Tihi šampion iz Zvezdine legendarne generacije

O atmosferi na nekadašnjoj beogradskoj “Marakani” a sada stadionu “Rajko Mitić” priča se i 10 dana nakon duela sa Napolijem, čak su i Italijani bili egzaltirani bez obzira na to što rezultat nije bio baš kako su očekivali, jer se Crvena zvezda odbranila od naleta čete Karla Anćelotija.

Ipak, svi koji su bili prisutni na stadionu tvrde da je ubjedljivo najveće ovacije dobila - ko bi drugi - generacija koja je 1991. godine pokorila Evropu i najvećem klubu na Balkanu donijela pehar Kupa šampiona. Jedan od najljepših trofeja u istoriji sporta nosili su naša legenda Dejan Savićević i Siniša Mihajlović, počasni krug pred navijačima prošetali su Belodedić, Najdoski, Binić ,..., te čitava kolonija crnogorskih igrača koji su sa Genijem i ostalima tih godina nosili igru Zvezde: Slobodan Marović, Refik Šabanadžović, nažalost Duško Radinović nije mogao biti tu...

Ali i sada i tada skroman i nenametljiv među svim tim majstorima fudbalske igre ponosno je koračao neko kome je zadatak bio da zaštiti Zvezdin gol - Željko Kaluđerović.

Tada jedan od najtalentovanijih golmana u velikoj Jugoslaviji, rođen 1964. godine u Baru, doveden je u Zvezdu kao zvijezda među stativama. Dugo je bio rezerva Stevanu Stojanoviću, koji je kao dijete beogradskog kluba imao prednost, ali stigao je da stane među stative i u šampionskom pohodu (protiv Glazgova u gostima), i da proživi one zvezdane trenutke, uključujući i ove od prije 10 dana.

"Bilo je zaista fantastično na meču sa Napolijem, malo koji klub u Evropi može da priredi tako nešto kao što je to uradila Zvezda. Italijani su vikali “mama mia”, a pogotovo je bilo dirljivo kada smo došli ispod sjeverne tribine sa najvatrenijim navijačima. Ispraćeni smo ovacijama, a kako i ne bi kad je to bila generacija, predvođena Dejom, Mihajlovićem, Jugovićem, Pančevom, Belodedićem,..., za koju smatram da će se teško ikada ponoviti u čitavom regionu. Nažalost, nisu mogli da dođu Jugović i Duško Radinović, a u posljednjem trenutku spriječen je bio i Pančev, koji ima nekih problema sa kičmom", kaže za “Vijesti” Kaluđerović.

U Crvenu zvezdu su u to vrijeme dolazili samo najbolji, Dragan Džajić je birao samo one fudbaleri koji su posjedovali vrhunske kvalitete. A Kaluđerović je svakako bio baš takav.

"U Zvezdu me doveo Ratomir Dujković koji je trenirao pet reprezentacija. Prvo sam 1987. došao na probu, a naredne godine potpisao sam ugovor. U to vrijeme u Zvezdi su golmani bili Stojanović, Davidović i Marko Simeunović, a ja sam iz Mornara došao ne samo kao najbolji golman, već kao najbolji igrač crnogorske lige. I nemam za čim da žalim - došao sam u najbolji klub u Evropi u to vrijeme, branio sam protiv Glazgova u gostima u ciklusu kada smo osvojili Kup šampiona i to kada je Glazgov bio skup reprezentativaca, bio rezerva protiv Bajerna, Dinamo Dresdena... Jedino smo Dika i ja branili u Kupu šampiona. Pred finale u Bariju sam bio nešto povrijeđen, pa je rezerva Stojanoviću bio Milić Jovanović. Sljedeće godine sam otišao na pozajmicu u Đurgarden, Džajić je zvao moju majku da se vratim da branim u Zvezdi, ali bilo mi je dosta klupe... A dok sam bio u Zvezdi zvalo me 10 klubova iz Prve lige, ali nisam želio da idem. A i gdje bih otišao iz takvog kluba. U Zvezdi smo imali i najbolje uslove i najbolja primanja", ističe Kaluđerović

Popularni Pejo sada brine o golmanima Zete.

"Zeta ima mlade igrače, mladu ekipu, koja igra najbolji fudbal u Crnoj Gori. Tu sam zbog prijatelja, a drago mi je što se šansa daje mladim igračima. Mislim da bi i ostali crnogorski klubovi trebalo da daju više prostora mlađim igračima. A kada su konkretno golmani u pitanju, ima talenata, ali se u mlađim kategorijama na njih ne obraća pažnja, klubovi nemaju trenere golmana u mlađim kategorijama, pa mi dođu golmani od 28 godina koji ne znaju osnovne stvari. Jednostavno, klubovi moraju da imaju trenere golmana u mlađim kategorijama i to što prije treba da shvate", zaključuje član generacije koja je 2010. godine proglašena za šestu Zvezdinu zvijezdu.

Boli me situacija u Mornaru, jer je to moj klub

Kaluđerović je dijete Bara i Mornara, pa kaže da ga boli situacija u kojoj je klub gdje je ponikao.

"Sramota je šta se godinama dešava sa njim. Grad od 60 hiljada stanovnika, klub sa 100 godina tradicije i toliko poznatih fudbalskih imena koja je dao, ne može da bude ni stabilan prvoligaš nego svake godine strepi za opstanak ili ispada. Vazda nešto smeta, nema svojih igrača, plaćaju se troškovi za 15 fudbalera sa strane, oće da igraju Prvu ligu, a prošle godine nisu imali ni omladince. A ti ljudi koji ništa nisu prošli u životu i fudbalu, misle da sve znaju. Nekad je Mornar bio institucija, imao najbolji teren u Crnoj Gori, a sada je sve to dotrajalo. Mornar je moj klub, boli me to", ističe Kaluđerović.

Budućnost treba da bude vodeći klub u Crnoj Gori

Zvezda je ponovo u Ligi šampiona, u najelitnijem evropskom takmičenju gotovo redovno učestvuje Dinamo iz Zagreba, dva puta i Partizan, ali igrao je svojevremeno i Maribor, za koga je Budućnost nekada bila institucija. Kaluđerović smatra da bi upravo Budućnost morala da bude predvodnica razvoja fudbala u Crnoj Gori.

"Budućnost treba da bude vodeći klub u Crnoj Gori, da napravi nešto što će i u Evropi da se prepoznaje. Ima najbolje uslove, uvijek je imala kvalitet, ali on se posljednjih godina ne vidi. Ne vidim da Budućnost stvara kvalitetne mlade igrače, a to bi morao da bude slučaj. Pa Zeta sa skromnim finansijama lansira više mladih igrača nego i Budućnost i Sutjeska", kaže Kaluđerović.

Galerija

( Aleksandar Vučković )