MSS alhemičari

Kako „Medijski savjet za samoregulaciju“ tumači pisanje o činjenicama

Nakon 18 godina bavljenja novinarstvom, doživio sam prije par dana „čast“ da me dežurni čuvari „ispravne misli“ iz tzv. „Medijskog Savjeta za samoregulaciju“ (MSS), proglase neprofesionalcem koji krši Kodeks novinara i vodi, nota bene, ni manje ni više nego „višegodišnju kampanju“ protiv izvjesnih, tankoćutnih državnih funkcionera.

MSS, čiji Vijesti inače nisu ni član ni osnivač, našao je za shodno da se bavi jednim od mojih tekstova objavljenim na Portalu Vijesti, a u kojem je glavni akter državni službenik Veselin Mijajlović, direktor slavnog RCUD-a. Nije ovo prvi put da se MSS bavi mojim pisanjem o Mijajloviću i nekadašnjoj JU RCUD, a sada istoimenom državnom preduzeću u stoprocentnom vlasništvu Vlade CG. Ipak, sada su kolege iz MSS, ponukane Mijajlovićevom žalbom na mene „zloga i neprofesionalnoga“, otišle najdalje u tobožnjem analiziranju mog rada i epohalno došle do zaključka da sam prekršio član 3 Kodeksa novinara CG, odnosno njegovu posljednju rečenicu koja kaže: „Obaveza je da vijest i komentar budu jasno razdvojeni.” Kako su do toga došli analizirajući moj tekst “Mijajloviču se divi njegov poslovni partner” nešto je što bi pregaoci iz MSS trebalo da objasne drevnim alhemičarima, nikada uspjelim u nastojanju da običan metal pretvore u zlato. Naime, u tekstu u kojem su oni našli navodno kršenje posljednje rečenice člana 3. Kodeksa, nema upravo onoga što me oni optužuju da sam “pomiješao” sa osnovnom informacijom - nema KOMENTARA! Ima samo ČINJENICA, posloženih jedne do drugih, kako bi javnost sama mogla iz cijele priče izvući zaključak, adekvatno sposobnosti sopstvenih moždanih vijuga. Dakle, na jednoj strani je informacija (blago reći netačna i manipulativna) koju je RCUD plasirao kao svoje saopštenje o dobijanju neke navodno ekstra velike i značajne međunarodne nagrade od nekog opet navodno, izuzetno važnog i priznatog svjetskog organa. Na drugoj strani istog teksta su takođe INFORMACIJE, ali ovog puta prave, o tome kakva je to zapravo nagrada, ko je organizacije koja ju dodjeljuje, kako to čini i ko su sve njeni dosadašnji dobitnici, te ko stoji na čelu organizacije-dodjeljivača nagrade i u kakvim je prethodnim odnosima ta osoba bila sa primaocem nagrade - Veselinom Mijajlovićem i njegovim RCUD-om. Komentara u svemu nije bilo ama baš nigdje!

Elem, ja sam pišući taj “inkriminisani tekst” zapravo maksimalno ispoštovao Kodeks novinara, posebno njegove članove 1 i 2, kao i cijeli član 3 za koji me MSS optužuje da sam ga prekršio. Javosti radi, citiraću ih pa neka ona sama prosudi jesam li u pravu ja ili MSS:

“1. Dužnost je novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom, imajući uvijek u vidu pravo javnosti da zna i ljudsku potrebu za pravičnošću i humanošću.

2. Novinar je dužan da brani slobodu i pravo na neometano prikupljanje i saopštavanje informacija, kao i na slobodan komentar i kritiku. Novinar radi u duhu ideje da bude kritički posmatrač onih koji su moćni u društvu, politici i ekonomiji.

3. Za novinara su činjenice neprikosnovene, a njegova obaveza je da ih stavlja u pravilan kontekst i onemogući njihovu zloupotrebu, bilo da se radi o tekstu, slici ili tonu. Glasine i pretpostavke moraju se nedvosmisleno naznačiti kao takve. Obaveza je da vijest i komentar budu jasno razdvojeni.”

Za svakoga, osim za onoga ko sa novinarstvom ima dodirne tačke samo u dugogodišnjem prodavanju štampe na beogradskoj trafici i nekoliko mjeseci staža u redakciji za kulturu RTCG, jasno je da sam ja, pišući ovaj, ali i sve ostale tekstove o Mijajloviću i RCUD-u, postupao upravo u duhu Kodeksa, ali i misiji onoga kakvim se novinarstvo smatra u “normalnim” zemljama. “Novinarstvo je objavljivanje onoga što bi moćnici željeli da ostane skriveno - sve ostalo je PR!” - jedna je od definicija te misije koja očito, nije došla do ušiju ekipe iz MSS. Ne čudi me jer je za njih izgleda, osnovna maksima kojom se rukovode, jedna od čuvenih poruka najvećeg živućeg CG intelektualca, legendarnog Ramba Amadeusa: “Nije kriv ko pr`nu, no ko ču!“

Da se oni žele baviti novinarstvom a ne PR-om za kontroverzne državne službenike, ne bi osuđivali mene, već kolege iz medija-osnivača i članova MSS koje o pomenutom gospodinu protiv kojeg ja jel'te, vodim “višegodišnju kampanju”, objavljuju netačne, čak i idiotski glupe tekstove koje blage veze sa razumom, mozgom i naukom nemaju. Tako smo proteklih godina, pored ostaloga na stranicama i u emisjima tih medija, mogli pročitati da je Mijajlović kao veliki podmorski istraživač, pored ostaloga, u crnogorskom podmorju našao trgovački brod Vorwärts iako su sva tri broda koja su nosila to ime, skončala mnogo daleko od naših, čak i jadranskih obala. Mogli smo čitati i kada je Mijajlović odvalio glupost koju prepoznaje svako ko završi fiziku u osnovnoj školi da “na dubini od recimo deset metara pritisak od 30 tona vode po kvadratnom centimetru djeluje izuzetno fizioterapeutski“, ili pak gotovo već legendarni članak iz Pobjede u kojem piše da je direktora RCUD-a pod vodom „čak i jedna riba prepoznala“. Takvim kretenizmima se MSS ne bavi, ni koliko sa gomilom ARGUMENTOVANIH ČINJENICA koje sam ja o dotičnom državnom službeniku i njegovom radu iznio u nizu mojih članaka, djelujući u duhu Kodeksa da je “dužnost novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom”.

Ni najmanje me nije briga što to ne uvažava ekipa iz MSS - važno mi je da te ČINJENICE I DOKUMENTE vidi CG javnost, a i nadležni organi sistema. Sudeći prema tome da je Vrhovno državno tužilaštvo još u septembru 2014, motivisano tim tekstovima, pokrenulo izviđaj protiv Mijajlovića zbog sumnje da je izvršio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja, daje mi nadu da se novinarstvo i u CG ipak nešto može pokrenuti u pravom smjeru. Stoga MSS-u i specijalnom tužiocu za organizovani kriminal i korupciju Milivoju Katniću koji se sada bavi ovim slučajem, poručujem da sam im na raspolaganju sa čitavim “tamićem” dokumentacije, foto i video dokaza za sve što sam do sada objavio u mojoj, kako bi MSS rekao, “višegodišnjoj neprofesionalnoj kampanji protiv” Mijajlovića. Sud će stoga nadam se, na kraju poslavši ili ne Mijajlovića u zatvor, reći i jesam li u pravu ja ili slavni novinarski pregaoci iz MSS. Imajte, kolege, samo na umu da je i pomaganje počiniocu krivičnog djela, samo po sebi, krivično djelo. Kažnjivo po zakonu…

( Siniša Luković )