Duša Sandžaka II

Ramiz je moj najbolji arkadaš u Sarajevu. Porijeklom iz Odžaka, intelektualac i gospodin par ekselans. Sahati provedeni u njegovom društvu prolete kao treptaj oka. Prilikom nedavnog susreta u Šeheru, uz pečenu kahvu započe priču:

„Mula Džano Zulić iz sela Zekavice kod Odžaka u svom vaktu važio je za veliku ulemu. Bio je čovjek sa najviše znanja i najskromnijim ponašanjem u našem kraju. Bio je šaldžija i često bi kada bi komšije prolazili pored njegove kuće izveo neku šalu ili skeč. Jedne prilike naiđoše komšije Tabaši i vidješe Mula Džanu kako je stavio uho na zemlju i nešta osluškuje. Kada su ga upitali: „Šta to radiš Mula Džano?“, odgovorio je: „Slušam vijesti.“ Začuđeni Tabaši upitaše: „Kakve vijesti?“ Mula Dano mirno odgovori: „Slušam vijesti, šta se dešava po dunjaliku.“ „Pa šta ima novo?“ opet će Tabaši. „Evo oko Skadra se vode žestoke borbe. Crnogorci su napali Skadar. Šta će biti, ne znam. Ali vode se žestoke borbe.“

Komšije Tabaši se nasmijaše i razminuše Mula Džaninu kuću. Treći dan nakon ovog razgovora stiže vijest u Odžak da je Skadar opsjednut. Inače, Mula Džano je bio poznat po skromnom oblačenju. Iako je bio dobar domaćin i bogat čovjek, nosio je skromnu odjeću. Trudio se da za nekoliko stepeni izgleda niše nego što je inače vrijedio. Bio je uvažavan u čitavom kraju i kao čovjek i kao ulema. Njegova najstarija šćerka, Merjema, najviše od sve djece ličila je na babu. Znala je mnogo Kur'ana napamet i dešavalo se dok bi spavala da naglas prouči suru Yasin. Važila je za ženu koja ne zna za strah. Išla je šumom u gluho doba noći k’o tasličkom čaršijom u po dana. Bila je udata za Adil-bega Bajrovića, mog amidžu i važila je za ženu koja se nikada u svom životu od bilo čega nije prepala. Živjela je u Kraljevini Jugoslavije, a dočekala je i novu Titinu socijalističku. Jednoga dana za vrijeme Kraljevine Jugoslavije radila je sa svojom jetrvom u kuhinji u svojoj kući. U staroj kući bilo je ognjište i taj dio kuće nije imao patos, a odatle se ulazilo u sobe. Moja majka, rahmetli Hasna, Mejremina jetrva, pravila je pitu a Mejrema je pekla pečenjke na ognjištu. Padala je kiša, zagrmilo je i grom udari po sred ognjišta. Moja majka se uplašila. Ništa se nije vidjelo od pepela i dima. Hanum Merjema je samo ustala i stresla pepeo sa sebe i upitala moju majku: „Tako ti Boga vidjeli ti šta bi sa mojim pečenjcima?“ Ja nisam zapamtio plemenitije žene od hanum Merjeme. Ona je svoj život proživila a da nije nikada nikog uvrijedila ni na kakav način. Na insansku pamet ona će na Sudnjem danu imati samo šta naplatiti a od nje, slabo ko, ali Bog najbolje zna“, sa sjetom završi Ramiz-paša svoje sjećanje.

Za razliku od Ramizovih moja sjećanja su suštinski razlog svih nedaća. Nikako da se pomirim sa činjenicom da neki zločinci nekažnjeni obnašaju najviše državničke funkcije dok mnogi slobodno šetaju rugajući se žrtvama u lice. Ne mogu da zmislim mentalni sklop bilo kojeg čovjeka, a posebno Bošnjaka koji svjesno zauzme poziciju u udruženoj zločinačkoj organizaciji zarad vlastitog komfora. Tu perverziji nije kraj. Tek onda, pošto se udobno smjesti na poziciju jadnik upregne sebe u najprljaviji posao na dunjaluku i suzama majki Srebrenice počne sapirati krv sa ruku katila.

Odrastao uz ovakve i slične Ramizove priče, hoću da vjerujem da među nama i danas ima Mula Džana i Merjem hanuma, ali su na marginama društvenih i vjerskih zbivanja. Takvi pojedinci posjeduju visoke moralne norme ponašanja i nisu spremni da servisiraju ratne zločince. Ne mogu da se pomirim sa činjenicom da bošnjačke vjerske i političke vođe prodaju din, narod, mezaristane, gasulhane, vakufe... isključivo zarad vlastitog komfora. Nažalost, slično je i u ostalim “islamskim” državama. Sasvim je izvjesno da živimo u Posljednjem vremenu (Ahir i Zeman) koje nam Imam Ali, Bog ga blagoslovio opisa u jednoj predaji:

“Doći će ljudima vrijeme kada od Kur’ana neće ostati ništa osim slova Njegova, a od Islama ništa osim Imena njegova. Džamije njihove u danima tim bit će velike u pogledu građenja, ali puste u pogledu upućivanja. Oni koji će boraviti u njima i koji će ih posjećivati bit će najgori među stanovnicima Zemlje…”

Mula Džano i njemu slični su znali za ovu predaju i radi toga su živjeli od vlastitog rada, a njihove šćeri nisu imale straha. Oni i danas slušaju Vijesti iz Zemlje i njima se ne može manipulirati. Na kraju da se i ja malo našalim. Bog sve vidi, zato duhovne i političke “vođe” voze džipove sa zatamnjenim staklima.

( Ibrahim Čikić )