Dvije decenije potpune posvećenosti piscu

Jedinstvenim multimedijalnim programom koji je svojim kvalitetom već ušao u red antologijskih festivala Barski ljetopis, u Dvorcu kralja Nikole na dostojan način održan je omaž velikanu jugoslovenske književnosti Danilu Kišu.

Povodom 80 godina od rođenja Kiša, promovisana je knjiga “Izvod iz knjige rođenih“ Britanca Marka Tompsona, a u Dvorcu i potom u galeriji “Velimir A. Leković“ otvorena je pod nazivima “Izrazi Danila Kiša“ sa crtežima velikog pisca, te “Tajno lice knjige“, sa reprintima korica inostranih izdanja Kišovih djela.

Istakavši da je prvi put došao u ove krajeve prije 25 godina i posebno pozdravivši književnika Jevrema Brkovića koji je bio u publici, a sa kojim se još tada upoznao, Mark Tompson je rekao da je Crna Gora zastupljena u četiri Kišova djela.

To je, kaže, uvijek bilo u vezi sa nekim od članova njegove porodice: “Bašta, pepeo“ ima pasaž o majci, “Peščanik“ osvrt na oca u Boki 1939, “Grobnica za Borisa Davidoviča“ na Cetinje 1947, a “Čas anatomije“ sjećanje na unošenje badnjaka u đedovu kuću.

"Zašto nema više Crne Gore u Kišovim knjigama? Nažalost, nije uspio da napiše najavljeni roman sa radnjom na Cetinju, mjestu gdje je dobio esencijalne teme i materijale. Jednom je rekao da je Crna Gora teška za literaturu. Sa njegovim prelijepim rečenicama i njegovom političkom strašću upoznao sam se početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. U Jugoslaviju sam počeo da dolazim od 1988, tražio sam ljude koji su ga znali, prikupljao podatke o njemu, a mnogo kasnije sam postao svjestan da od toga treba napravtii knjigu”, kazao je Tompson.

On je podsjetio na prvi Kišov esej iz 1953. “koji u originalu čuva tada djevojka, a sada stara dama u Londonu“, objavljen u beogradskom “Vremenu“ proljetos, koji kao “vedra i šarmantna priča o Crnoj Gori i njenim antitezama, spaja njen drevni i moderni život“.

Zoran Hamović, urednik beogradske kuće “Clio“, koja je objavila Tompsonovu knjigu, ocijenio je da je ovo “vanvremensko veče koje teško da će se ponoviti“, jer je u priči o Kišu okupilo Tompsona, Dimitrija Popovića, Lutovca i Martinovića.

"Fascinatna je posvećenost Tompsona koji je punih 20 godina obilazio svakog čovjeka, svako mjesto i svaku tačku iz Kišovog života u potrazi za detaljima i faktima. Knjiga prikazuje Kiša onako kako pisac zaslužuje, da njegovo djelo govori o njemu, i Tompson je knjigom podigao veliki spomenik Danilu Kišu, ali i svima nama jer se identifikuje sa jednom književnošću koja preklapa sve ono što je jugoslovensko. Kiš je uspio da bude jugoslovenski. On je precizan pisac, koji se izdiže iznad lokalnog tla i govori o univerzalnim temama”, kazao je Hamović u svojoj nadahnutoj besjedi, kakve dugo unazad nije bilo na Ljetopisu.

On je dodao da ovo djelo možda nekoga naljutiti “a ima i takvih, jer je objektivnost surova“.

Slavni slikar sa Cetinja Dimitrije Popović, koji živi u Zagrebu, govorio je o svojim druženjima sa Kišom na Cetinju, u Zagrebu, Beogradu i Parizu, koja je ovjekovječio u priči “Smrt Danila Kiša“, čiji je dio pročitao knjiženik Miraš Martinović. Popović je kazao da zbog generacijske razlike nije bio toliko blizak sa Kišom kao njegovi drugi sugrađani, ali, otkako su se upoznali 1983, razvili su prisan odnos.

Moderator programa mr Milun Lutovac kazao je da je sasvim izvjesno da je Kiš u času svoje smrti “prešao iz jednog sematičkog polja u drugo” i tako “bez znanja i svoje volje“ postao književni junak. On je dodao da je književna hajka na Kiša začeta 70-ih godina XX vijeka u jeziku, koji je po Kišovim riječima jedino istinski poznavao - srpskohrvatskom, “bila truba za veliki lov i pogreb moderne srpske književnosti“.

"Lovljeni je tvrdio da nije srpski ni hrvatski, već jugoslovenski pisac, a to je bio grijeh preko kojeg se bez grobnice i nekrologa nije moglo preći. 'Ugasila se nepokorna zvijezda jugoslovenske književnosti', napisala je 1989. poslije Kišove smrti Suzan Zontag. Možda je Jugoslavija, u to vrijeme, postojala samo zahvaljujući životu i pisanju Danila Kiša”, kazao je Lutovac.

Potezi koji sublimiraju snagu vizuelnog i emotivnog

Otvarajući izložbu Kišovih reprodukovanih crteža, istoričar umjetnosti mr Vladislav Kasalica rekao je da je Kišov likovni opus nevelik, ali vrijedan.

U središtu njegovog likovnog interesovanja, prema riječima Kasalice, je prije svega ljudska figura.

"Ovi portreti otkrivaju Kiša kao dobrog poznavaoca crteža, koji svoj crtački rukopis i likovnu estetiku zasniva na vizuelnoj opservaciji i psihološkoj analizi, podcrtavanjem karaktera predstavljenih ličnosti. Kiš gradi likovno i misaono crteže snažnog ekspresionističkog naboja, akcentujući istovremeno oblik i formu, definiše ih sigurnom linijom, često žustrim linearnim potezima koji sublimiraju snagu vizuelnog i emotivnog doživljaja. On suvereno vlada linijom koja ima vodeću ulogu u definisanju i oblikovanju figura”, kazao je Kasalica.

Neobična književna arhitektura

Književnik iz Herceg Novog Miraš Martinović rekao je da je prva promocija Tompsonovog djela na Cetinju bila veličanstvena, a za samu knjigu da je izvanredno i kompleksno djelo. Navodeći da se za nju zaintrigirao čim je čuo da je objavljena, te da ju je dobio od Hamovića i pročitao u jednom dahu, Martinović je ukazao da ju je odmah preporučio svim prijateljima, počev od Jevrema Brkovića, a potom i napisao veliki osvrt o knjizi za “Vijesti “ koji su kasniji prenijeli i sarajevsko „Oslobođenje“ i regionalni portali.

"Tompson je ovim djelom vidio Kiša kako ga niko nije vidio: poput alhemičara je vješto inkorporirao sva fakta u uzbudljivu priču koja postaje veća od romana. On je Kišovom životnom putu dao milost uobličavanja u jednu neobičnu književnu arhitekturu, i da je Danilo živ, zasigurno bi potpisao ovu knjigu”, kazao je Martinović.

( Radomir Petrić )