Licemjerstvo kao srž svakodnevice
Glumica Mirjana Karanović, koju budvanska publika poznaje iz brojnih festivalskih produkcija i gostujućih predstava, za lik Helen Alving u predstavi “Aveti” nagrađena je posebnim ovacijama
Posljednja premijera Grada teatra kojom se završava i ovogodišnji ciklus dramskih produkcija budvanskog festivala, drama “Aveti“ Henrika Ibzena, u režiji Andreja Nosova, u kojoj dominira sjajna glumačka ekipa - Mirjana Karanović, Branko Cvejić, Slobodan Beštić, Jovana Gavrilović i Milan Marić, ispraćena je ovacijama sa scene Amfiteatra na Svetom Stefanu.
Tako se i treće klasično djelo koje je ovog ljeta producirao Grad teatar “upisalo” na listu uspjeha 29. festivala. Jedno od najizvođenijih djela Henrika Ibzena na svjetskim scenama urađeno je u koprodukciji sa Festivalom MESS Sarajevo, beogradskim Hartefaktom, i u saradnji sa BITEF teatrom iz Beograda, a po riječima Andreja Nosova, kome je ovo prva režija i prva premijera na Gradu teatru, za njega je bilo veliko zadovoljstvo kako je publika primila i pratila predstavu.
Glumica Mirjana Karanović, koju budvanska publika poznaje iz brojnih festivalskih produkcija i gostujućih predstava, za lik Helen Alving u predstavi “Aveti” nagrađena je posebnim ovacijama.
“Ovaj komad je veoma komplikovan, višeslojan, i sve ono što likovi govore nije ono što oni zapravo misle, i od trenutka kada smo počeli da čitamo tekst, stalno smo radili na tome da odgonetnemo kako ide ta linija, ta priča, šta je istina, a šta je laž, šta se zapravo priča da jeste, a šta zapravo jeste, šta se krije, i čime se krije. To je komplikovana struktura u kojoj nikako ne možete da pronađete i da do kraja otkrijete šta je motivacija tih likova. Jer, to je nekakav lavirint u kojem se oni stalno kreću, i zato mi se nekako, na trenutke, činilo da je sve to i previše teatralno, da je gotovo kao neka sapunica - tu su neke tajne, roditelji, djeca, bračna i vanbračna, ta žena, Helen Alving, koja je meni toliko nekako tuđa. Nisam mogla da je smjestim u sebe - šta se stvarno s njom dešava, šta je to u njoj, jer kako se pomjerite u jednu strnu, tako shvatite da ste nešto promašili, da ste nešto ispustili, da tu postoji još nešto, tako da sam stalno morala da se vraćam na početak, i da idem do kraja, i opet iz početka, do kraja”, kazala je poznata glumica.
Branko Cvejić, takođe dugogodišnji dobri poznanik Grada teatra i kao glumac svakako ljubimac ovdašnje publike, nakon tri godine, opet je dobio ovacije, i to s pravom - lik Jakova Engstranda apsolutno je cjelovita i “zaokružena” glumačka vještina.
Dramu koja otvara mnogo “punktova“ i tema u najboljem smislu prate scenografija Mirne Ler, kostimi Lejle Hodžić, koreografija Nikole Tomaševića.
( Vuk Lajović )