Čovjek razlike

Dr Dušan Kosović (1926-2015)

Ovih dana se oproštamo od Dušana Kosovića, čijem tragu i prahu sljeduje svetkovanje. Dr Kosović je duže od pola vijeka gradio, a u Crnoj Gori utemeljio najtajnije discipline iz oblasti medicinskih nauka; psihijatriju i psihoanalizu, koje su obilježile savremeni svijet i vijek. Te discipline, kojima je posvetio cio vijek i svo znanje, tiču se jednako svakog čovjeka - i onog prividno mirnog, kao i onog vidno uznemirenog. On je znao da te ukrivene strane ljudske duše odnekud iz potaje stižu u našu svijest brkajući svijet i pacijenta i okruženja; te da je još teže utvrditi kojim će pravcem dalje nastaviti.

Prepoznajući taj fenomen, odmah nakon studija u Beogradu i specijalizacije u Americi, odlučio se na pionirski korak. Inicirao je osnivanje Odjeljenja psihijatrije u okviru bolnice u Titogradu što je bio i začetak neuropsihjatrije u Crnoj Gori. Pokušaj je urodio plodom, onoga vremena, pa je ordinirao u nekadašnjoj konjušnici kralja Nikole, u krugu dvorca na Kruševcu. Dr Kosović je bio čovjek razlike jer nije pristajao na Crnu Goru zatečenu pred savremenim tokovima nauke, i zaraslu u tradiciju nepovjerenja u novo. Nijesu ga razumjeli i nije mogao naći lijeka toj vladajućoj svijesti. Vratio se Americi koja mu je uzvratila povjerenjem, ali kad je prošao provjere ravne još jednim studijima medicine. Potom je na Institutu za psihonalazu u Njujorku opet iskoračio pionirski. Postao je prvi crnogorski diplomirani psihoanalitičar. U konkurenciji pedeset najugledniji američkih psihijatara izabran je za načelnika Neuropsihijatrijske klinčke bolnice u Bruklinu. Tada je postao ime i član svih prestižnih specijalističkih akademija za psihijatriju i psihoanalizu u Americi. U američom izdanju ’’Ko je ko u Americi’’ više redova je posvećeno dr Kosoviću nego Džimiju Karteru, ondašnjem predsjedniku SAD. Crna Gora ga je, po već prepoznatljivoj naravi, prepoznala sa zakašnjenjem. Postao je i njen akademik poslije dugogodišnjeg zaborava. On joj nije uzvraćao zaboravom.

Doktor Kosović je bio svjetski putnik, ali ne kao turista već u ime struke i naučne radoznalosti, predvodeći američke kolege na velikim međunarodnim kongresima psihijatara i psihoanalitičara. Američki savez za ispitivanje javnog mjenja o vrednovanju ljekara prema stepenu povjerenja pacijenata proglasio ga je 2004. za najboljeg psihijatra. To govori da je bio poštovalac etike, prijatelj profesije i pacijenata. Doktor od harizme! Objavio je niz stručnih knjiga iz svoje djelatnosti: Tragovi, Stres, Psihoanaliza Karen Hornaj, Zapisi, Na obali nade... a prevodio je i ekspertske knjige iz oblasti psihoanalize. Bio je i član Američke akademije za antiejdžing medicinu (usporavanje starenja), pa je tim povodom izjavio: ’’Ko se plaši starenja, prije će ostariti’’. U Njujorku je bio, za naš svijet, utočište i prva adresa svima koji su krenuli putem ili bespućem u novi svijet. Povodom raspada Jugoslavije u građanskom ratu, objavio je knjigu Dođe mi da poludim.

Doktor Kosović je potekao iz ugledne, imućne porodice, koja je stradanjem oca platila danak revoluciji, po ruskom receptu kulaka u tzv. lijevim skretanjima 1941. Ali ni taj zločin ga nije otuđio od domovine. Kao čovjek od ugleda i autoriteta, u vrijeme građanskog rata 90-ih slao je kontinuirano ljekove i razne medicinske potrepštine u ratom zahvaćena područja. Kod njega, u Njujorku ste uvijek mogli svratiti na stimu i čašicu razgovora na čistom crnogorskom jeziku, čiju je bogatu leksiku poznavao u dušu. U svemu je bio doktor za duševne bolesti. U svojoj knjizi Tako sam govorio (2013.) ostavio je oproštajni trag o sebi: ’’Moja životna priča, u velikoj mjeri, ticala se odlazaka i povrataka. I kad nijesam bio ovdje, bilo je to prisustvo odsutnog. Pripadnost je učinila svoje, pripadnost svojima.

Što se tiče mog dugogodišnjen stranstvovanja, ono se okončalo, vratio sam se odakle sam i otišao.

P. S. Doktor Dušan Kosović je bio decenijama najbolja crnogorska reprezentacija u centru svijeta.

( Mihailo Radojičić )