Gatalicin "Posljednji argonaut" promovisan u Budvi: Posljednja tema čovjeka i čovječanstva
“Knjiga govori o relevantnom, bitnom, važnom problemu, knjiga govori o nečemu što je sada mala poetika Aleksandra Gatalice; nije okrenuta u prošlost, u antiku, u Prvi svjetski rat, nego je okrenuta u budućnost, koja će, iako još nije nastupila, biti relevantno istorijsko iskustvo”
Novi roman pisca, prevodioca i muzičkog kritičara iz Srbije, Aleksandra Gatalice ”Poslednji argonaut” otvara pitanje šta je posljednja velika tema čovjeka i čovječanstva, istakao je prof. dr Aleksandar Jerkov na promociji ovog romana u Narodnoj biblioteci Budve.
“Najvažnija tema je hoće li opstati čovek kao takav; 19. vijek se završio sa strašnim pitanjem da je Bog mrtav, 20. vijek se završio sa strašnom temom da je čovjek mrtav, a 21. vijek će biti pitanje postoji li neka sljedeća forma čovjeka koji nije biotički identičan sa nama. Nas kao ljude odlikuje to što se mi samih sebe sjećamo, pamtimo šta smo u ovom trenutku. Dramatično je pitanje hoće li sjutra cjelina naših memorija biti učitana u neki kompjuter i u tom kompjuteru nastaviti da živi cjelina naših doživljaja u nekom programu”, kazao je prof. Jerkov.
Na samom početku romana susrećemo se sa likom pisca, pa roman i govori o piscu. U romanu junak, izgubivši memoriju, traga za samim sobom i otkriva jedan skriveni kapacitet da se u ljudskom mozgu mogu naći sjećanja koja nisu stvar neposrednog ljudskog iskustva, nego koja su jedna vrsta upijanja najšireg polja znanja.
“Knjiga govori o relevantnom, bitnom, važnom problemu, knjiga govori o nečemu što je sada mala poetika Aleksandra Gatalice; nije okrenuta u prošlost, u antiku, u Prvi svjetski rat, nego je okrenuta u budućnost, koja će, iako još nije nastupila, biti relevantno istorijsko iskustvo”, zapaža Jerkov.
U osnovi knjige nalazi se avantura, istakao je autor koji je, da bi napisao roman, razgovarao sa neurolozima, patolozima, oftamolozima, o tome šta se dešava sa mrtvim ljudima i šta je to smrt.
“Šta bi se dogodilo kada bi neko tragajući za svojim ličnim sjećanjima koja je izgubio na početku romana nabasao na nešto mnogo ozbiljnije, a to je da može da bude neka vrsta radio-stanice i da bude povezan sa idejama svih ljudi koji su živjeli u istoriji civilizacije? Tražeći odgovor na to počeo sam da tragam i za odgovorom na pitanje koliko je ljudi živjelo od drevnog grada Ur do danas. Postoje antropološke pretpostavke da je u pitanju 107 i po milijardi ljudi. Šta je zapravo istorija? Istorija je ono što je važno, što se dogodilo, što su istoričari zabilježili kao krucijalno, imanentno, dominantno… Ali šta se nalazi ispod toga? Šta bi bilo kada bi neko došao u kontakt sa svim sjećanjima i kada bi ona trasirala prava sjećanja na jedno vreme… Ovo jeste jedan povratak u istoriju, ali sasvim drugačiji u odnosu na onaj kakav je bio u Velikom ratu; ja ovde podastirem nešto što mi se čini najpreciznijim odrazom onoga što se zbilja dogodilo”, kazao je Gatalica.
Ovo je prva knjiga koju je Gatalica zaključio srećnim krajem - junak je pronašao (u nekoj čudnovatoj dimenziji) ljubav, porodicu i smirenje što je između ostalog i jedna od poruka djela.
“Vi ste ono što vas određuje pozitivnim ljudskim sjećanjima na vas same”.
Roman “Poslednji argonaut” je trinaesta knjiga Aleksandra Gatalice, a za djelo “Veliki rat”, koje je doživjelo 30 izdanja, dobio je NIN-ovu i nagradu “Meša Selimović”.
( Jelena Kontić )