Grci, Makedonci, Hrvati - nosite se sa migrantima kako znate i umijete

Oko izbjeglica, interesantno, sve strane imaju pravo. Oni jadni, velika većina nemaju svoj dom, Evrope im je kao našim bakama i djedovima nekada - koji su pobjegli iz Dalmacije i Crne Gore, iz sušnih Dinarida - kao Amerika. Samo da im se dočepati, misle oni, pa će poteći med i mlijeko. Mi znamo iz genetskog koda našeg, da neće, makar neće odmah, ali znamo i da današnja Evropa nije Amerika.

U Americi ste nakon 2 sedmice, čak iako ste turist, Amerikanac. Legalni i ilegalni imigranti Americi donose milijarde dolara i rast BDP-a. U Americi, Bog da mi oprosti, Bog je vaš posao i vaš dolar, a što kući radite, ukoliko, naravno, ne spremate napad na Blizance u NYC, to nikoga nije briga.

U Evropi koja je na globalnom nivou za sada jedan malo bolje organizovan i mnogo bogatiji, ali vrlo sličan i zasigurno socijalistički koncept, neki novi SSSR, bez obzira na proklamovane zajedničke pravne akte, a na unutrašnjem nivou je skup prije svega nacionalnih država, koje na kraju glasaju samo za svoje uske interese, ne znaju šta će sa migrantima. Iako je demografija Evrope katastrofalna, poražavajuća u svakom smislu te riječi, iako ne znaju kako će bez nove i svježe krvi isplaćivati penzije svojoj sve zdravijoj i sve starijoj populaciji, oni misle da migrante ne trebaju, ne žele ih.

Uspon antisemitizma u Francuskoj

Donekle ih razumijem, kao i Slovake koji ne žele da prime muslimane jer kažu nemaju džamija. Vidjeli su što se dogodilo mnogo većim nacijama. Englezi se danas pitaju što su im trebala osvajanja Indije i Pakistana, Francuzi što im bi da daju državljanstva narodima Magreba. Francuska je, nekada sjedište hrišćanskog carstva, papska zemlja (papa je stolovan dugo, jako dugo u Avinjonu) u značajnoj mjeri danas islamska zemlja. U njoj - neki to pokušavaju da sakriju pod tepih - jača antisemitizam iz dana u dan. Samo u prošloj godini Francusku je napustilo 7.000 autohtonih Jevreja. Otišli su u Izrael. Ove godine taj broj se već približava broju od 15.000. U Francuskoj ubrzo više Jevreja biti neće. Terorizam na svakom ćošku. Noćas su napali voz. U islamu vidimo postoji vrlo jaka, agresivna i militantna struja. Koja je jako bučna i kojoj "podvizi" ISIS-a, javno ili tajno, daju mahove, ne varajmo se.

Zapad ili neće ili ne smije, taj problem da riješi na njegovom izvoru. Oni ubijaju na najgroznije načine hrišćane, šiite, sve one koji nisu pobornici novog mračnog Kalifata. Zapad za to vrijeme ćuti. I što se događa? Ljudi pred naletom ISIS-a a u potrazi za boljim životom, bježe. Time podržavaju strategiju ISIS-a, kako god okrenete. Jadne države Balkana u kojima je nezaposlenost na nivou polovine radno sposobne populacije, u kojima caruje nemar, nered i korupcija, Srbija i Makedonija, trebaju još da se nose sa tim problemom za račun neke, za njih i za sada, imaginarne Evrope.

Mađarska notorno nacionalistička, mada su i oni došli kao imigranti jednom, na konjima i naoružani na evropski kontinent, diže zid. To je u njihovom mentalitetu. Sjevernokorejci i Mađari su istog genetskog stabla. Samo su ovi, prvi, kao u Evropi. Grčka, u najvećoj krizi u kojoj se našla od vojne hunte treba još da prihvati stotine hiljada izbjeglica. Kako? Dragi moji prvo Grčka i euro, sada izbjeglice, pokazuju da Evrope nema.

Evropa kao slabašan, ultrabirokratski tigar od papira

To je jedan slabašan, ultrabirokratski tigar od papira koji nijednu jedinu krizu, ne varajmo se, od rata u bivšoj Jugoslaviji do danas nije mogao da riješi bez Amerike. Ako Evropa ne formira svoju vojsku, svoju vladu, svoj stvarni Parlament, neće više postojati osim kao carinska unija, a i to je uslovno. A do tada Grci, Makedonci, Srbi, Hrvati nosite se sa imigrantima kako znate i umijete, kako vam savjest nalaže.

Evropa vam neće pomoći, jer kad treba, kad je najviše potrebna, nje nema. Možda vam pošalju neki stari Land Rover ili neku novu Toyotu da lakše kontrolišete granicu. Ili neki manji grant kao onomad što su lakiranoj buba švabi omogućili da se on, baš on, bori za ženska prava.

Živimo nažalost u doba licemjerja, hipokrizije velikih razmjera. Ponekad se pitam, a zašto mi se djed ikada vratio iz Amerike. Mogao je, radi mene, tamo i da ostane.

(Index.hr)

( Ratko Knežević )