Upozorenje stručnjaka: Erozija jede plaže, ne sipajte pijesak u mješalice

Ne bi trebalo prodati ni kubik pijeska sa račve Bojane kao građevinski materijal, dok istovremeno nestaju plaže koje gravitiraju ušću te rijeke, ocijenio je prof. dr Sava Petković.

„Bilo bi potpuno neshvatljivo da pored toliko kamena u Crnoj Gori neko koristi prirodni šljunak i pijesak sa plaža kao građevinski materijal“, rekao je „Vijestima“ profesor iz Beograda - jedan od autora Projekta održavanja protočnosti desnog rukavca rijeke Bojane, po kome se i izvode radovi uklanjanja viška materijala sa račve.

On je upozorio da su se pijesak i šljunak sa plaža koristili kao građevinski materijal proteklih decenija i da se to i danas čini:

„Duž lijeve obale Bojane, kao i duž Velike plaže u Ulcinju, posebno u zoni dina, postoje jasni dokazi da se već godinama nelegalno eksploatiše pijesak za potrebe građevinarstva“.

Petković tvrdi da plaža na Adi Bojani ne nestaje zbog eksploatacije pijeska za potrebe građevinarstva, jer je riječ o „veoma malim“ količinama u „odnosu na količine pijeska koje se pod uticajem talasa i morskih struja odnose u more“.

„Sve do početka sedamdesetih godina prošlog veka je postojala ravnoteža između količina nanosa koje su pod erozionim dejstvom talasa odnošene sa Ade Bojane u more i količina nanosa koji je Bojana unosila u more. Nakon toga, Albanija počinje izgradnju većeg broja akumulacija na Drimu i njegovim pritokama u kojima se zadržavaju velike količine nanosa“.

Uprava za vode, Direkcija javnih radova i “Morsko dobro”, objavili su ljetos da da će “pijesak sa račve biti valorizovan dijelom kao građevinski materijal, a dio će biti iskorišćen za revitalizaciju onih plaža koje trpe eroziju usljed prirodnih procesa“.

Prema projektu, sa račve i ušća desnog rukavca Bojane treba ukloniti oko 260.000 kubika. “Vijesti” su ranije objavile da je procijenjena vrijednost tih radova oko 800.000 eura i da bi kompanija „Cijevna komerc“ posao trebalo da završi do kraja godine.

Direktor Uprave za vode Damir Gutić kazao je da je do kraja septembra lagerovano 76.087 kubika.

„Sve teče planiranom dinamikom. Planirano je da radovi traju do kraja godine, odnosno dok vremenski uslovi dozvole. U proceduri smo obezbjeđivanja sredstava za iduću godinu, kako bismo nastavili sa radovima“, kazao je Gutić „Vijestima“.

Upitan da li je Albanija upoznata sa radovima na račvi, odgovorio je da se izvode u skladu sa projektom koji poštuje međudržavne sporazume.

„Radovi se izvode na našoj teritoriji i u našoj su nadležnosti“.

Petković je istakao da se u cjelukopnoj svjetskoj stručnoj literaturi morske obale i plaže tretiraju kao „nacionalno prirodno nasljeđe“.

Naveo je da se problemima erozije i zaštite obala i plaža posvećuje ogromna pažnja u svijetu, a posebno u zemljama Evropske unije.

„Strategija upravljanja morskim obalama i plažama u Evropi, bazira se na principu minimalnih ljudskih intervencija, uz maksimalnu zaštitu prirodnih karakteristika obala i staništa biljnog i životinjskog svijeta u priobalju. Eksploatacija nanosa pijeska i šljunka kao građevinskog materijala, po pravilu je zabranjena svuda u svijetu i ona je karakteristična za siromašne zemlje gdje je to jedini izvor prihoda lokalnom stanovništvu“.

Petković kaže da Albanija planira izgradnju još dvije akumulacije, zbog čega će količine nanosa koji će stizati u Bojanu biti još manje.

„Zbog toga stručnjaci upozoravaju da problem erozije obala i plaža u zoni ušća Bojane može biti još intenzivniji. Generalno govoreći, bilo bi neophodno preduzeti obimne radove na uspostavljanju protočnosti na cjelokupnoj dužini rijeke Bojane, od Skadarskog jezera do njenog ušča u Jadransko more. Samo se povećanjem dotoka riječnog nanosa na obalu mora može djelimično zaustaviti proces erozije Ade Bojane“.

Navodi da ne može komentarisati namjeru Albanije da na Drimu izgradi još dvije hidrocentrale, jer je „međunarodna politika u nadležnosti Vlade“.

Ocijenio je da dramatično smanjenje širine plaže na Adi Bojani može zaustaviti turistički razvoj.

„Plaže predstavljaju najatraktivnije djelove morskih obala i imaju ogroman značaj u pogledu razvoja turizma u celom svijetu. Imajući u vidu ogroman značaj koji Velika plaža i Ada Bojana imaju za budući razvoj turizma, neophodno je hitno preduzeti neke korake u cilju utvrđivanja realnog stanja procesa erozije obala u zoni ušća Bojane u Jadransko more“.

Biće i gore zbog novih elektrana na Drimu

Petković je ocijenio da namjera Albanije da na Drimu izgradi još dvije hidrocentrale dodatno usložnjava problem koji će, kako tvrdi, neminovno dovesti do intenzivnije erozije obala na ušću Bojane.

Navodi da je Drim do sedamdesetih godina prošlog vijeka unosio ogromne količine nanosa u Bojanu.

„Jedan dio tog nanosa se taložio u koritu Bojane, ali je veći dio stizao do Jadranskog mora gdje se taložio. Tako je i nastala Ada. U mnogim tekstovima o Adi navodi se da je ona nastala nakon potapanja broda Merito na ušću Bojane 1858. godine. Međutim, ta hipoteza je krajnje nerealana. Količine nanosa koje je u prošlosti Bojana unosila u more nijesu mogle biti dovoljne da se čak i sa nekom preprekom na ušću, formira veliko ostrvo. Morao je postojati neki mnogo značajniji uzrok“, tvrdi Petković i kaže da vjeruje da su to bile katastrofalne poplave iz 1859. u širem području Skadarskog jezera.

„Tada je rijeka Drim prosjekla novo korito i počela da se uliva u Bojanu, oko 4,5 kilometra nizvodno od izlaska Bojane iz Skadarskog jezera. Tada je nastala Ada“.

Navodi da je poslije 1859. godine, kada je Drim probio novo korito ka Bojani, staro počelo da se zasipa nanosom i vremenom je postalo drenažni kanal za višak voda u donjem dijelu sliva.

„Time je dramatično poremećena ravnoteža izmedu količina nanosa koje Drim unosi u Jadransko more i intenziteta erozionih procesa obala usljed dejstva talasa. Procenjuje se da se u zoni starog ušća Drima u Jadransko more godišnje gubi 2,5 metara obale usljed erozionih procesa. Upoređenjem današnje linija obale u zoni starog ušća Drima sa stanjem iz 1936. godine, konstatovano je da izgubljeno čak 400 metara obale“.

Buljarica se nije oporavila ni nakon pola vijeka

Petković je ocijenio da je još drastičniji primjer eksploatacije nanosa na plaži Buljarica.

„Prilikom izgradnje hotela u Petrovcu, šezdesetih i sedamdestih godina dvadesetog vijeka, dogodila se neviđena devastacija sjevernog dijela plaže Buljarica. Ogromne količine šljunka su sa tog dijela plaže odvožene u Petrovac i tamo korišćene kao agregat za beton. Količine odnijetog nanosa sa plaže su bile toliko velike da se taj sjeverni dio plaže do danas nije potpuno oporavio“.

( Samir Adrović )