Za stvaranje muzike je dovoljna jedna osoba
"Nisam imao ambicije da sinove guram da idu mojim stopama. Tako da sam bio baš iznenađen kada sam vidio da su obojica upali u to. Muzika je bila oko njih cijeloga života, obojica su veoma talentovani"
Jedan od pionira tehno muzike, američki DJ i producent Kevin Saunderson pokazao je da i više od dvije decenije nakon što je počeo svoju muzičku karijeru nije ispao iz forme. Naprotiv, lider kultnog detroitskog tehna zapalio je preksinoć podijum u kotorskoj diskoteci „Maximus“ i do ranih jutarnjih časova držao žestok tempo, dozvoljavajući tek povremeno publici da dođe do daha. Na nivou zadatka bio je i ulcinjski DJ Millok, koji je odradio dostojan „intro“ i „outro“ za detroitskog maga koji je sa „Vijestima“ razgovarao o svojim počecima, putovanjima, sinovima koji su krenuli njegovim stopama...
Koji su razlozi zbog čega je Detroit postao centar tehno muzike, da li zato što je to savršen saundtrek za industrijski grad ili postoje neki drugi faktori?
Mislim da je presudna tehnologija, to što je tehnologija bila u blizini u pravo vrijeme, pa smo mogli da se bacimo na razne alatke koje su nam pomogle da stvaram muziku na drugačiji način od onog na koji su ljudi do tada navikli.
Osamdesetih su se zbog mjera štednje školski bendovi gasili, pa su se djeca morala okrenuti tehnologiji. Da li je to bio slučaj i sa tobom?
Ne baš. Kad sam počeo da stvaram muziku bio sam zadivljen činjenicom da ti je dovoljna jedna osoba za to. Bila je to potpuno nova fascinacija za mene. Nisam odrastao svirajući sa bendom, u stvaranje muzike upao sam zahvaljujući novim tehnologijama, tako je moja priča drugačija.
Kakav je bio osjećaj kada si prvi put došao u Evropu i čuo svoju muziku u klubovima, vidio ljude kako plešu uz nju?
Tih 1988-89, su bili ključni momenti u istoriji naše muzike i scene, njenog razvoja, bio je to početak novog načina na koji su ljudi izlazili u grad i slušali plesnu muziku. Naše kreacije rasule su se svijetom, a posebno su toplo prihvaćene u mjestima kao što su Njemačka i London, Belgija, Pariz... Čuti svoje pjesme u tim klubovima je bio fantastičan osjećaj, veoma inspirativan. To je nešto što ne možeš ni zamisliti, možeš samo sanjati o tome. Ali vidjeti to da se dešava... Nevjerovatno. Sve se otvaralo tačno pred našim očima.
Poslije mnogo godina vratio si se svom alijasu E Dancer pod kojim spremaš novi projekat?
Radim na albumu, ali sam već spremio singl koji će izaći 6. jula i zove se "Foundation".
Što je karakteristično za muziku koju stvaraš pod tim alijasom?
Rekao bih da sam to ja u najčistijem andergraund obliku koji ljudi mogu čuti. Najdublji i najmračniji, a koji te tjera da plešeš.
Kako pronalaziš novu muziku?
Samo gledam i muzika mi sama dođe. Imam ljude koji mi šalju trake. Jednostavno nikad ne prestajem da slušam muziku.
Da li ti sinovi, koji su takođe DJ-evi, preporuče nešto?
Jedan od mojih sinova vodi svoju etiketu. Nekada je morao sve da donese meni da aminujem, a sada već radi sam svoj trip.
Kakav je osjećaj vidjeti i njih za miks pultom, s obzirom da ih nisi tjerao da se bave muzikom?
Ne, nisam imao ambicije da ih guram da idu mojim stopama. Tako da sam bio baš iznenađen kada sam vidio da su obojica upali u to. Muzika je bila oko njih cijeloga života, obojica su veoma talentovani. Jedan od njih večeras nastupa na drugom kraju Evrope, dok sam ja ovdje, tako da... To je dobra stvar.
Obožavam Tokio jer je pakleno kul
Veliki si ljubitelj putovanja. Da li imaš omiljeno mjesto, koja je bila najluđa žurka na kojoj si puštao muziku?
Obožavam Tokio. Pogotovo njihove prodavnice ploča, u koje sam najviše navraćao nekada kada sam kupovao vinile. Tamo postoji prava gravitacija za muziku. I grad je pakleno kul. To je jedno od mojih omiljenih mjesta, a ima ih zaista mnogo, ali ako moram da odaberem jedno - to je Tokio.
Što se tiče najluđe žurke... Mislim da se to odigralo u Španiji, negdje u blizini Barselone, kada sam nastupao u pećini, pravoj pećini. Žurka je bila nevjerovatna i činjenica da se odigrala u toj pećini ju je činila potpuno drugačijom od svega što sam ranije iskusio, od ičega što sam očekivao. Bio sam tamo davno, prije petnaest, dvadeset godina. Pećinu je karakterisao unikatan zvuk, miris... Bilo je jednostavno drugačije od svega što sam radio.
( Stefan Strugar )