Medenica pokušala da minira izbor dva specijalna tužioca

Izbor bivših sutkinja podgoričkog Osnovnog suda Lidije Mitrović i Nataše Bošković u specijalne tužioce prije mjesec dana, nakon što godinama nijesu uspjevale da pređu u Viši sud, dokaz je nejednakih aršina u pravosuđu.

Ali i gubitka apsolutne kontrole predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Savjeta za vladavinu prava Duška Markovića nad dijelom pravosudnog sistema.

Mitrovićeva i Boškovićeva su većinom glasova Tužilačkog savjeta postale dio tima Specijalnog državnog tužilaštva, iako su prethodno za svoj dugogodišnji sudijski rad dobile negativno mišljenje opšte sjednice Vrhovnog suda, što je presedan u dosadašnjoj praksi u pravosuđu.

Zakonom o specijalnom tužilaštvu propisano je da se prilikom izbora tužioca o stručnim i radnim sposobnostima kandidata traži mišljenje institucije u kojoj su dotad radili.

U slučaju dvije sutkinje to je Vrhovni sud, koji je po tom zahtjevu zaključio da one ne ispunjavaju uslove, između ostalog jer su sudile parnične predmete, pa nemaju iskustva za krivične. To međutim nije važilo za sudije Veru Šljivančanin, Seku Piletić, Dragicu Vuković, Nenada Otaševića, Miodraga Pešića...

Zatim, Vrhovni sud je preuzeo ulogu Tužilačkog savjeta pa je, umjesto radnih kvaliteta sudija, odlučio da li su one dobre za tužioce: ”Uzimajući radno iskustvo sudije Lidije Mitrović/Nataše Bošković, kvanitet i kvalitet rada, proširena sjednica Vrhovnog suda jednoglasno daje mišljenje da sudija po stručnim i radnim kvalitetima ne ispunjava uslove propisane u Zakonu o specijalnom državnom tužilaštvu za vršenje funkcije specijalnog tužioca”.

Upravo to je bio šlagvort Tužilačkom savjetu da odluči drugačije, a jedino je predstavnica Ministarstva pravde Nataša Radonjić bila protiv izbora jer je to bio stav ministarstva.

Međutim, stav Vrhovnog suda o kandidatkinjama za specijalne tužioce nije sporan samo formom, već i suštinom. Statistika, u koju su “VIjesti” imale uvid, ne daje za pravo Vrhovnom sudu, kao ni Sudskom savjetu koji je ranije odbijao Mitrovićevu i Boškovićevu na oglasima za Viši sud.

Dvije sutkinje po izradi presuda u zakonskom roku od mjesec dana, procentu ukinutih, preinačenih ili potvrđenih presuda, uglavnom ne zaostaju za kolegama iz Osnovnog suda, koje su, u međuvremenu, dobijale unapređenje. U nekim slučajevima, sutkinje prednjače po radnim rezultatima.

Kada su specijalni tužioci birani, prije mjesec dana, Marković više nije bio ministar pravde, ali on i dalje ima važnu ulogu u pravosuđu. On je predsjednik Savjeta za vladavinu prava koji se stara o ispunjavanju uslova koje je EK postavila za poglavlja 23 i 24, ali i zvaničnik DPS-a koji vodi računa da Medenica drži pod kontrolom sudstvo (iako je do izbora VDT-a Ivice Stankovića pokušavala da zadrži i moć nad tužilaštvom, koja je opadala od odlaska Ranke Čarapić).

Izborom Mitrovićeve i Boškovićeve za specijalne tužioce, tužilaštvo se pojačalo kadrovima, koji nijesu po volji Medenice i Markovića.

VDT Ivica Stanković sa Medenicom i Markovićem nije u idiličnim odnosima, kao ni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, koji je svojevremeno smijenjen sa mjesta zamjenika predsjednika Apelacionog suda sa obrazloženjem da “ne zna da radi na kompjuteru”.

Zbog svega ovog se i DPS probudio iz sna, pa su prije nekoliko dana iz Budve poručili da “razumiju i podržavaju pravo” državnih institucija da sumnjaju i provjere zakonitost postupka svakog pojedinca, ali da “ukazuju na pojačanu obavezu svih struktura društva počev od državnih organa, ali i političkih subjekata i medija, da poštuju pravo na privatnost i pretpostavku nevinosti i poštovanje građanskih prava i sloboda svakog građana”. Prethodno je i Duško Marković takođe negativno ocijenio tužilaštvo zbog načina na koji vodi istragu u slučaju gdje on ugrožen.

Zato je izgleda i Vrhovni sud pokušao da odluči u ime Tužilačkog savjeta.

Omaška ili prećutkivanje činjenica u korist sutkinji Mitrović

Na osnovu mišljenja opšte sjednice Vrhovnog suda, koji je iz kabineta Vesne Medenice dostavljen na zahtjev „Vijesti“, detaljno se navodi statistika za posljednje tri godine.

Međutim, za 2013. kada je sutkinja Mitrović imala najviši procenat potvrđenih presuda - 73 odsto, procenti se ne pominje. Umjesto toga samo piše da je potvrđena 91 odluka, što je zbunjujuće prilikom analize, jer su ostali podaci i u procentima.

Lidija Mitrović je supruga bivšeg direktora Uprave za sprečavanje pranja novca Predraga Mitrovića, pa vjeruje da je on razlog što je njeno napredovanje blokirano. On je razriješen u januaru 2013, a sada je direktor Uprave za dijasporu u MVPEI. Na njega je kasnije pucano ispred porodične kiće, a nedavno je poslanik Koča Pavlović aludirao da je to zbog afere „Telekom“ u okviru koje je i USPN vršila određene provjere.

Ocjene zavise i od “simpatija”

U mišljenju za sutkinju Lidiju Mitrović Vrhovni sud je naveo da je sedam puta bezuspješno konkurisala za sudiju Višeg suda.

Prethodno su pomenute kolege koje su na tim konkursima izabrane u Viši sud.

Statistika međutim svjedoči da rad sutkinje nije bio ključan za to što ona nije birana, već ocjena prilikom intervjuisanja, koja, kako je objašnjeno „Vijestima“, zavisi i od naklonosti Sudskog savjeta jer preciznih kriterijuma nema.

Tako su recimo Zoran Šćepanović, Vera Šljivančanin, Suzana Mugoša, Sonja Drašković i Snežana Vukčević iz Osnovnog suda izabrani u Viši, iako po uspješnosti presuđenja i izradi presuda nijesu bolji ili su neznatno ispred Mitrovićeve ili Nataše Bošković. Pred Upravnim sudom je tužba koju ju Lidija Mitrović podnijela protiv odlukue Sudskog savjeta, nakon što je sedmi put odbio njenu prijavu za Viši sud.

( Mila Radulović )