Rošin Marfi: Možda na Sea Dance-u nastupim i u bikiniju

Ko zna, možda ovog ljeta na Sea Dance festivalu vidimo pop divu Rošin Marfi u bikiniju. Tako je bar najavila popularna irska pjevačica u ekskluzivnom razgovoru za "Vijesti" povodom njenog predstojećeg nastupa na Jazu 17. jula. Nekadašnja predvodnica legendarne grupe Moloko pričala je vremenu provedenom u pomenutom bendu, njenom novom albumu "Hairless Toys", modi i kako uspjeva da ostane svoja u današnjoj muzičkoj industriji.

"Jedva čekam da predstavim ljudima svoje nove pjesme. Nikad ranije nisam bila u Crnoj Gori, tako da sam uzbuđena što dolazim. Znam da je Sea Dance povezan sa Exitom, gdje sam nastupala ranije i svidjelo mi se, tako da se nadam jednako dobrom vajbu", najavila je Marfi.

Znaš li da je Sea Dance proglašen za najbolji festival, a Jaz za najbolju plažu u Evropi?

Ne, nisam znala. To zaista zvuči čarobno.

Voliš li inače tu primorsku atmosferu?

Da, volim plaže, obožavam da plivam u moru... Na nastupima uvijek iznenadiš publiku šarenolikim kostimima. Možemo li očekivati nešto specijalno za Sea Dance?

Možda obučem bikini, ko zna. (smijeh) Ne znam još, iskreno svake noći sam na bini drugačije obučena, konstantno mijenjam odjeću.

Režirala si svoj posljednji spot za pjesmu "Evil Eyes", kakvo je to bilo iskustvo?

Svidjelo mi se veoma. Režirala sam i spot za "Exploitation". Privilegija je što sam u mogućnosti da se okušam i u tome.

Hoćemo li te gledati više iza kamere, da li je sljedeći korak možda neki kratkometražni film?

Ne znam. Razmišljam o tome da postanem više multimedijalna. Ne znam gdje će me to odvući. Ne znam ni koliko dugo ću ostati u ovom poslu. Veliki sam fan fotografkinje Sindi Šerman i ona je posvećena svom poslu totalno. Tako da možda i ja ostanem u ovom poslu zauvijek, ali znam da definitivno želim da budem više multimedijalna umjetnica.

Zašto smo osam godina čekali na tvoj novi album?

Dobila sam djecu i to mi je oduzelo malo više vremena nego što sam očekivala, iskreno govoreći. Osam godina je zaista brzo prošlo, ali ni u jednom trenutku tokom tog perioda se nisam osjećala kao da sam se udaljila od muzike. Stvarala sam muziku, bila okružena muzičarima, nisam nikada pomislila da se neću vratiti. Znala sam da je povratak neminovan.

Kakav je bio proces rada na novom albumu, ti i producent Edi Stivens sa kojim si radila ste napravili preko 30 pjesama?

Da. Pa proces je bio takav da smo svakog dana išli u studio, radili bi od jutra do mraka, izašli na ručak i na pivo, pa bi se vratili i počeli drugu pjesmu. Radili smo po dvije pjesme dnevno i bili smo veoma efikasni. Ja i Edi Stivens se znamo vrlo dobro već godinama, pa nismo morali puno da pričamo o tome što bi trebalo raditi, samo smo radili i u pjesmama se zaista osjeća ta energija.

Zvuči kao vrlo kreativno partnerstvo, hoće li se nastaviti?

Od tih 35 pjesama koje smo napravili, ostalo ih je dosta na kojima želimo da radimo još. Tako da ćemo to i odraditi i nadam se da ćemo do sljedeće godine na proljeće objaviti još jedan album.

Dakle ovaj put nećemo čekati osam godina?

Ne. (smijeh)

Postoji li pjesma koja ti je baš teška za izvođenje, emotivno gledano?

"The Closing of the Doors" mi je uvijek bila teška, to je posljednja pjesma sa albuma "Ruby Blue". "Statues" takođe.

Prije aktuelnog albuma objavila si obrade italijanskih pop pjesama, kako je do toga došlo?

Zaljubljena sam u jednog italijanskog producenta i to je bila prilika da zajedno odradimo nešto prelijepo. Mnogo toga me je naučio o italijanskoj muzici. Bilo je to divno iskustvo povezivanja za nas.

Što ti se najviše svidjelo kod tih pjesama?

Melodije. Dramatičnost u njima, fantastično...

Da li ti je partner pomogao oko izgovora?

Naravno. Bilo nam je veoma bitno da ih izgovaram ako treba. Ne pričam italijanski, ali ga dosta razumijem.

Već si imala iskustvo rada sa dečkom, bila si u vezi sa Markom Bridonom, sa kojim si osnovala Moloko. Koje su bile negativne, a koje pozitivne strane toga što su u bendu sa svojim partnerom?

Iskreno, nije bilo ničeg negativnog u radu sa Markom. Bilo je to apsolutno zadovoljstvo, privilegija, jer on je fantastičan muzičar i sa njim sam očigledno provela neke od najboljih perioda u životu. Zaljubili smo se jedno u drugo i u isto vrijeme stvarali muziku i to je to - Moloko je bio naša veza. Kad smo se razdvojili i grupa se raspala, jer jedno nije moglo bez drugog. Ne znam drugačije da radim, tako ja sve shvatam zaista, pjesme i dalje stvaram onako kako osjećam.

Tokom dosadašnje karijere ostavila si utisak kao da ti nije bitno kako će se tvoji albumi prodavati i hoće li imati komercijalne hitove. Kako uspjevaš da se izboriš sa zahtjevima izdavača?

Svaki put je drugačije. Dosta je prošlo od moje prve izdavačke kuće za koju je Moloko objavljivao.Živjeli smo u Šefildu, daleko od muzičke industrije, gdje smo imali naš studio. I zavisili smo sami od sebe poprilično, bili smo izolovani od uticaja industrije, pa nam niko nije govorio što da radimo. Sa "Overpowered" albumom sam se prebacila u EMI i odmah sam im rekla da želim da napravim pop album, na način na koji oni to inače rade, sa dosta pop producenata, tekstopisaca... Željela sam da probam to i rekli su okej i uradila sam tačno ono što sam htjela sa tim albumom. Tako planiram i sa svim budućim. Nikada ne bih mogla da napravim album tako što će mi neko govoriti što da radim. Jednostavno ne bih mogla, jer ja sam umjetnica zaista i ne zanimaju me prečice do slave. Ali znam da ću uvijek biti u redu i da ću uvijek imati publiku. Tako da se ne plašim toga.

Bizaran naslov za bizaran album nastao je greškom

Novi album je djelimično inspirisao dokumentarac "Paris Is Burning". Što ti se svidjelo u tom filmu?

Sve mi se svidjelo. To je predivan film o nečemu veoma krhkom, kitnjastom... Osjetila sam povezanost sa likovima, pronašla sam dosta zajedničkog u našim nastupima.

Kao?

Moji nastupi sadrže dosta dramatičnosti, prenaglašenosti, dosta istine takođe... Jedna stvar je povezana sa drugom, volim da spajam ekstreme. To često pronalazim u disko muzici.

Odakle naziv za album "Hairless Toys", zvuči pomalo bizarno?

(smijeh) To je bizaran naslov za bizaran album. Nastao je greškom, Edi je mislio da u jednoj pjesmi kažem "hairless toys", a bilo je zapravo "careless talk". Kad sam to čula rekla sam - eto ga, to je naziv albuma.

Ne krijem se iza odjeće koju nosim

Poznato je da si veliki ljubitelj mode. Da li misliš da bi postala dizajnerka da nisi uplivala u muzičke vode?

Moglo se desiti vrlo lako. Planirala sam da se bavim vizuelnom umjetnošću, da idem u umjetničku školu, tako da se moglo desiti.

Misliš li da je bitno komunicirati odjećom?

Ne znam koliko je bitno, to je jednostavno nešto što ja radim. Ne vidim tu nikakve granice, ne plašim se da se izrazim na taj način. Da, koristim moje odijevanje da komuniciram sa ljudima i ne pokušavam da se sakrijem iza odjeće koju nosim.

Uticaj majke?

Da, moja majka je dosta uticala na mene. Ona je bila prelijepa dama i uvijek se dobro oblačila. Nikada nije bila opsjednuta odjećom, ali bi izgledala fenomenalno uvijek.

( Stefan Strugar )