Dobrotu i humor pokupio od majke Crnogorke

"U obrazovanju mladih nekad i sad je osnovna razlika što se danas sve plaća i sve košta, nema kao u naše vrijeme da studiraš za džabe"

1 komentar(a)
Babe, Foto: Privatna arhiva
02.07.2015. 15:02h

Nekada supergrupa od koje se puno očekivalo, beogradski bend Babe se nakon 15 godina pauze ponovo okupio, a ovog ljeta će nastupiti na Lake festu u Nikšiću. Tim povodom za "Vijesti" je pričao frontmen Žika Milenković, javnosti poznat i kao gitarista Bajaginog benda Instruktori, koji je kazao da uzbuđen što će nastupiti "na jednom od najjačih festivala u regionu".

"Publika na festivalu je svakako najvažniji faktor i najveća ljubav svih nas izvođača i vjerovatno nam je svima u glavama misao da ćemo ispuniti njena očekivanja. Lično sam imao priliku da nastupam na Lake festu prije sa Bajagom i Instruktorima tako da mi je ambijent poznat", kazao je gitarista.

Kakav je bio osjećaj okupiti se poslije više od decenije i kako Babe za sada prolaze?

Osjećaj ponovnog okupljanja je uvijek dobar. To se zapravo desilo na inicijativu Long Play koncertne agencije i uz podršku najbližih prijatelja i saradnika. Bilo mi je važno da stupim u kontakt i privolim na saradnju nekog karakterističnog i specifičnog lika za bubnjevima. Ilke, Škopi i ja kao trojka iz originalne postave smo se brzo složili da to bude Goran Ljuboja poznatiji kao Trut. Prvi nastup nakon 16 godina je bio na Long Night festivalu u beogradskom Domu omladine. Publika je bila glavni akter jer je zdušno prihvatila svirku, te pjevala sa nama tokom cijelog nastupa. Ne mogu tvrditi da smo blistali, ali da je bilo dobro prihvaćeno - bilo je. Ne mogu tvrditi da smo blistali, ali da je bilo dobro prihvaćeno - bilo je. Tokom te 2013. smo imali još četiri, pet nastupa među kojima je najvažniji bio na Beer festu na kojem ćemo svirati i ovog ljeta, pet dana nakon nastupa na Lake festu. Ne svirati sa Babama je faktički kao kad ostaviš duvan - može ta apstinencija trajati deceniju, ali kad zapališ ponovo kao da si ugasio pljugu prije pet minuta. Za ovogodišnju sezonu nastupa nam se pridružio i mlađani Stefan Aćimović, talentovani gitarista, ne bi li imali još bogatiju zvučnu sliku.

Možemo li očekivati novi album Baba?

Snimili smo ga još prije dvije godine, ali kada je trebalo da se miksa i finišira raznorazne druge obaveze i naša već dobro poznata neinventivnost u stlu "je.o, ne je.o, kur.u vrijeme prolazi" nas i dalje dijele od gotovog proizvoda. Doduše, izbacili smo na YouTube 'low budget' spot "Daj mu ga Lola", ali smo prošli kroz kordon loših komentara. Možda bi pjesma bila hit u Grčkoj, naravno na grčkom.

Svojevremeno ste pjevali o "dizelašima", šta mislite o trendu vraćanja u 90-te i šta današnja omladina glorifikuje to vrijeme? Čak ste rekli da ako se vrate 90-te da se vraćaju Babe, mada mislim da ste nešto drugo imali na umu?

Nakon godina koje su prošle pune muka, došao je period kada nova generacija zahvaljujući YouTubeu ima uvid u kompletnu muzičku scenu, kako u ono što se nekada sviralo, tako i u najnoviju produkciju. Sve što valja naravno da ima prođu, bez obzira da li je staro ili novo. U svim državama regiona koji se nekad zvao - u je*ote, kako ono bijaše? - ima dobrih novih izvođača, a bogami i onih starih koji su opstali prije svega zahvaljujući dobrim pjesmama i kvalitetnim nastupima. Dizelaša je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Jedini spas od njih je kad nađu curu koja ih zavrti oko malog prsta. Tad ispadaju iz igre, ali novi uvijek neumitno naviru. Nemam ništa protiv takvih likova, niti sam imao problem sa njima. Ne podržavam agresiju i nasilničko ponašanje prema slabijima. To eksplicitno izjavljujem.

Kazali ste da danas mladima fali obrazovanje, da manje završavaju fakultete nego kad ste vi bili mladi. Kako kad se čini da je danas lakše upisati i završiti fakultet?

U obrazovanju mladih nekad i sad je osnovna razlika što se danas sve plaća i sve košta, nema kao u naše vrijeme da studiraš za džabe. Može, ali mora da budeš odlikaš, ali stvarno znači ekstra vrijedan i sposoban. U suprotnom plati, pa pokušaj naučiti ili brate pjevaj i pridruži se masi pjevača i pjevačica.

Živite u Perlezu, zašto ste pobjegli od gradske vreve?

Perlez je idilično mjesto 50 kilometara od Beograda, prema Zrenjaninu. Tu sam našao sebe i otprilike tu provedemo 260 dana godišnje. Već osam godina živim tako i uživam u neprskanom voću i povrću iz rajske bašte, njegovane stručnom rukom moje mile žene.

"Danice pokaži Žiku onu sliku da vidi kako su ti lijepo oči ispale"

Majka vam je Crnogorka, koliko često svraćate u ove krajeve?

Moja majka je iz Vučijeg dola sa kolonistima došla prvo u Bačku, pa u Beograd i tu se udala. Svaki ljetnji raspust sam provodio u Kuli među našom mnogobrojnom crnogorskom familijom i mnogo dobrote i smisla za humor sam pokupio od nje. U Nikšiću imam rodbinu - Koprivice mile. Kad sam prije par godina svratio kod ujaka i ujne, dok smo sjedjeli ujak će: "Danice pokaži Žiku onu sliku da vidi kako su ti lijepo oči ispale". Na što mu je ona odgovorila: "Ispale tebi dabogda!"

Od 1978. na ovaj ili onaj način pokušavam da zabavim ljude

Pozajmljivali ste glasove brojnim crtanim likovima, što vas privlači tom poslu?

Od 1978. na ovaj ili onaj način pokušavam da zabavim određen broj ljudi. Dok sam studirao bio sam u "Teatru levo" i obišao sve djelove regiona, a bogami i Evrope. To je bilo pravo putničko pozorište, faktički preteča formi tipa "Top lista nadrealista" i sl. Kasnije sam krenuo da glumim rokera i to činim i dan danas. Sinhronizacija crtaća je nešto u čemu se snalazim, a ne moram lijepo da izgledam, jer se krijem iza crtanoga lika, a u stvari sam Žika.