Performans Vedrane Rudan u Budvi

Završnica Književnog programa ovogodišnjeg Grada teatra dobila je uzbudljiv, provokativan pečat hrvatske spisateljice Vedrane Rudan, koja je na budvanskoj pjaceti okupila brojnu publiku, više od dvije stotine ljudi, što se, s obzirom na mali prostor ubraja u rekordnu posjećenost. Jednočasovni nastup na Trgu pjesnika više je bio uzbudljiv performans u duhovitoj interakciji sa publikom nego uobičajeno književno veče, što je ispraćeno ovacijama.

Jedna od najčitanijih spisateljica i kolumnistkinja u regionu, koja svojim oštrim, kritičnim tekstovima posljednjih godina obilježava i javnu scenu ovog prostora, predstavila je budvanskoj publici i najnoviju knjigu koja je prije nekoliko dana izašla iz štampe, “Zašto psujem”, u izdanju beogradske “Lagune”.

Sa Vedranom Rudan na Trgu pjesnika razgovarala je mr Božena Jelušić, profesorica i teoretičarka književnosti, a kako je već svojstveno gošći iz Hrvatske koja već više od decenije uznemirava konzervativni, malograđanski svijet i ruši lažne moralističke konvencije i tabue, najviše dijaloga bilo je na temu seksa, što je publiku zasmijavalo do suza.

“Uvijek me na blogu zapanji kada oni koji ne misle kao ja, kažu - tebi treba dobar k.... U 66-toj!? Čujte, mene bole leđa, vrat, ruke, noge.. Dakle, to mi definitivno ne treba. Ni dobar, ni loš! Međutim, ti muškarci koji meni pišu ili koji mi ne pišu, k... koji put doživljavaju kao nagradu - evo tebi dobar, a neki put kao kaznu - opaliću te k...! Sada mene zanima, vi koji imate k..., da li ga doživljavate kao kaznu ili kao nagradu? Evo, vi ćete mi reći”, rekla je Vedrana Rudan, obraćajući se starijem gospodinu u publici koji, kako je izjavio, ima devedeset tri godine. Svako ko odgovori na ovo pitanje, rekla je Vedrana Rudan, dobija potpisanu knjigu.

Potom su uslijedili još pikantniji razgovori sa publikom na temu seksa, a najveće iznenađenje bilo je to što su ljudi bili vrlo raspoloženi za ovu otvorenu i duhovitu priču. Zahvaljujući komičnosti koja je fokusirala naš intimni svijet, ovog puta iz priče Vedrane Rudan izostala je tema politike, kojoj je ona, na isti otvoren način takođe vrlo sklona.

“Prvi put sam u Crnoj Gori i ne poznajem ljude. Neki ljudi imaju neku zajedničku crtu da su zatvoreniji, neki otvoreniji... Dosta putujem po Evropi, putujem po Hrvatskoj, Srbiji, da ne nabrajam, i nisu svi ljudi svugdje isti. Negdje su ipak malo tvrđi. Bila sam puna nekakvih predrasuda, mislila sam da su Crnogorci onako mrki muškarci, žene tihe i samozatajne. Međutim, vidim da se tu čovjek od devedeset godina hvali kako je dobar ljubavnik, i njegova žena to potvđuje. Mislim, da to nisam očekivala. Jako sam radosna, jer sam sita politike i sličnih promocija, volim ljude sebi slične, otkačene, opuštene, i to sam i dobila. Lijep poklon”, izjavila je Rudan nakon večeri na Trgu pjesnika.

Na pitanje šta čitaoci mogu očekivati nakon promovisanog djela “Zašto psujem”, Rudan je kazala da piše novu knjigu o ženi njenih godina koja se zove “Izgubljena u demokraciji“.

“O jednoj gubitnici koja nema zemlje u kojoj je rasla, i nema zemlje u kojoj živi. Mislim da to nije samo njena sudbina. Nakon što ću napustiti Budvu odlučila sam da više neću pisati na blogu, jer mi je previše ove galopirajuće mržnje koja vlada Hrvatskom. Umorila sam se. Vidim da ne mogu učiniti ništa, a ne želim da njihova mržnja pređe na mene. Tako da ću zatvoriti blog. Nek se kolju bez mene”, kazala je Rudan.

Prema romanima Vedrane Rudan nastale su brojne pozorišne predstave. Ona je kako, ističe, upućena u djelovanje Grada teatra i zbog njegovog kvaliteta je i došla.

“Iskreno, ne želim se maltretirati bezveze. Ja sam se o ovoj ustanovi najpre informisala, nakon što sam dobila i od moje vjenčane kume fenomenalne utiske. Ona je žena od Predraga Lucića, a rekla mi je - ako negdje trebaš da ideš, to je Budva. Zato sam tu. Onda su mi slično rekli i neki drugi ljudi koje znam, posebno sam sve najbolje čula o voditeljki ove večeri, Boženi Jelušić. Kada se sve to pokupi, onda je puno lakše, jer znaš da te čeka neko profesionalan i neko na nivou, a gospođa Jelušić je bila takva, držeći sve pod kontrolom”, ističe Rudan. A kada je riječ o predstavi rađenoj po njenom romanu na Grad teatru bi voljela vidjelti monodramu “Kurva“.

Ona psuje sočno i duhovito, otvoreno i bez imalo zadrške

Vedrana Rudan objašnjava zašto psuje: zato što time upućuje posebnu poruku svijetu koji „u k... šalje“. Zato što tako odbija da pasivno sjedi, čuva unučiće, smiješi se urbi et orbi, i “čeka smrt da joj se najzad klinci u pedesetoj usjele u gajbu“. Zato što je “ljudsko biće koje smije pisati što mu padne napamet“, ma što drugi o njoj mislili (a misle ti drugi o njoj ionako svašta). Zato što je “u sukobu sa svijetom i samom sobom“. Zato što sve oko nje i nas ponekad kao da jedino psovku i zaslužuje. I konačno: zato što time iritira i provocira one koji je nerviraju, a tih i takvih ima bogami podosta.

Vedrana Rudan psuje: žene, muškarce, roditelje, djecu, prijatelje, neprijatelje, Hrvatsku, Srbiju, Ameriku, Evropu, Rusiju, Izrael, predsjednike, premijere, ministre, službenike, građane i građanke, mazohiste i sadiste, lijepe i ružne, mlade i stare, nasilnike i silovatelje, katolike, muslimane, pravoslavce, Jevreje, ateiste, nacionaliste i komuniste, magnate i novobogataše, Zagreb, Rijeku, Beograd, multinacionalne kompanije, banke, korporacije, ratove i elementarne nepogode, neoimperijalizam, neokolonijalizam, globalizaciju. (Lista je naprosto predugačka i praktično neiscrpna.)

Vedrana Rudan psuje sočno i duhovito.

Bez imalo zadrške, otvoreno i pikantno. Uz neizostavnu žaoku, tako da joj je gotovo nemoguće u tome parirati. Ona psuje kao Katul, psuje gore nego Petronije Arbitar. Psuje kao Rable i Bukovski ujedno.

Psuje kao Vlah, psuje kao Balkanac, kao luda i kao kočijaš.

Ali prije svega ostalog, ona psuje kao dama.

( Vuk Lajović )