Rupa na nebu

Sredinom osamdesetih u CNP-u je premijerno izvedena drama Rupa na nebu, savremenog crnogorskog i jugoslovenskog književnika Jevrema Brkovića. Tema je tragične crnogorske podjele u svim teškim vremenima. A dobrih vremena je bivalo rijetko i nikad dugo. Poneki davni dobri dani dugo su pamćeni.

U ovoj drami, čija se radnja događa tokom II svjetskog rata u nekom cnogorskom selu, kada okupatorski oficir traži da na jednu stranu stanu oni koji imaju nekoga „u šumi“, a na drugu oni koji nijesu protiv okupacionih vlasti, neko izgovara poentu: „Nemojte nas dijeliti! Ako nas podijelite, od nas će ostati samo - rupa na nebu!“

Slušajući nedavno predsjednika Vlade Crne Gore kako oštro napada građane koji imaju o NATO-u drugačije mišljenje od njega i ministara u njegovoj Vladi, imala sam pomiješana osjećanja, tuge i otpora. Tuge zbog nove podjele koja se, potpuno nepotrebno, stvara u Crnoj Gori. Otpora zahtjevu da svi treba da bez razmišljanja uvidimo, skoro neograničene, prednosti i sreću koji čekaju Crnu Goru čim je obasja poziv za NATO.

Rijetke, a vjerovatno i nemoguće, su i lične i političke situacije koje sadrže samo prednosti, bez mana, nedostataka, iskušenja i opasnosti. Kampanja koju vodi Vlada Crne Gore za pridobijanje građana da se izjasne, za sada u anketama, za ulazak Crne Gore u NATO, sve više dobija ton isključivosti. Kao da je pozivnica za NATO svim građanima postizanje same sreće, blagostanja, sigurnosti, radosti. I preko svega toga, prvi ministar osipa „drvlje i kamenje“ na građane Crne Gore koji se protive ulasku svoje zemlje u NATO. Pripadam toj, još uvijek, većini građana ove zemlje.

Predsjednik Vlade ima pravo da vodi politiku koju parlamentarna većina podržava. Ali, nema pravo da neistomišljenicima prijeteći poručuje da podmeću afere i izmišljaju neistine sa ciljem stvaranja negativne slike o NATO-u. Samo izražavamo svoja mišljenja, a neki i političke stavove, o NATO-u. Da li se zaboravljene istine i prikrivane činjenice o prirodi NATO saveza, već smatraju neistinama i aferama?

Kada je 1948. jugoslovenskom rukovodstvu upućena Rezolucija Informacionog biroa Kominterne, od članova partije, pa i kandidata za članstvo, zahtijevano je da se u „otvorenoj drugarskoj i demokratskoj raspravi izjasne“. Imala sam četiri godine, kada je stariji brat Golub odjednom nestao. Zapamtila sam muk i brigu na licima roditelja i starije sestre. A na pitanje gdje je brat, dobijala sam odgovor da je na putu. „Otac na službenom putu“.

Vlada crnogorska i njen prvi ministar i ne pokušavaju demokratsku raspravu i dijalog o tome želi li većina građana da Crna Gora bude članica NATO-a. A prijetnje su već upućene.

Brat je bio preko dvije i po godine na Golom otoku jer je “u drugarskoj, demokratskoj i otvorenoj raspravi“ na partijskom sastanku izjavio da podržava odluku CK KPJ i smatra da predstavnici jugoslovenskih komunista treba da pođu u Moskvu i objasne rukovodstvu Kominterne svoje stavove. Nije bilo ni optužnice, ni suđenja, ni presude.

Tako se tadašnji režim štitio od građana koji su ozbiljno shvatili da treba da razmišljaju, pa i odlučiju, o pitanjima važnim, možda i sudbonosnim, za zemlju i narod.

Brojne su činjenice koje su poznate i protivnicima i zagovornicima ulaska Crne Gore u NATO, a koje se ne mogu prenebregnuti u dijalogu i polemici o ovome pitanju. Ističe se prednost članstva u NATO-u zbog ekonomske stabilnosti i privrednog razvoja. Grčka je članica NATO-a od 1952, a ta okolnost nema nikakvog uticaja na njenu ekonomsku stabilnost. Poznata je teška finansijska situacija Grčke. Čak i mogućnost izlaska iz evrozone (ili i iz EU?).

Stalno se ističe važnost ulaska Crne Gore u NATO, uz neprestani refren da će to za potencijalne investitore značiti da je Crna Gora zemlja u kojoj se može bezbjedno poslovati. Zar nije za svakog investitora najvažnija pravna sigurnost i zdrava konkurencija? A to nema veze sa NATO, već sa uređenošću države? Da li korupcija i organizovani kriminal nestaju članstvom u NATO?

Ističe se da će ulazak Crne Gore u NATO, ubrzati ulazak u EU (2006. godne, prije referenduma, jedan od važnih argumenata je bio da će Crna Gora brže i uspješnije da uđe u EU kao samostalna država).

Turska je vodeća ekonomska regionalna sila, sa dobrom ekonomijom, razvijenom poljoprivredom i takođe je članica NATO od 1952. Ne samo da nije članica EU, već, kako stvari stoje, neće nikada ni postati. Samo potpuno neobaviješten, ili pristrasan, može reći da su Rumunija i Bugarska više od Turske ispunile zahtjeve EK.

Da li članstvo u NATO štiti od terorističkih napada islamista?

Ko je destabilitovao Sjevernu Afriku i Bliski istok? Ko je razorio državnu organizaciju i privredu Egipta, Libije, Sirije, Iraka i izazvao nepojmljiva stradanja miliona ljudi? Da li je podmetanje i neistina ako se NATO pomene kao učesnik u izazivanju nesigurnosti, bijede, privrednog propadanja, očajanja i napetosti u cijelom Sredozemlju.

Pokret ISIL/ISIS nije nastao ni slučajno ni iznenada. NATO je izvršilac politike koja je podržavala, a možda i inicirala, stvaranje tobožnjih prodemokratskih grupa protiv režima Asada u Siriji, Gadafija u Libiji, Mubaraka u Egiptu. Talasi nevoljnika iz ovih država, sad već kao neprekinuta kolona, idu ka Evropi.

Mađarska postavlja zid. Italija čini koliko može. Kao i Španija. A onda se sav taj prijeteći jad i metež objašnjava kao faktor rizika kojim se potvrđuje značaj NATO-a i potreba za njegovo proširenje.

Predlažem Vladi djelotvoran način za povećanje podrške ulasku Crne Gore u NATO. Privremeno smještanje na ostrva, godinu - dvije, nekoliko hiljada upornih, i već deklarisanih, zagovornika vojne neutralnosti Crne Gore i protivnika NATO-a. Prvo Grmožur, radi kontinuiteta tradicije. Možda bi još koje ostrvce na Skadarskom jezeru poslužilo svrsi. Pomogla bi studija opravdanosti. Zatim Mamula, uz dopunu koncesionog ugovora sa Orascom-om. Novom podjelom će se umanjiti snaga zemlje i naroda. A povećati Rupa na nebu.

( Jelisava Kalezić )