Baranin na biciklu za 18 dana do Pariza

Baranin Ivan Pavlović (21) vratio se prekjuče iz Pariza, sa putovanja dugog mjesec dana i 4.300 kilometara, od kojih je preko dvije trećine prešao biciklom.

Prema planu stigao je do Pariza na dva točka, u avanturi koju je zacrtao prošlog septembra sa Dinom Ramujkićem iz Podgorice.

“Od Bara do Pariza smo stigli biciklom za 18 dana, od kojih su tri bili odmor u Kamniku u Sloveniji. Dionice bez bicikla bile su od Zadra do Ljubljane, jer u Zadru na brod za Rijeku nijesu htjeli da prime bicikla, pa smo morali autobusom do Ljubljane. Kao i u Štutgartu, gdje smo vozom prešli 15 kilometara da bismo izašli iz grada, jer nam GPS nije pomagao”, kazao je Pavlović. On je rekao da je vožnja bila naporna, dnevno su prelazili po 140 kilometara, a najviše 180, po temperaturama u rasponu od 10-35 stepeni, po vjetru, kiši i gradu.

Na Alpima su sa 700 metara nadmorske visine preko prevoja Brener izašli na 1.210 za samo pet kilometara po pljusku koji ih je pratio i narednih 145 kilometara. Put je započet 29. maja preko Hrvatske, BiH, Slovenije, Austrije, Italije i Njemačke do Pariza , uz povratak Azurnom obalom, preko cijele Italije do Barija.

“Veče uoči polaska okupio sam kod mene društvo, napravio im po običaju palačinke i tek kad sam ih ispratio, počeo sam da se spremam. Krenuo sam iz Bara u 10:30, našao se sa Dinom koji je krenuo iz Podgorice u Lepetanima na trajektu u 14, odakle smo prošli Dubrovnik, Neum, Split, Šibenik i Zadar”, kazao je Ivan.

Na biciklu je nosio 15 kilograma opreme, pored odjeće i rezervne sajle, osovinu i kočnice.

U Austriji je brzo popravio osovinu, a njegove mehaničarske vještine nimalo ne čude Barane.

Otac Nino vodi poznatu automehaničarsku radionicu u Sustašima. Odatle i ljubav prema četvorotočkašima, pa mu je u Minhenu prva obaveza bila da obiđe BMW-ov izložbeni salon. Pravo iznenađenje na ulazu u Minhen bio je Bosanac Goran Dragićević koji je mlade Crnogorce častio kafom i uputio ih gdje da idu.

Začudilo ga je da nije vidio prodavnice koje rade 24 časa dnevno, „niti da radnja radi nedjeljom“, oduševilo što od Slovenije pa zapadnije imaju biciklističke staze i što vozači poštuju bicikliste na drumu.

“Vožnja po Francuskoj je pravi doživljaj, prešli smo jednom 60 kilometara a nijesmo vidjeli kuću. U Gradu svjetlosti su nas sačekali i ugostili prijatelji iz našeg kraja Velika Cerović i Lacika Đekić sa njihovom kćekicom Lucijom, a u kafani "Crvena zvezda" i kasnije u svom domu nas je ugostio Srbin Željko Vukić. Iz Pariza potom pet dana vozimo preko Liona do Marseja, gdje sam se prvi put okupao u moru ove godine”, kazao je Pavlović.

Na Azurnoj obali se mimoišli, nastavili sami

Na Azurnoj obali saputnici su se razišli, Dino je u blizini Nice „bez riječi“ ostavio Ivana koji je potom stigao do Nice.

Kako nije imao GPS, nije mogao nastaviti put sam biciklom, pa je kupio željezničku kartu do Barija u kojem se za brod za Bar ukrcao u petak veče. Ističući da je razočaran što se lijepo putovanje na ovaj način završilo, Ivan je zahvalio porodici, prijateljima i svima koji su vjerovali u njega, izdvojivši sugrađanina Radeta Cerovića Cera koji mu je obezbijedio smještaj u Parizu kod svoje sestre Velike.

„Ona nas je dočekala kao svoje najrođenije“, istakao je Ivan. Ivan vozi bicikl deset godina, a u ovu epopeju otisnuo se na sedam godina starom „Kaprioli Adrenalinu“, teškom 13 kilograma, kojeg je silom prilika i teška srca ostavio u Nici.

“U voz nijesu htjeli da prime bicikl “u komadu“, već rasklopljen i spakovan, a u Nici pola dana nijesam mogao naći Francuza da priča engleski i da mi kaže gdje da kupim paket. Šteta, htio sam da ga okačim o zid cijelog i uramim. Za uspomenu mi je samo ostalo sjedište”, kaže Ivan.

( Radomir Petrić )