Crnogorci koji haraju španskom košarkom
Dubljević i Radović su imali sjajnu sezonu u španskoj ligi, najkvalitetnijoj košarkaškoj ligi u Evropi, obojica su ljubimci navijača svojih klubova, obojica su produžili ugovore jer su vlasnici njihovih timova oduševljeni partijama koje su pružili... I jedan i drugi imaju 23 godine, i jedan i drugi igraju na pozicijama četiri i pet, i jedan i drugi visoki su 206 cm... I obojica su reprezentativci Crne Gore!
Obojica su imali sjajnu sezonu u španskoj ligi, najkvalitetnijoj košarkaškoj ligi u Evropi, obojica su ljubimci navijača svojih klubova, obojica su produžili ugovore jer su vlasnici njihovih timova oduševljeni partijama koje su pružili...
I jedan i drugi imaju 23 godine, i jedan i drugi igraju na pozicijama četiri i pet, i jedan i drugi visoki su 206 cm... I obojica su reprezentativci Crne Gore!
Bojan Dubljević već godinama nosi Valensiju, Nemanja Radović je od februara prošle godine as Mursije. Dubljevićeva karijera konstantno je išla uzlaznom putanjom - ponikao u Ibonu, afirmisao se u Lovćenu pod dirigentskom palicom Miodraga Kadije, potvrdio se u Budućnosti, a postao zvijezda u Valensiji. Radovićev put bio je drugačiji - počeo da se bavi košarkom u Bijelom Polju, igrao za Mornar i kao ekstra talentovan košarkaš prešao u Budućnost, ali je tamo bio prikovan za klupu. Put ga je odveo u Vršac, pa u grčku ekipu KAOD Dramu, da bi potpunu afirmaciju stekao u Mega Vizuri. Uslijedio je odlazak u Mursiju, španska bajka još traje i trajaće bar naredne dvije godine...
Bojan je imao problema sa povredom ramena na početku sezone, dugo je pauzirao, ali se vratio u najvažnijem trenutku i bio je najzaslužniji što je Valensija igrala polufinale plej-ofa ACB lige i u jednom meču u gostima dobila Reala, koji je kasnije osvojio titulu.
"Imao sam tešku povredu i operisao rame, ali mnogo sam zadovoljan kako sam se vratio nakon toga. Forma ekipe rasla je i padala tokom sezone, ali na kraju smo napravili veliki uspjeh i igrali polufinale sa Realom, ističe Dubljević koji je sa Radovićem posjetio košarkaški kamp u Kolašinu.
Zadovoljni su bili i u Velensiji, i učinkom ekipe, a pogotovo Bojanovim partijama.
"Sigurno da su zadovoljni čim su mi ponudili da produžim ugovor, što sam i uradio. I završnica sezone bila je sjajna, nije mala stvar igrati polufinale sa Realom, a pogotovo to što su sve utakmice bile izjednačene, čak smo jednu i dobili".
Sjajne igre nisu promakle NBA skautima, prije dvije sezone Dubljević je draftovan od Minesote.
"Sada su mi planovi da naredne dvije sezone provedem u Valensiji, a poslije toga, ako bude prilike, da odem u Minesotu. Ako ne - vidjećemo".
Da je i Radović krenuo istom stazom uspjeha kao njegov vršnjak i kolega iz reprezentacije, govori to što je i on produžio ugovor za još dvije sezone. U Mursiji su, dakle, prezadovoljni.
"Mnogo mi je lijepo tamo, mnogo su dobri ljudi u klubu i van njega, navijači su sjajni. Bukvalno se osjećam kao kod kuće. U karijeri sam promijenio mnogo klubova, ali konačno sam se skrasio u Mursiji i baš mi je lijepo", izuzetno zadovoljno priča Radović.
A karijera mu je zaista bila satkana od uspona i padova...
"Bilo je mnogo turbulencija, ali šta da se radi. Nekome je karijera jednostavno takva. Sad da mogu da se vratim i biram, opet bih sve uradio isto i prošao bih istim putem. To me i učinilo ovakvim kakav sam i ja sam zadovoljan".
Na nesreću crnogorskih ljubitelja košarke, Radović je bio prinuđen da najbolje partije pruža van granica naše zemlje.
"Tačno tako. Igrao sam dobro u Mornaru, ali sam bio mlad. U Budućnosti nisam dobio šansu, pa su prave igre uslijedile van Crne Gore. Izgleda da je tako trebalo da bude".
U podgoričkom klubu su se kasnije hvatali za glavu...
"U tom trenutku njihova odluka je bila da nisam dovoljno dobar za Budućnost, ali se kasnije ispostavilo da sam i bolji. Ali, šta da se radi".
Iskustvo ga je naučilo da njegov pogled u budućnost ne ide predaleko.
"Samo razmišljam o narednoj sezoni. Kad god sam kao mlađi razmišljao i planirao unaprijed, nije na dobro izašlo. Zato mi je sada cilj jedino da se dobro spremim za narednu sezonu", zaključuje Nemanja.
Jedva čekaju naredne kvalifikacije
Katastrofa u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo uslovila je da naše reprezentacije ove godine nema na „košarkaškoj mapi” Starog kontinenta. I Dubljević i Radović jedva čekaju da dođe vrijeme kada će nacionalni tim ponovo biti na okupu.
"Sljedeće godine počinju kvalifikacije, jedva čekam da se okupimo i počnemo sa pripremama. Igrati za svoju zemlju je velika čast. Imamo jako kvalitetnih igrača i siguran sam da sa takvim igračima možemo da napravimo veliki uspjeh za Crnu Goru" ističe Dubljević.
"Nadam se da ćemo se naredne godine svi skupiti za kvalifikacije, jer vjerujem da možemo da napravimo dobar rezultat. Igrači su pretežno mladi i talentovani i mislim da u budućnosti to može mnogo lijepo da izgleda" smatra Radović.
Kamp u Kolašinu je pravi potez
Dubljević kaže da prati crnogorsku košarku.
"Ne mogu da kažem da je liga sjajna, ali nije ni toliko loša, s obzirom na to da se razvijaju neki igrači. Budućnost Voli je imala odlično sezonu, te peh da izgubi polufinale ABA lige od Cedevite. Nadam se da će ipak ubrzo igrati Evroligu", optimista je Dubljević.
Radović smatra da je kamp kao što je onaj čiji su osnivači Vlado Šćepanović, Nikola Peković i Savo Đikanović, odličan za razvoj mladih igrača.
"U nedostatku kvalitetne košarke u Crnoj Gori mislim da je to pravi potez ovih ljudi, nešto za svaku pohvalu. Tako se afirmišu djeca i mladi igrači, siguran sam da od njih može stasati nekoliko odličnih igrača. Uostalom, trenerski kadar je vrhunski, teško da može biti bolji", kategoričan je Radović.
( Aleksandar Vučković )