Muzičari koji su opasni za mlade, promovišu seks i nasilje
Lista je sastavljena kako bi se komsomolcima pomoglo da uspješnije patroliraju diskotekama i prate pušta li se zla muzika
Portal Open Culture podsjetio je na odličnu knjigu Alekseja Jurčaka “Everything Was Forever, Until It Was No More: The Last Soviet Generation” iz 2005. koja se bavi “paradoksima života u kasnom socijalizmu SSSR-a”, od kojih je jedan tada, a naročito iz današnje perspektive na rubu parodije: lista zapadnjačkih muzičara i bendova koji kvare komunističku mladež koju je sastavila omladinska organizacija Komsomol.
Godine 1985. još se činilo kako će, uprkos problemima, SSSR trajati vječno, što se vidi i po zabavnoj činjenici da je organizacija komunističke omladine Komsomol vodila ljutu bitku protiv pop i rock muzike koja je dolazila s imperijalističkog zapada i kvarila marksistički moral sovjetske mladeži.
Komsomol je tako sastavio i objavio listu 38 pop-rok izvođača koje su proskribovali kao opasne za sovjetsku mladež, u suštini ne toliko različit postupak kao brojne propovijedi američkih pastora koje su Elvisa Preslija proglašavali sotonom, a rok muziku sredstvom navođenja mladih na grijeh. No u SSSR-u su takve liste mogle imati mnogo teže posljedice pa se moglo nastradati ako u posjedu imaš ploču, na primjer, The Clasha jer su komsomolci zaključili da ovaj britanski (i vrlo ljevičarski!) bend svojom muzikom širi nasilje.
Pink Floyd se pak komsomolcima zamjerio jer “iskrivljuje sovjetsku vanjsku politiku” zbog kritika sovjetske invazije Avganistana, Depeche Mode je pak bend koji izaziva nasilje, što se zamjera još i Blondi (ali ne i da su erotični?!), Village People, Ironu Maidenu (njima i jer se bavi opskurnom religioznošću!), Scorpionisima i drugima. Seksualni razvrat su, po komsomolcima, promovisali Tina Tarner, Originals i Junior English, dok je postojala i kategorija pretjerane erotizacije, za što su krivi Dona Samer i Bohanon. Hulio Iglesijas je pak proglašen neofašistom.
Lista je sastavljena kako bi se komsomolcima pomoglo da uspješnije patroliraju sovjetskim diskotekama i prate pušta li se u njima ta zlokobna imperijalistička muzika. Kako se napominje u knjizi “Everything Was Forever, Until It Was No More”, Komsomol je ubrzo shvatio da gubi bitku s pop kulturom pa je počeo sponzorisati ruske rok bendove, ali bilo je već kasno. SSSR je samo pet-šest godina kasnije prestao da postoji.
( Vijesti online )