BLOG
Stabilnost ključna riječ odgovorne politike
Kada je riječ o politici odbrane, nije suvišno osvrnuti se na Zajedničku deklaraciju EU i NATO iz 2002. godine, u kojoj je naglašeno strateško partnerstvo ove dvije organizacije na planu “nedjeljive bezbjednosti”
„Pâs svakoji svoje breme nosi, nove nužde rađu nove sile..“ Od ovog pravila Petra Drugog Petrovića Njegoša ni ova generacija Crnogoraca nije izuzetak.Naprotiv: zgusnuto iskustvo generacija predstavlja osnov za odgovor na pitanje koje je postavljeno nama danas. A to pitanje suštinski glasi: da li želimo da Crna Gora osigura sebe na trusnom reljefu Balkana i doprinese njegovom smirivanju, kako bi obezbijedili da upravo iskustvo naših predaka ne bude iskustvo i naših potomaka?
Da se prisjetimo. Uvidjeviši dubine katastrofe kontinenta u dva navrata tokom prve polovine 20. vijeka, evropske države su, kao prvi korak u uspostavljanju održivog mira, pod nadnacionalnu kontrolu stavile dvije osnovne ratne sirovine, osnivajući Evropsku zajednicu za ugalj i čelik, kao jezgro iz kojeg se razvila današnja Evropska unija. Paralelno sa izgradnjom evropskog jedinstva, tekao je proces evro-atlantskih integracija, osnivanjem Sjevernoatlantskog saveza 1949. godine. Balkan nije bio naučio tu istorijsku lekciju, o čemu svjedoči tragična rekonfiguracija bivše Jugoslavije. No, Crna Gora je i tada pokazala kako se održava unutrašnja stabilnosti, kako se odolijeva spoljašnjim i unutrašnjim izazovima i kako se najkrupnije političke odluke donose mudro, odmjereno i u pravom trenutku. Jer, stabilnost, to je ključna riječ odgovorne politike. U posljednjih četvrt vijeka, borili smo se prvo da je postignemo, zatim da je održimo, a sada je vrijeme da je unaprijedimo.
Da parafraziram stihove s početka: novo vrijeme donosi nova iskušenja, a novi izazovi traže nove odgovore. Razumjeli smo značaj bezbjednosti kao kolektivne kategorije, u kojoj nema malih i velikih. Shvatili smo da se, u širem kontekstu, suočavamo sa zajedničkim prijetnjama, da dijelimo slične probleme i da zato treba da imamo zajednički odgovor.
Naš odgovor na te izazove je članstvo u NATO. To je ključni spoljno-politički cilj i nacionalni interes Crne Gore, organski povezan sa članstvom u Evropskoj uniji. Zato je neodrživa teza za EU a protiv NATO, imajući u vidu da je riječ o organizacijama zasnovanim na istom sistemu vrijednosti: vladavini prava, demokratiji, ljudskim pravima, miru, stabilnosti i ekonomskom napredku. Te vrijednosti želimo da razvijemo kao organizaciona načela crnogorske države i životne principe crnogorskog društva.
Zbog toga je i neprincipijelan stav onih koji podržavaju evropske, ali ne i evroatlantske integracije. Ne prvi put reći ću i zašto. Kada je riječ o politici odbrane, nije suvišno osvrnuti se na Zajedničku deklaraciju EU i NATO iz 2002. godine, u kojoj je naglašeno strateško partnerstvo ove dvije organizacije na planu “nedjeljive bezbjednosti”. Mnogo ranije, 1996. godine, u Berlinu je zaključeno, a od strane Saveta EU pozdravljeno, da evropski bezbjednosni i odbrambeni identitet treba da bude građen u okviru NATO-a. Valja podsjetiti i na “Berlin plus” aranžmane, kojima je Evropskoj uniji obezbijeđen pristup NATO kapacitetima za planiranje i logistici za sopstvene vojne operacije. Konačno, zar u Ugovoru o Evropskoj uniji nije jasno definisano da zajednička spoljna i bezbjednosna politika poštuje obaveze država članica čija se zajednička obrana ostvaruje u Sjevernoatlantskom savezu i da ona ne može biti uperena protiv država koje su članice NATO-a?
Ovom prilikom ponoviću i to da o kompatibilnosti ovih ciljeva najbolje svjedoči kompatibilnost uslova za članstvo u EU i NATO. Aktuelni trenutak je najbolja potvrda ove korelacije. Još i više: određeni uslovi, ne samo da su kompatibilni, već su istovjetni. Naravno, govorimo o oblasti vladavine prava, gdje nemamo samo istovjetnost uslova, već i istovjetnost mjera i aktivnosti u strateškim dokumentima. Ovome u prilog najbolje govori činjenica da će NATO vrednovati učinak Crne Gore u oblasti vladavine prava na osnovu Izvještaja o napretku EK.
U toku je završnica procesa koji je trajao dugo i u koji smo uložili mnogo. Mnogo prije nego što smo u Deklaraciji o nezavisnosti 2006. godine evroatlantske integracije zapisali kao opredjeljenje naše države. I mnogo više od ispunjavanja formalnih uslova kroz Akcioni plan za članstvo u NATO. Pri tim godinama i decenijama, nisu toliko važni dani i mjeseci. Važno je da postanemo dio rješenja, da ne bi ostali dio problema. U smislu one poruke koja nam stiže sa svih relevantnih adresa: Crna Gora je sljedeća članica NATO.
( Duško Marković )