SVIJET U RIJEČIMA
Šojbleova diplomatija: Sumrak Evrope
Savezna vlada Njemačke je za samo jedan vikend uspjela da uništi sedamdeset godina njemačke posleratne diplomatije. Predlog privremenog isklučenja Grčke, kao sredstvo pritiska za vrijeme maratonskog susreta na vrhu, na kraju je bio poluga kojom je Grčka prisiljena na kapitulaciju
Grčka je kapitulirala, Njemačka pobijedila: to je tužni bilans proteklog vikenda. Šojbleova diplomatija je bila povratak Evrope u nekadašnje formule moći, po kojima najjači ostalima nameće sopstvenu volju.
Savezna vlada Njemačke je za samo jedan vikend uspjela da uništi sedamdeset godina njemačke posleratne diplomatije. Predlog privremenog isklučenja Grčke, kao sredstvo pritiska za vrijeme maratonskog susreta na vrhu, na kraju je bio poluga kojom je Grčka prisiljena na kapitulaciju. Taktika Volfganga Šojblea je dovela do velike pobede, posve u stilu Mišela Fukoa, koji je politiku razumio kao obrnuti prikaz čuvenog citata generala Fon Klauzevica: „Nastavak rata drugim sredstvima“.
To što se za vikend desilo u Briselu bio je povratak Evrope u formule moći XIX i ranog XX vijeka, po kojima najjači ostalima nameće svoju volju. A usput, to je bio i početak kraja monetarne unije, koja je degradirana na čvrsti sistem zajedničkog sredstva plaćanja, a bez ikakve zajedničke politike.
Grčka ne mora sada samo da odradi mjere štednje, koje je na referendumu nedjelju dana prije toga odbacila, nego mora i da realizuje sve reforme iz prošlosti, koje do sad nije realizovala, čak i one koje ni u Njemačkoj niko ne bi mogao da provede: ukidanje radnog vremena, anuliranje privilegija zaštićenih profesija i ukidanje tarifnog monopola, što su i grčke konzervativne partije u prošlosti decidno odbijale da urade.
Grexit samo privremeno odložen
Ono što su Njemačka i ostali kreditori oktorisali Atini je tako ekstremno, da je izazvalo šok i to ne samo u Grčkoj. Potrajaće još nekoliko dana dok u Atini ne shvate šta se za vikend u Briselu desilo.
Reakcije zgražavanja ne dolaze, što je veoma interesantno, od uobičajenih lijevih sumnjivaca, nego od konzervativnih ekonomista, prijateljski nastrojenih prema Njemačkoj, kao što je na primjer Liuz Garisano, čuveni španski naučnik, pisac političkog programa nove konzervativne španske partije Cuidadanos.
Garisano je, kao konzervativac, do sada permanentno podržavao i branio njemačke pozicije. Njegov komentar na Twitteru prošlog vikenda vrijedi citirati: „ Euro-grupa je pogrešno reagovala na Ciprasove predloge. Tamo se diskusija otela kontroli pa su nastale nepopravive štete za EU: krajnje zabrinjavajuće“.
Njemačka je preko svoje diplomatije osigurala da program za Grčku ni u kom slučaju ne može da funkcioniše. Francuski predlog kompromisa je imao odlučujuću prednost što je omogućavao vladi Grčke da zadrži unutrašnju kontrolu nad dešavanjima.
Realno rečeno: u Grčkoj nema nikoga ko bi sadržinski stao iza odluka iz Brisela. Riječ je o diktatu jedne neprijateljske strane sile prema Grčkoj. I time će Grexit biti u najboljem slučaju samo odložen, ali nije nikako spriječen. Jedino što će troškovi Grexita za sve uključene biti itekako veći. Njemački dosadašnji rizik je bio ocijenjen na 80 do 90 milijardi eura, sada se dodaju još minimum 20.
Politička konsekvenca sporazuma iz Brisela je oštećenje premjera Aleksisa Ciprasa, što je i bio cilj njemačke pregovaračke strategije. Još tri godine politike štednje, recesije, rasta nezaposlenosti ostaviće jasne tragove na političkom tkivu Grčke. Za one koji u Evropi ili SAD podržavaju kejnizansku privrednu politiku, u Grčkoj ostaje izbor između komunističke partije i desno-radikalne Zlatne Zore.
Možda će sada u Grčkoj na vlast biti dovedena jedna tehnokratska vlada bez demokratskog legitimiteta, što smo u Atini već vidjeli 2011. godine, kada je šef Centralne banke Lukas Papademos preuzeo vladu Grčke. Ili će na vlast biti dovedena velika koalicija korumpiranih partija, tzv. konzervativne i tzv. socijalističke, koje su Grčku i dovele u katastrofalnu situaciju. Svim tehničkim silama će se sada pokušati vladati protiv volje naroda ne bi li se briselski program realizovao.
Njemački SPD?
Ono što je takođe šokantno je odsustvo bilo kakve jače političke reakcije u Njemačkoj na dešavanja prošlog vikenda, ako se izuzmu Zeleni, koji su s pravom naglasili da je Šojbleova ideja suspenzije Grčke iz euro-zone protivna i svim ugovorima EU i njemačkom ustavu.
A njemački SPD ? Za razliku od tridesetih godina prošlog veka, kad ova partija ni pod najvećim prijetnjama nije htjela da podrži ondašnju privrednu politiku, danas je SPD potpuno na liniji njemačkog kancelara. Presjednik njemačkih socijaldemokrata Zigmar Gabrijel je čak i nadmašio kancelarku u anti-grčkoj retorici i javno priznao da je upućen u Šojbleove planove za izbacivanje Grčke, čime je otvoreno izblamirao svoju partiju, koja o tome nije znala ništa. Time Gabrijel onemogućava svoju partiju da kritikuje Merkelin i Šojbleov kurs: takvu inkompetenciju rukovodstvo SPD u 150 godina istorije nije doživjelo.
Za demokratiju i u Njemačkoj i u Evropi je ovo bio crni vikend.
Preveo: M. VULETIĆ
( Volfgang Minhau )