do neke mjere širim vrijednostima, posebno povećanjem „poštenja“ američkih odnosa, od sigurnosne saradnje sa saveznicima NATO-a do trgovinskih veza s Kinom. Uprkos Trumpovoj retorici „Amerika na prvom mjestu“, takvi postupci su izgledali više fokusirani na rebalansiranje sistema nego na njegovo uništenje.

Trampova reakcija

Trumpova reakcija na epizodu s Khashoggijem, potpuno je odvojena od bilo kakvih nadvisujućih vrijednosti. Da budemo jasni, predsjednici SAD, zajedno sa evropskim liderima, decenijama već ugađaju Saudijskoj Arabiji, i lideri širom svijeta često baziraju svoje vanjskopolitičke odluke na realpolitici, prije nego na moralnim razmatranjima.

Ali ovo je prvi put da je američki predsjednik drsko priznao čistu transakcionu prirodu odluka o svojim politikama. Saudijci, Trump otvoreno kaže, „troše 110 milijardi dolara na vojnu opremu i na stvari koje kreiraju poslove“ u SAD. „Ne sviđa mi se koncept zaustavljanja investicije od 110 milijardi dolara u SAD.“

Bez obzira na nesigurnost uključenih cifara, Trumpovi komentari su hrabra izjava monetiziranog interesa. Zadovoljstvo, pa čak i ponos, s kojima on daje takve izjave, ukazuju na to da smo zaista ušli u novu eru, u kojoj ne možemo očekivati od naših lidera da zadovolje niski kriterij da pokušaju uklopiti svoje odluke u narativ zasnovan na pravilima ili vrijednostima.

Ovo je opasno, jer su takvi narativi ključni da se održi kredibilitet globalnog poretka i podrška domaćih birača za to. Baš kao i efikasno vođstvo i poštovanje za vladavinu zakona, određena doza vjere u sistem - čak i ako je kvalificiran frustracijom zbog nejednakosti ili nekažnjivosti - ključna je za opstanak.

Nepredvidiv i nestabilan svijet

Svijet u kojem je važan samo sporazum, u kojem nema etike koja vodi naše postupke i podupire naše sisteme vođstva, je svijet u kojem građani ne znaju šta očekivati od svojih lidera, a države ne znaju šta očekivati od svojih saveznika. Takav nepredvidiv i nestabilan svijet nije onaj koji bismo trebali slijepo prihvatiti.

Nije kasno da se odgovori na Khashoggijevo brutalno ubistvo na način koji jača, a ne potkopava pravila od kojih svi zavisimo. Obustava prodaje oružja Saudijskoj Arabiji koju je uvela njemačka kancelarka Angela Merkel dobar je početak, iako je pokrenuta njenom željom da pokaže podršku Kršćanskoj demokratskoj uniji pred regionalne izbore u Hesseu; kao što je i trenutno povlačenje Washingtona naspram pristupa standardno poslovanje prema Saudijskoj Arabiji.

Ali mora se uraditi više, a principijelni lideri moraju jasno izjaviti da ono što se desilo u Istanbulu nije prihvatljivo. Inače ćemo efikasno odustati od diskursa vrijednosti i pravila - što je odluka koja bi nas mogla ostaviti bez koherentnog i stabilizirajućeg diskursa uopšte.

(Project Syndicate/balkans.aljazeera.net)

( Ana Palacio )