Od Provanse do pariskih redova visoke mode

Simon Porte Jacquemus (Simon Port Žakmus), dvadesetosmogodišnji modni dizajner, koga direktorni modnih kuća nazivaju genijalcem, je oduvijek imao jasnu ideju kako da uspije.

Sa samo 18 godina napušta jug Francuske, odakle je porijeklom, da bi u Parizu studirao modu.

Nakon godinu dana provedenih u školi umjetnosti i dizajna "Ecole Superieure des Arts", koja ima tradiciju već 250 godina, razočaran u školski sistem i duboko pogođen smrću majke, njegove omiljene muze, odlučuje da prekine školovanje i lansira vlastitu modnu marku.

Pravo modno iskustvo stekao je u prestižnoj japansko-franucskoj modnoj kući Comme de Garcons (Kom d garson), gdje je naučio dosta o odjeći, stekao samopouzdanje, a slobodno vrijeme koristio je za rad na sopstvenoj kolekciji.

Adrian Joffe (Adrijan Dzofi) osnivač i predsjednik Dover Street Market-a (multibrend maloprodaja) i suprug japanske dizajnerke Rei Kawakubo (Rej Kavakubo) u čijem je vlasništvu i Comme de Garcons, prisjeća se dizajnerovih početaka: "Odmah sam uočio njegovu svježinu i originalnost, ali najvažnije od svega - posjedovao je viziju. Nikad nisam upoznao nekog tako odlučnog, prizemnog sa izrazito jasnim ciljevima."

Minimalizam iz nužde kao lični potpis

Prvu minimalističku kolekciju pratile su mnoge ekonomske nedaće, prisilivši ga na skromniji odabir materijala tržnice Saint Pierre (San Pjer). Minimalizam je bio više neophodan nego planiran koncept, njegov cilj bio je da sa malo novca da što više od sebe, pa je jednom prilikom zamolio krojačicu zavjesa da sašije suknju visokog struka bez džepova i dugmadi, jer nije mogao da priušti dodatni materijal.

Kao dječak maštao je da bude vojnik, čak i sveštenik, ali ne zato što je bio vjernik, već zato što je bio opsjednut uniformom kao komadom odjeće. Tražio je od oca da redovno ide u crkvu da bi gledao odore sveštenih lica, iako nisu bili religiozna porodica.

Njegova majka bila je njegov prvi model, a sjećanje na nju čini dio njegovog prepoznatljivog rukopisa- i kreacijama postiže da oni koji obuku njegove komade ne liče ni na koga drugog, vrlo su elegantni, ženstveni, vrlo seksi i nikada vulgarni.

Kako i sam kaže, moda jeste komercijalizam. Ako nije nosiva nema smisla, jer ona jeste način da ispričate svoju priču.

Njegova omiljena je ona o sreći, priča o bezbrižnom djetinjstvu, porodičnoj kući u Provansi, osmijeh majke i topli zagrljaj koji ga dočeka pri povratku s plaže.

Posebno mjesto u njegovom sjećanju na majku ima situacija kada se ona u školi pojavila sa njegovom kreacijom koju je sašio od zavjese, što ga je učinilo jako ponosnim.

"Zračila je posebnim sjajem i bila previše topla da bi bila obična šik Francuskinja. Bez imalo novca izgledala je vrlo posebno.Ona bi mogla da nosi svakakvi komad kolekcije."

Njeno ime je bilo Valeri, što je ime i jedne od kolekcija, dizajnirane za djevojke kakva je bila i njegova majka.

Jaquemus moda, kćerka je 90-ih godina baš kao i on, koji u svojim specifičnim komadima mijenja stilove mladosti, senzaulnosti i pop autentičnosti.

Svako novo godišnje doba nosi novu avanturu, bilo da je riječ o egzotičnom marokanskom stilu, eksploziji boja 1001 noći, ili o italijanskoj rivijeri kako se i zove njegova poslednja kolekcija.

Nositi autentične komade, elaborirano krojenu odjeću, Jaquemus je poput vremeplova koji omogućava putovanje kroz vrijeme, od raskošnog Istoka do glamura italijanske obale 80-ih.

Čuveni predimenzionirani šešir

Predimenzionirani slamnati predmeti iz kolekcije u kolekciju dižu prašinu među modnim kritičarima.

Najpoznatiji ljetnji asesoar, slamnati šešir iz kolekcije “La Bomba”, zamijeniće ogromna tašna od slame koja nije nikog ostavila ravnodušnim.

“Nikada nećete pogoditi da li djevojka ide na plažu ili u grad. U stvari ovo je moja fantazija o italijanskoj rivijeri.“

( Vladica Božović )