Goranu-Kvisku Vujeviću nagrada CEV-a za životno djelo
Na sinoćnjoj gala svečanosti Evropske odbojkaške konfederacije u Beču, povodom žrijeba za Ligu šampiona, najbolji crnogorski odbojkaš svih vremena Goran Vujević nagrađen je nagradom CEV za životno djelo, za cjelokupan doprinos razvoju odbojke.
Vujević je nedavno završio igračku karijeru u 43. godini, nakon četvrt vijeka majstorskog igranja.
Popularni Kvisko je već preuzeo novu ulogu, kao sportski direktor Peruđe, kluba u kojem je igrao posljednjih godina, u gradu u kojem živi i živjeće sa porodicom.
U Peruđi je proveo i četiri posljednje igračke godine, odigrao 134 utakmice, sa kapitenskom trakom. U tom periodu predvodio je tim iz druge u prvu ligu, sa Peruđom je igrao finale, polufinale i četvrtfinale plej-ofa, finale i polufinale Kupa Italije, te ove sezone četvrtfinale Lige šampiona, učestvovao dakle u najvećim uspjesima ovog kluba.
Igračku karijeru počeo je u Budvi, tadašnjoj Avali, i još od tinejdžerskih početaka je odskakao od vršnjaka.
Pokazivao veliki talenat, nevjerovatnu smirenost u igri, nazirala se prefinjena klasa. Bio je, jednostavno, predodređen za vrhunskog igrača, osvajača mnogih medalja, olimpijskog šampiona.
Partizan je to brzo shvatio, doveo ga u Beograd kada je imao tek 17 godina. Njegov kasniji igrački put u inostranstvu samo je potvrdio procjene, iako na klupskom planu ni približno nije imao uspjeha kao u dresu sa nacionalnim grbom...
Goran Vujević je sa reprezentacijom bivše Jugoslavije osvojio skoro sve što se moglo osvojiti, dao je nemjerljiv doprinos u svakom uspjehu u „plavom“ dresu. Od njegovih saigrača iz "zlatne" reprezentacije još se jedino Ivan Miljković nije povukao (nedavno se vratio u italijanski Lube).
Kada je 3. decembra 2006. godine, posljednjeg dana Svjetskog prvenstva u Japanu, na posljednjem takmičenju u dresu zajedničke države, odlučio da stavi tačku na reprezentativnu karijeru, ostavio je veliku prazninu u srpskoj, a posebno crnogorskoj reprezentaciji, budući da su se obje države nadale da će jedan od najboljih odbojkaša svih vremena na ovim prostorima nositi njihov dres.
Više puta je govorio da mu ne nedostaje reprezentativni dres (“Ja sam svoje rekao u reprezentaciji. I sada bi bio grijeh da nekom mlađem uzimam mjesto, kada on može da igra kao i ja”), i da mu je to produžilo klupsku karijeru, jer je imao više vremena za oporavak. Zato je i tako dugo trajao...
Goran Vujević je 19 godina igrao u inostranstvu, od čega 18 u Italiji. Igrao je za Brešu, Feraru, Taranto, Trentino, Latinu, a najduže za Peruđu (u dva navrata), ukupno sedam sezona. Proveo je i sezonu u grčkom Olimpijakosu, i osvojio titulu. U Partizanu je igra šest godina.
U reprezentaciji Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore je ostvario najveće uspjehe, počev od olimpijskog zlata u Sidneju 2000. godine i bronze u Atlanti četiri godine ranije.
Bio je šampion Evrope 2001. godine u Češkoj, a na prvenstvima Evrope sa reprezentacijom ima još srebro i tri bronze.
Srebro je osvojio na Svjetskom prvenstvu u Japanu 1998. godine, kada je bio proglašen za najboljeg servera šampionata. Osvojio je i dva srebra i bronzu u Svjetskoj ligi...
U 2013. godini, nažalost, pogodila ga je velika porodična tragedija, najveća koja može da zadesi jednog roditelja – od posljedica srčanog udara, preminuo je njegov petogodišnji sin Stefan, koji je od rođenja bolovao od rijetke i teške srčane bolesti.
Vujević je izdržao sve to, najviše zbog Stefana se i vratio na teren, i igrao do kraja ove sezone, kada je shvatio da je konačno vrijeme da se oprosti, na žalost svih zaljubljenika odbojkaškog sporta.
( Saša Jončić )