Krah Budućnosti - ima li više pomoći?
Letonski Spartaks iz Jurmale šokirao bespomoćnu Budućnost - 3:1, za maltene nemoguću misiju ovakvog podgoričkog sastava u Rigi narednog četvrtka
Kakav krah Budućnosti u prvom evropskom meču pod Goricom poslije tri godine - letonski Spartaks očitao je lekciju, slavio 3:1 i gotovo završio posao oko plasmana u drugo kolo.
Svi limiti ovog tima - i fizički, i tehnički, i pojedinačni, pa i taktički - vidjeli su se u prvoj utakmici nove sezone, na trenerskom debiju Miodraga Vukotića.
Samo u prvih 20 minuta, Budućnost je pokazala nešto, bila bolja, ali je očigledno da su gosti na početku bili smušeni, a prije svega uplašeni.
Logično, jer je nakon minut i 16 sekundi u njihov šesnaesterac sa tribina doletjela prva, a nedugo zatim i druga eksplozivna naprava. Pauza je trajala pet minuta, a čim je igra ponovo počela, Budućnost je povela. Milivoje Raičević je efektnim udarcem sa ivice šesnaesterca poslao loptu pod prečku gola koji je čuvao 40-godišnji Kolinko, eks-golman, između ostalih, Kristal Palasa i Rostova.
U uvodu utakmice, raspoložen je bio Ilinčić, ali je često imao potez i dodir više, pa je situaciju koju je morao da riješi izlaskom ispred golmana završio pokušajem asistencije. U 21. minutu pronašao je Raičevića, koji je sa desetak metara tukao pored gola.
Izgledalo je u tim trenucima da je Budućnost neuporedivo bolji tim, ali je kompletnu sliku preokrenuo izjednačujući gol. Letonski reprezentativac Naulis Bulvitis glavom je iz prekida prebacio loše postavljenog Agovića i potpuno prekinuo ritam protivnika i ogolio sve njegove slabosti...
Sporo su išli napadi domaćina, posjed lopte ofanzivno nije značio ništa, osim što su dva puta igrači Budućnosti reklamirali penal nakon gužve u šesnaestercu.
Letonci su bili dobro postavljeni na terenu, a bilo je očigledno da će čekati šansu iz kontri. Jasno je, naravno, da su plavi morali da napadaju i da opasnost od brzog protivudara uvijek postoji, ali samo amaterski naivne ekipe prime gol tako što rivalu dozvole kontranapad, poslije sopstvenog kornera. To se dogodilo u 42. minutu, kada su se gostujući fudbaleri - asistent Ulambaševs i strijelac Mičkevičs - ušetali u gol.
Drugo poluvrijeme - ista slika. Budućnost sa loptom u nogama, ali nemoćna sa njom, Spartaks povučen, miran, dovoljno agresivan da ne ostavi mnogo prostora. Posljednjih 20-ak minuta, Budućnost je igrala sa trojicom napadača, imala dvije situacije koje je Raičević mogao bolje da završi, ali su gosti bili ti koji su pokazali kako se može prosto i jednostavno.
U 74. minutu još jednom su letonskli igrači brzo odigrali i dobro se kretali, pa je Agović u situaciji jedan na jedan oborio Italijana Belakvu. Penal je precizno izveo kapiten Bulvitis i zaključio evropsku priču bespomoćne Budućnosti.
Teško da bi se nešto promijenilo da je Milošević u finišu sa tri-četiri metra ugurao loptu u mrežu, jer je očigledno da ovaj tim nema kvalitet, bilo kakve vrste, da se nosi ni sa - ne više od - solidnim predstavnikom Letonije.
U Evropi je, dakle, samo produženo dugogodišnje posrtanje Budućnosti - organizaciono, rezultatsko, igračko...
A činilo se da je upravo Spartaks Jurmala šansa za neki novi početak. Prije svega finansijski (prolaz u 2. kolo donosi još 210 hiljada eura), ali i sportski, jer bi mečevi 2. kola najvjerovatnije donijeli utakmice sa Vojvodinom.
Ovakva Budućnost, međutim, nije za 2. kolo.
( Aleksandar Radović )