"Kada se iz Podgorice krene na sjever, čovjek kao u neku rupu da upadne"
"Nema nikakvih dešavanja, nema posla, omladina je nezaposlena, porodični ljudi nezapošljeni znači stvarno je katastrofa. Ovo je tuga ovamo"
Nakon tri mjeseca provedena u prihvatilištu za azilante u njemačkom gradu Braunšvajgu, Admir Bektašević sa svojom četvoročlanom porodicom vratio se u Bijelo Polje. Za vrijeme provedeno tamo, kaže, vežu ga samo lijepe uspomene. Iako je njegova porodica među prvima koje su se vratile u Crnu Goru, riječi hvale Admir ima prije svega za ljude u prihvatilištu.
"Za njih tamo nema šta da se kaže samo sve najbolje. Prihvatili su nas dobro i nas i djecu. Ćerka mi je išla u školu, fino su je prihvatili tamo, naučila je nešto jezika. Bilo šta da ti treba doktor ili bilo šta za djecu oko škole, doktora nebitno izađu ti u susret" rekao je Bektašević.
Admir je kao i brojne porodice sa sjevera koje su napustile Crnu Goru tražeći azil u zemljama zapadne Evrope, iz rodne zemlje otišao zbog loše ekonomske situacije.
"Kad kreneš iz Podgorice, prođeš Kolašin ovamo isto ko čovjek u neku rupu da upadne. Nema nikakvih dešavanja, nema posla, omladina je nezaposlena, porodični ljudi nezapošljeni znači stvarno je katastrofa. Ovo je tuga ovamo", priča Bektašević.
No za njemačke vlasti takvi razlozi za dobijanje azila nisu bili dovoljni. Nakon dobijanja stana na korišćenje i obavljenog razgovora u prihvatnom centru Admir je dobio jasan odgovor.
"Samo ljudi iz države u kojoj se ratuje mogu da dobiju azil, ostalo niko. Uglavnom mogu malo da pomognu ali i to što su pomogli i to je dosta dobro. Ja,supruga i dvoje djece smo primali 992 eura mjesečno. Svakog 29. je to primanje".
Iako mu, kako kaže, zbog dugova nije ostalo mnogo od tih primanja, to će Admiru biti dovoljno za dvoje djece da od septembra po prvi put bez finansijskih problema krenu u školu.
( Boban Obradović )