Kako su influenseri u Crnoj Gori postali jači od reklama

Trend influensera ili uticajnih ljudi na internetu već neko vrijeme nije stran ni Crnoj Gori. Zahvaljujući velikom broju pratilaca postali su kanal za oglašavanje velikim kompanijama i moderna reklama koja će „kupiti“ prosječnog korisnika društvenih mreža.

Domaći blogeri i instagrameri kažu da broj pratilaca, ipak, nije ključ za popularnost.

“Brojke su bitne, ali ne i presudne, pogotovo u današnjem vremenu kada su one prilično diskutabilne, tj. njihovo porijeklo ne mora uvijek da bude ‘prirodno’”, smatra Ignjat Kotlaja, koji na Tviteru i Instagramu ima po više desetina hiljada pratilaca.

Blogerka i PR iz Budve, Jelena Kaluđerović, pojašnjava da influenseri mogu biti blogeri, jutjuberi i instagrameri, ali i osobe koje se “dobro kotiraju” na Fejsbuku, Tviteru ili Linkedinu.

Poznati, ali i “ljudi iz kraja”

„Broj pratilaca varira u zavisnosti od toga po čemu je određeni influenser prepoznat. Među influenserima imamo mnoge javne ličnosti, ali i ‘ljude iz kraja’ koji imaju smisla za humor, modu, pisanje, često putuju, ili jednostavno imaju ‘ono nešto’ zbog čega ih ljude vole i prate“, navodi Kaluđerović.

Kotlaja i Kaluđerović saglasni suda “uticajni” i u Crnoj Gori mogu biti odličan oglašivački kanal, što su, kako navode, velike kompanije i prepoznale.

“Oglašavanje odavno više nije priča o karakteristikama proizvoda ili usluge, već priča o zadovoljstvu krajnjih korisnika. Influenseri tu igraju bitnu ulogu, jer će ljudi radije kupiti proizvod ako ga preporuči neki influenser, nego samo na osnovu obične reklame. Pojedine studije ističu da je ovaj vid oglašavanja i do 11 puta efikasniji od ‘tradicionalnih’ digitalnih kanala”, kaže Kaluđerović.

Nataša Đukanović, direktorka Domain.me, za “Magazin” kaže da je njena kompanija često plaćala influenserima kako bi promovisali njihov proizvod.

“Bitno je da izmjerimo uticaj influensera kako bismo znali da li je on veći od ‘klasičnih’ reklama. Mi smo to radili praćenjem kretanja krajnjeg korisnika onlajn, brojem klikova i konverzija ili, u nekim slučajevima, praćenjem korišćenja promotivnih kodova. U nekim slučajevima su influenseri bili ‘jači’, ali ne uvijek. Važno je koga biramo kao kompanija da reklamira naš proizvod. Ali ako ne mjerimo taj uticaj, to je po meni bacanje para”, smatra Đukanović.

Ona smatra da društvene mreže ne proizvode nova zanimanja, već su samo novi kanal za promociju nekih zanimanja, novih hobija ili vještina.

“Potrebno je izgraditi se kao influenser, steći publiku, njeno povjerenje i zadržati je. Problem je što je po pravilu ‘zanimanje’ influenser prilično kratkoročno, posebno ako se vodi bez autentičnosti, i/ili bez ekspertize u određenoj oblasti. Publika vas može pratiti jedno vrijeme, ali morate biti zanimljivi da biste zadržali tu publiku ili privukli nove pratioce, i da biste potrajali”.

Kotlaja i Kaluđerović tvrde da se u Crnoj Gori ne može živjeti od influenserskog posla.

“Siguran sam da je to prolaznog karaktera, trendovi se mijenjaju, pa je i ovo što mnogi misle da je dobar izbor samo stvar trenutno stanje i nije nešto što može da obezbijedi čovjeka na duže staze. Da bude odskočna daska za nešto drugo, svakako, ali osnovni poziv - nikako”, smatra Kotlaja.

Kaluđerović dodaje da su domaće kompanije shvatile značaj i benefite koje mogu ostvariti preko influensera, ali “još nijesu shvatili - čast izuzecima - da influensere treba platiti”.

“Poslovne saradnje uglavnom se svode na kompenzacije, koje nijesu loše, ali u suštini vrijeme, kreativnost i energija influensera koju će uložiti za promociju proizvoda ili usluge ima svoju vrijednost, koja treba da se novčano valorizuje”, navodi Kaluđerović.

“Recept” za uspješnog influensera

Nataša Đukanović smatra da je autentičnost recept za uspjeh u digitalnom svijetu.

“Nećete biti zanimljivi nikome ako niste autentični, čak i ako se neko neće slagati sa vama, ili se nekome nećete svidjeti, ili će vam se možda i smijati, to ćete ipak biti vi. Da bismo imali pratioce koji nam vjeruju, koji vjeruju u naš sud, mišljenje i ponašanje, moramo se držati onoga što jesmo”, kaže Đukanović.

Dodaje da kod nas ima dosta influensera koji sebe i ne smatraju influenserima i niko ih i ne plaća za to, a njihovo mišljenje se poštuje više nego ijedna reklama.

“S druge strane, imamo influensere čiji sadržaj na društvenim mrežama bude samo reklaramiranje proizvoda i usluga, za koju oni uglavnom budu plaćeni kompanzacijom, što je na neki način u redu, ali ima i onih koji će reklamirati čak i ono što je potpuno suprotno onome u šta vjeruju. I to je greška kompanije koja plaća influensera, ali i samog influensera, jer na taj način gubi autentičnost i često ćete čuti izraz ‘prodao/la se’.”

I Kaluđerović smatra da je za uspjeh na društvenim mrežama potrebno izdvojiti se iz mase.

“To je moguće postići kada blog pišete iz ljubavi, kada sadržaje na instagramu kreirate od srca, kada ste svemu tome posvećeni i kada na jedinstven i originalan način pristupate temama o kojima pišete, odnosno temama koje obrađujete na instagramu ili bilo kojoj drugoj društvenoj mreži.”

Promijenjeni autoriteti u društvu

Antropološkinja Lidija Vujačić ocjenjuje da je digitalno okruženje potpuno promijenilo autoritete u društvu.

„Influenseri mogu postati vrlo uticajni, iako se ne zna, ili je nekada uopšte nemaju, njihova karijera, potvrđeno iskustvo u nekoj profesiji. Njihov intenzivni angažman na društvenim mrežama i veliki broj pratilaca čini ih značajnim činiocem u ‘kanalisanju’ ukusa, trendova, kreiranju stavova na različite teme“, navodi Vujačić.

Ona naglašava da je mlađa populacija, koja ujedno najviše i koristi društvene mreže, sklonija novim vidovima oglašavanja i ubjeđivanja kroz “glas” influensera.

Sociološkinja Biljana Radović smatra da influenseri kroz interakciju sa svojim pratiocima uspijevaju da se nametnu čak i kao uzori, koje mladi nerijetko oponašaju.

“Većina njih pokušava da stvori svoje tzv. armije vjernih pratilaca koje imaju svoj naziv, a mladi koji ih prate prihvataju naziv i status ‘pripadnika armije’. Društvene mreže i digitalni mediji su promijenili i vrste autoriteta kod mlađe populacije, pa se svakako otvaraju brojna pitanja o uticaju”, navodi Radović. Kupovina pratilaca ili farme za klikove

U statistiku kojom se mnogi influenseri hvale često uđu i kupljeni pratioci.

Problem sa kupovinom pratilaca je, smatra Đukanović, što su ti pratioci lažni, nepostojeći ili se radi o farmama za klikove.

“To je, po meni, prevara. Pratilac je suština i razlog plaćanja influensera za reklamiranje. Ako niste u stanju da ispratite ko su pratioci i zašto prate, onda nemojte da plaćate influensera. “

Kaluđerović dodaje da je influenserstvo postalo biznis i ne smatra da je loše kupiti pratioce, ukoliko će to uticati na podizanje rejtinga influensera.

“Ono što nije dobro jeste kupovina ‘lažnih’ pratilaca. Nećete slagati nikoga da imate veliki broj pratilaca osim sami sebe. Korisnije je imati 100 pravih pratilaca, nego 1.000 kupljenih lažnih”, smatra blogerka iz Budve.

Kotlaja cijeni da je kupovina “lajkova” zapravo besmislica.

“Sve je to obmana kojom ljudi ne postižu ništa drugo liše da izgledaju veće u očima ljudi koje većinom ni ne znaju. Što bi rekli - klasična šminka.”

( Rada Brajović )