Spreman da upije ljetnji filing kao milkšejk

Američki roker Čak Profet ostao je dužan za koncert crnogorskoj publici, nakon što je prošlog ljeta zakasnio na avion iz Španije, pa je njegov nastup na Sea Rock festivalu otkazan. Zato će dug izmiriti na ovogodišnjem izdanju manifestacije koja se održava u Kotoru 24. i 25. jula, gdje će predstaviti svoj aktuelni album “Night Surfer” objavljen prošle godine. Nekadašnji član grupe Green On Red koja je bila legendarni predvodnik "Paisley Underground" pokreta, alt-kantri kantautor poznat je po pjesama o lokalnim herojima, sitnim kriminalcima, buntovnicima, otpadnicima i odmetnicima, ljudima slomljenog srca i bez nade.

U prvom intervjuu za “Vijesti” pričao je o noćnom surfovanju, katastrofama koje očekuju ljudski rod, pjesmama koje dolaze iz dubine bića i zaljubljenošću njegovih kolega u Sea Rock festival.

Kakva su očekivanja pred nastup u Kotoru?

Spreman sam da upijem taj ljetnji filing kao milkšejk.

Neki tvoji prijatelji su već nastupali na Sea Rocku, kakve su ti utiske prenijeli?

Rekli su mi: “Čak, ako možeš, moraš da zasviraš na ovom festivalu. Zaljubićeš se u njega. I učini sebi uslugu pa ostani još jedan dan obavezno”.

Da li ti publika pruža više ljubavi u Americi ili Evropi?

Mislim da ima nešto kod naše domaće publike sa čim je teško takmičiti se. Ali ja i moj bend uspijevamo da se povežemo sa ljudima na svim meridijanima. Rekao bih da nikome nije potreban priručnik za to.

Prošle godine je izašlo tvoje aktuelno izdanje “Night Surfer”, da li si zadovoljan kako su ga prihvatili publika i kritika?

Svaki put kad završim rad na albumu, ljudima koji su zaduženi za njegovu promociju predložim da se okupe u krugu, spoje dlanove i počnu da se mole. Onda iskopamo neke stare citate za biografiju, zakažemo svirke svuda gdje žele ljudi da nas čuju i nadamo se najboljem. Moji albumi se zaista nikada nisu nešto naročito prodavali. Pretpostavljam da bi trebalo da se osjećam loše zbog toga, je li? Ali su mi rekli da je prodaja “Night Surfera” išla bolje prve sedmice, nego prošle. A vinile i dalje štampaju. Tako da to znači da je sve dobro, zar ne?

Možeš li nam reći nešto više o procesu rada na albumu?

Na neki način ova ploča je grandioznija od prethodne. Pjesmama kao da je trebalo to. Mislim da se može reći da je u pitanju distopijski album. Ne bih rekao da je totalno naučno-fantastičan, ali je rezultat gledanja oko sebe i zamišljanja kako će stvari izgledati za dvadeset godina, a scena je prilično mračna. Ovo je definitivno gitarski album, mada na njemu ima i nešto gudača i duvača. Tako nekako. Plus vokali imaju tu neku teško stečenu flegmatičnost koju nikako nisam uspio da uhvatim ranije na traci. Tako je - traci, radilo se na analognoj opremi i svim tim vudu stvarima. Radnja ove ploče smještena je u vrijeme nakon velike katastrofe. Ne znam tačno kakve. Velikog nuklearnog napada, klimatskih nepogoda, pošasti, epidemije virusa… Nisam siguran ni je li bitno što je u pitanju. Nakon što sam završio pjesme, pokušao sam da okupim pravi tim koji će odabrati koje idu na album i pravi studio da to snimi.

Već decenijama si na sceni. Kako ti djeluje tvoj muzički put danas kad se okreneš iza sebe?

Okej je. Ne moram više da uzimam ljekove. Istina je da jednostavno volim to. Volim da pišem pjesme, volim da snimam albume. Ili makar mislim da je tako. Pretpostavljam da sam navučen na to.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Još pjesama. Nisam siguran odakle sve te pjesme dolaze, ali ću reći ovo - prva stvar koja ti je potrebna je sreća. Ili makar da se osjećaš kao da imaš sreće. Ne znam odakle mi dolaze ideje za pjesme, ali sam srećan kad se pojave. Ako bih morao da pogađam, rekao bih da dolaze iz nekog mjesta duboko u meni - iz mog srca i duše i utrobe i piše. Iz mojih nervnih završetaka i sjećanja i strahova i noćnih mora. Iz života dugog pedeset godina, iz toga što sam živio bez prepreka ispunjen život.

Noćni surfer u životu i u muzici

Da li si ikad išao na noćno surfovanje ili je naslov samo poslužio kao metafora?

Znao sam da pođem na surfovanje noću kad sam bio klinac. Surfovao sam pod svjetlima luke Hantington, jer je preko dana bila prevelika gužva. Tako da bismo ja i ekipa surfovali od ponoći do šest ujutro. Gdje su nam bili roditelji pobogu? (smijeh)

Čini mi se da je većina tvojih albuma inspirisana nekim mjestom. Kakva je priča iza ovog izdanja?

Sve je počelo od pjesme koja se zvala “Night Surfing”. Ljudi su nakon nje počeli da me zovu “Night Surfer”. I to je jednostavno zvučalo kao odličan naslov i tako je ostalo.

Američki san razbio se na gnusne komadiće

Boravio si u Meksiku i tamo snimio album, kao i tvoj kolega Den Stjuart iz vašeg nekadašnjeg zajedničkog benda Green On Red. Zašto vas je ta zemlja privukla i inspirisala?

Bio je to fenomenalan period za mene, dok sam snimao tamo. I uvijek sam uzbuđen kad se vratim tamo. I pored toga što je bilo dosta teško, iskreno. Američki san razbio se na gnusne komadiće. Bilo je savršeno. Imao sam dosta sreće, ali da - savršeno. To je pravi američki album. Počeli smo sa svinjskim gripom, a završili smo sa smrću Majkla Džeksona. I sve to je uticalo na mene. Tamošnje iskustvo je ostalo dio mene. A takosi su im nerealni.

( Stefan Strugar )