Autoput vodi u dužničko ropstvo

Mnogo priče i vremena je utrošeno od kako je autoput postao tema vlasti u Crnoj Gori. Naravno, jeste velika ideja i želja koju treba pretočiti u stvarnost. No, da bi se sve to ostvarilo, nije potrebna nečija volja i želja, već sredstva - novac sa kojim bi se moglo ući u realizaciju ovog grandioznog objekta. Da li naša lijepa domovina ima to - novac, a da se ne "oklizne" zaduživanjem kod inokreditora - narodski kazano zelenaša i sebe i narod zbog nemogućnosti da to na vrijeme vrati, dovede u dužničko ropstvo. Ono što je ova naša vlast morala prvo da izanalizira, jeste da li smo mi platežno sposobni da se uhvatimo u koštac, obzirom da nam je država prezadužena, a privreda u kolapsu i da su nam radnička klasa i građani, bar većina, na pragu ili ispod egzistencijalnog opstanka i da nam mnogi parametri govore da ovo nije bilo pravo vrijeme ulaska u tako veliko zaduživanje i investicije.

Komunisti, nisu protiv gradnje autoputa, naprotiv, jer njegovom realizacijom više ćemo moći da koristimo naše neiskorištene resurse, ali su za oprez do kraja praćenja i realizacije ove ideje, koja je podložna korupciji uz nastojanje da ne ugrozimo još više naše građane i postojeće institucije države.

Oni koji su bili zaduženi za ovaj projekat nijesu do kraja iz svih uglova sagledali, a time i odabrali najbolju varijantu - trasu ili djelove trase i prilagodili način projektovanja. Poznato je da crnogorski teren-krš prije početka bilo kakve izgrdanje iziskuje temeljnu analizu, kako bi se na osnovu parametara dobila sveukupna slika i podaci za projektovanje. I najmanja improvizacija ili nedovoljno poznavanje terena, može da odvede na pogrešan odabir projektovanja elemenata kod gradnje autoputa i kasnije da proizvede nesagledive posljedice.

Prema onome što se dalo vidjeti u javnosti, mišljenja smo da uvaženi projektant nije do kraja pri projektovanju tunela - vijadukata, a naročito visokih mostovskih konstrukcija vodio računa o stabilnosti i mogućim uticajima seizmičkih sila - zemljotresa na tako visoke i vitke konstrukcije, a poznato je da je Crna Gora trusno područje i podložna određenim pomjeranjima tla. Po nama nije imalo pretjerane potrebe za tako visokim mostovskim konstrukcijama ako je moglo, a moglo je mnogo "jednostavnije" da opet bude sigurnije i estetski lijepo.

Težnja projektanta u ovom slučaju za atrakcijom i vizuelnim pogledom na elemente konstrukcije, ne samo da nije ekonomično i do kraja u statičkom smislu stabilno, već je mač sa dvije oštrice, i poskupljuje gradnju za najmanje 30 odsto u šta smo sigurni, još kada se na to dodaju nepredviđeni i naknadni radovi i mnogo toga što se javlja prilikom gradnje ovakvih objekata, mogu da poskupe ukupno koštanje objekta i do 40 odsto, a na stranu to što Crna Gora nema novca.

Komunisti smatraju, da je gradnja autoputa mogla malo da sačeka, jer je prečih poslova bilo i ima mnogo više. Prije svega to je oporavak privrede, ako je uopšte to u ovoj situaciji moguće, borba protiv korupcije i kriminala, revitalizacija zdravstvenog i školskog sistema i mnogih segmenata društva.

No, posle svega sa razlogom se mi komunisti često zapitamo, je li smisao normalnog života kod nas postalo, nekontrolisano građenje, obećana zemlja, krađa, nepravda, ubijanje i zaduživanje naše države po svijetu i sve tako dok jednog dana ne postanemo silom prilika i nevoljno nečija prćija ili zaloga, gdje ćemo u rođenoj zemlji biti njhovi robovi. Ako nam je to sudbina ili vizija uspjeha ove vlasti, na dobrom smo putu da to budemo. U protivnom, narod i radnička klasa Crne Gore, moraćemo svi od reda da mijenjamo loše navike i način razmišljanja, kako bi mogli da idemo u korak sa civilizovanim svijetom.

SKJ - SKCG

Autor teksta je arhitekta.

( Ratko Đukić )