Milica (Viva Vox): Ništa nije preteško kada znate šta radite

Vjerovatno najpoznatiji hor u regionu, beogradski Viva Vox priredio je prošle nedjelje koncert Budvanima kojim se ušlo u obilježavanja Dana državnosti 13. jula u metropoli turizma, a ko je propustio taj nastup, imaće priliku da čuje ovaj sastav tokom posljednje večeri ovogodišnjeg Sea Dance festivala na Jazu, 18. jula nešto iza 22 sata. Čuveni akapela hor nastao je 2003, ali je veliku popularnost stekao tek 2011. nakon što je njihova unikatna obrada hita “Du Hast” njemačkog industrial benda Rammstein na YouTubu skupila preko milion pregleda. Uslijedili su nastupi po ex-Yu prostoru, ali i šire, a kao šlag na tortu je bilo gostovanje u Ujedinjenim nacijama i na Exit festivalu. Povodom predstojećeg gostovanja na Sea Danceu “Vijesti” su razgovarale sa jednom od brojnih članica Milicom Damjanović koja je kazala da se nada da će je na Jazu dočekati publika spremna da čuje nešto novo i neobično.

Iza vas su nastupi u Sava centru, Areni, na Exitu i u UN-u, za koji bi rekli da je bio ključan ili najzanimljviji za vas, poseban?

Ako govorimo o tome šta je bila prekretnica u karijeri Viva Vox-a, to je svakako bio koncert u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, jer je to zaista bilo neponovljivo iskustvo i čast kakva se rijetko kom muzičaru ukaže u toku karijere. Ipak, svaki od naših najvećih nastupa je bio neka vrsta male prekretnice. Koncert u Sava centru 2011. godine bio je naš prvi samostalni nastup, pred više hiljada ljudi i to se pamti do kraja života. Arena je, opet, bila korak dalje. Lijepo je vidjeti da se u današnje vrijeme, kada Kombank Arenu mogu da napune uglavnom samo narodnjaci, toliki broj ljudi okupio na jednom mjestu da bi vas slušao. To je podrška na kakvoj morate biti zahvalni. Sa druge strane, nastup na otvaranju Exita 2013. bio je specifičan, jer nikada ranije nismo pred sobom imali toliko energičnu publiku, koja je igrala i pjevala sa nama, skandirala, skakala na kiši… Nadamo se da će i nastup na Sea Danceu biti sličan, jer smo zaista uživali.

S obzirom da vas je toliko (40-ak članova), kako prevazilazite razlike u mišljenjima - što bi trebalo, a što ne, koje numere da odaberete da obradite?

Različitih mišljenja je uvijek mnogo, ali imamo tu sreću da nam se muzički ukusi mahom poklapaju. Kada ne možemo da se dogovorimo, uglavnom prelomi naš glavni aranžer Boris Balunović, koji je ujedno i pjevač u horu. On je taj koji može unaprijed da procijeni kako će neka pjesma zvučati u našoj obradi i da li vrijedi da je uvrstimo u repertoar.

Kako izgledaju vaše probe, koliko vas je teško organizovati? Većina vas se ne bavi profesionalno muzikom?

Naše probe su uglavnom vesele, jer se i privatno družimo. Dirigentkinja Jasmina Lorin često muku muči da nas smiri. Ali, kada mora da se radi, onda smo u stanju da odvojimo veliki dio života i slobodnog vremena za probe i da prevaziđemo granice svoje sopstvene snage i istrajnosti. Pred koncert u Areni smo jedno vrijeme svakodnevno imali probe od po 6-7 sati. Ali kada znate zašto to radite, ništa nije preteško. Istina je da se niko od nas ne bavi profesionalno samo muzikom, već svi imamo i druge poslove ili obaveze na fakultetima, ali Viva Vox je definitivno više od običnog hobija.

Kako ste se okupili?

Okupili smo se kao srednjoškolski hor Zemunske gimnazije. Kada je tadašnja generacija maturanata, u kojoj sam i ja bila, završila gimnaziju, poželjeli smo da nastavimo da pjevamo zajedno. Najprije smo se priključili KUD “Branko Radičević” iz Zemuna, ali vremenom smo shvatili da želimo da se bavimo drugačijom vrstom muzike od one koju izvode “kudovski” horovi, tako da smo spas pronašli u potpunom osamostaljivanju. Vremenom se jedan dio članova izmijenio, neki su osnovali porodice ili otišli u inostranstvo, neke nove mlade nade su došle, ali jedno staro jezgro Viva Voxa još iz doba Zemunske gimnazije i dalje je tu.

U kom trenutku ste pomislili da ste postali zaista popularni, zvijezde?

Teško je utvrditi. Prvi momenat kada smo osjetili popularnost definitivno je bio onaj kada je snimak naše obrade Ramštajnovog najvećeg hita “Du Hast” postao “viralan” na YouTubeu. Uslijedili su komentari i ohrabrujuće poruke iz cijelog svijeta, a i domaći mediji su počeli da nas primjećuju. Prije toga smo nastupali samo za uži krug ljudi, za naše porodice i prijatelje, a onda smo odjednom rasprodali koncert u Sava centru.

Za koju pjesmu biste rekli da vam je bila najzahtjevnija?

Uglavnom se slažemo oko toga da je najzahtjevnije bilo pripremiti obradu “Bohemian Rhapsody” grupe Queen, jer je aranžman vrlo težak, a pripremali smo ga u vrijeme kada još nismo imali mnogo iskustva sa tom vrstom muzike, tako da smo se zaista namučili. Vjerujem da bismo danas taj isti aranžman dosta brže uvježbali, kada bi radili od nule.

Nećemo na Eurosong

Predlagali su vas i za učesnike Evrovizije, možete li da zamislite sebe u tom kontekstu, da li bi pristali da predstavljate svoju zemlju na tom takmičenju?

Zašto da ne, ali nažalost pravila takmičenja ne dozvoljavaju da se na bini nađe više od šestoro izvođača, tako da naše učešće na Evrovziji definitivno ne dolazi u obzir.

Ne možemo da širimo sastav iznad granice koju smo zacrtali

Otkad ste postali popularni da li su vam se javljali ljudi sa željom da se priključe?

Interesovanje za članstvo u Viva Voxu je uvijek bilo veliko, a od kada više ljudi zna za nas, naravno, još veće. Nažalost, pošto je teško organizovati nastupe za ovako veliku izvođačku grupu, ne možemo da širimo sastav iznad granice koju smo zacrtali.

( Stefan Strugar )