TV I DRUGE IGRE
Logika udarene države
Viši sud u Podgorici, dana 26. juna 2019. godine, postupajući po optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, u krivičnom predmetu protiv okrivljenih, donio je i javno objavio u ime Crne Gore presudu: Andrija Mandić i Milan Knežević osuđuju se na po tri godine zatvora. Sa razloga što su unajmili grupu Srba iz Srbije da poubijaju sve Srbe iz Crne Gore koji dođu ispred parlamenta da proslave pobjedu najjače srpske stranke i njenih partnera. Logično!
Očamah pred televizorom, ovaj se udar na državu baš odužio. Analiza excel fajlova. Podaci iz CAM registry. Sistemski fajlovi i korisnički podaci. Vremenske razlike na uređaju i mreži... Jezik novih tehnologija blizak mi je taman koliko i pravda našem pravosuđu, primjećujem samo da se svakih desetak minuta čuje - dilit.
- Da biste razumjeli ove stvari, mora se poznavati programiranje - stručno je to objasnio sudski vještak.
Prikasnila sam za programiranje zbog krštenice, ali imam rječnik. Dilit (delete) - brisanje. Ključna riječ cijelog procesa. Obrisana istina o povodu udara, toku i posljedicama. Zbog toga su i mnoge poruke dilit. I prošlost svjedoka saradnika. I njegovo poslovanje sa srpskom BIA. I njena uloga u terorističkom napadu. I odgovor na pitanje da li se on najprije dogodio u glavama pripadnika jedne od najmanje tri crnogorske obavještajne službe. Ili njihovih mentora iz bezbjednosnih agentura najjačih zemalja Zapada...
Ali, da biste to razumjeli, nije potrebno poznavanje programiranja. Nego iskustvo u čitanju rukopisa Udbe.
***
Povod za kreiranje afere Državni udar leži u samom ustrojstvu Crne Gore. Autokratska, nesuverena, zavisna i neuređena zemlja bez institucija. Kao da je projektovano da država traje samo dok je ove vlasti. A da bi vlast podurala što duže, blagovremeno su gađana tri cilja.
Prvo, trebalo je prepoloviti Demokratski front. Zato što je bio najjači, a ne što je većinski srpski. Isto bi se dogodilo i da je neka crnogorska grupacija postala previše opasna po opstanak režima. Kao što se i događalo za života pokojnog Liberalnog saveza. Razlike su samo lingvističke, ustaše su zamijenjene četnicima.
Ko ne vjeruje, neka pogleda ono zločinačko filmsko ostvarenje “Špegelj” s početka devedesetih. Kad je u Crnoj Gori iz prave moglo biti krvi do koljena. Odjekivalo je iz televizora i novina, od kuće do kuće, u kafanama i na ulicama: Slavko Perović vodi desetine hiljada Crnogoraca da kolju Srbe po Hrvatskoj.
Mogla je Crna Gora biti zavijena u crno i 1999, kad joj se NATO nije obraćao podrškom iz Brisela, nego bombama iz Avijana. Tada je Udba svoje doušnike prerušila u liberale i poslala ih da pucaju na Vojsku tzv. SRJ kod Cetinja. Kasnije ih je ofirao lično šef te službe, čestitajući im pred kamerama.
***
Drugi cilj bilo je zaustavljanje popularnosti, moći i - što je najvažnije - učinka specijalnog državnog tužioca. Previše se zanio - presudio je na vrijeme crnogorski premijer. I zaustavio ga tim jednim metkom još u retoričkoj fazi nauma da krene dalje od Svetozara Marovića. Još ga ovjeravaju, direktnim prenosom suđenja.
Da je podnio ostavku te 2016, ostao bi zapamćen kao jedini tužilac koji je udario na vrh vlasti. Ne bi mu tu slavu ugrozila ni činjenica da Drugi nije bio meta pravosuđa zbog organizovanog kriminala. Nego zbog moći koja je mogla da ugrozi Prvoga i ubrzanog otvaranja dva-tri poglavlja iz pregovora sa EU.
O trećem cilju, utjerivanju Crne Gore u kolo NATO-a i pretvaranju u poligon za obračun Zapada sa Rusijom, više nemam da kažem baš ništa. Osim da iz kola ne možemo dok se ne raspadne ta alijansa.
***
Tok udara je najčudniji. Umjesto da, kako vrijeme prolazi, sve više jenjava - on uporno jača. Iako je u početku izgledao poprilično blesavo.
Bivši policajac i recentni vojvoda od Zubinog Potoka trebalo je da prolije krv u količinama najvećim nakon Drugog svjetskog rata. Odustao je, u znak zahvalnosti Crnogorcima za junačko spašavanje Srba u Mojkovačkoj bici. U međuvremenu, kupio je masu oružja i odlučio da pomogne tužilaštvu. A onda - krunski dokaz bacio u jezero. Logično!
Dan uoči udara, stigli su organizovani kriminalci iz Srbije i sa Kosova. Najopasnija grupa pogubila se kod Autobuske stanice, bez hrane i rominga, a onda završila u apsani. Evo dvije godine tamo čame i uporno ponavljaju da nijesu teroristi. Ona druga - koja je odmah priznala terorističke namjere - odavno je na slobodi. Logično!
***
Da bi se udar kako-tako uozbiljio, uključen je nešto avizaniji svjedok i ko zna čiji sve saradnik. Švercer sa šabačkog buvljaka i osuđeni ubica. Čiji kredibilitet nije bitan za sud, presudila je predsjednica Vrhovnog. Bilo je bitnije uvesti Ruse u dramski zaplet. Sa čvrstim dokazom - Edi mi je rekao. Ono što je stvarno rekao pred ruskim organima - za naš sud nije bilo kredibilno. Logično!
Čim je upletena Moskva, NATO partneri su naprasno i retroaktivno saznali sve. I pola godine poslije udara odali priznanje malom narodu koji je herojski odbranio svoju državu. Iako taj narod 16. oktobra popodne od straha ni na izbore nije smio da izađe. A naša ministarka odbrane NATO-vcima lično saopštila da ni Vojska ni Ministarstvo odbrane nemaju nikakvih saznanja na temu udara.
***
Svjedočenje bivšeg agenta CIA bilo je posljednja uzdanica vlasti udarene države.
- Ne znam ništa o tome. Dokument koji posjeduje FBI nije moja izjava, to je potrebno razumjeti - bio je kategoričan Brajan Skot.
Razumjeli smo! Zaludu, prvostepena presuda će biti osuđujuća. Ne zato što će biti dokazana bilo čija krivica. Nego zbog toga što bi oslobađajuća presudila ovom režimu...
P.S. Viši sud u Podgorici, dana 26. juna 2019. godine, postupajući po optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, u krivičnom predmetu protiv okrivljenih (......) donio je i javno objavio u ime Crne Gore presudu: Andrija Mandić i Milan Knežević osuđuju se na po tri godine zatvora. Sa razloga što su unajmili grupu Srba iz Srbije da poubijaju sve Srbe iz Crne Gore koji dođu ispred parlamenta da proslave pobjedu najjače srpske stranke i njenih partnera. Logično!... A ostali? Ne znam nastavak presude, ali iskustvo mi kaže da će se zatvorske kazne poklopiti sa vremenom provedenim u pritvoru.
( Ratka Jovanović-Vukotić )