Radnici Duvankomerca ne mogu u penziju: Osnovao ih DKP, a nijesu državni

Četrdesetak bivših radnika Duvankomerca DOO, bivše prodajne mreže Duvanskog kombinata, ne mogu još da ostvare pravo na prijevremenu penziju u skladu sa dopunjenim Zakonom o PIO jer im u Vladi već nekoliko mjeseci ne žele izdati potvrdu da su bili zaposleni u preduzeću koje je bilo u državnom vlasništvu.

Radnici su željeli da iskoriste odredbe dopunjenog Zakona o PIO koje su bile na snazi do 30. juna, a koje su usvojene na predlog opozicije, SDP-a i dijela stranaka manjina. Prijavili su se po uslovima za prijevremenu penziju sa navršenih 30 godina staža za muškarce, odnosno, 25 godina staža za žene, ako su radili u državnoj firmi i ako im je radni odnos prekinut uvođenjem stečaja, ali njihovi zahtjevi na razmatranje još čekaju u Fondu PIO. Sporno je da li je Duvankomerc državna firma jer ga je osnovao Duvanski kombinat koji je državna firma.

„Nema nas na spisku privrednih društava koji se nalazi u Fondu PIO, iako je većinski kapital bio državni. Ako nijesmo državni, čiji smo“, javno pita bivši radnik Dejan Bojović, koji zbog ove nedoumice još ne može u penziju.

Poslije uvedenog stečaja krajem 2009. (na zahtjev Elektroprivrede) on je okončan i firma likvidirana 2012. godine. Iako su prema radnicima izmirene sve obaveze, kao i pripadajuće dažbine po osnovu njihovih primanja, Duvankomerc se na kraju nije našao na spisku državnih preduzeća među stečajcima.

„Prema našim informacijama iz Upravnog odbora Fonda PIO, ta institucija čeka potvrdu i mišljenje iz Ministarstva ekonomije da smo bili državna firma. Svi sad „peru ruke“ i izbjegavaju da definišu naš status. Još smo u razmatranju, a naši zahtjevi za penziju nijesu ni prihvaćeni, ni odbijeni“, dodao je Bojović.

On je naveo da službenica koju kontaktiraju u Fondu PIO, samo svake sedmice odlaže da im saopšti konačan stav.

„Duvankomerc nikada nije privatizovan već je nesporno bio državna firma“, zaključio je Bojović.

Očekujući sigurnu penziju, davali otkaze i napuštali Biro

Bojović je istakao da su u iščekivanju penzije, za koju nijesu ni sanjali da može biti dovedena u pitanje, mnogi među njegovim kolegama, kao i on sam, u međuvremenu, napustili posao kod drugih privatnika ili su se kao nezaposleni odjavili sa Biroa rada.

„Evo ja, na primjer, napustio sam radno mjesto na benzinskoj pumpi, gdje sam radio kao točilac goriva, računajući da ću sigurno dobiti penziju. Mnogi su napustili Biro rada preko kojeg su dobijali mjesečnu naknadu od 100 eura. Tako smo u iščekivanju penzije ostali i bez nje, i mjesečnih primanja i naknada koje smo do nedavno primali“, kazao je Bojović.

( Milorad Milošević )