Od kila mesa žena pravi ručak za pet dana

„Svi se plati raduju, a ja ne, jer nemam čemu. Treba obradovati djecu, odnijeti im nešto hrane. Od čega? Od 193 eura kada platim stanarinu koja je stotinu eura, jer živim privatno, vodu, struju, telefon, ne znam da li mi ostane ni ono tri eura“, sa gorčinom u glasu priča Zoran Ćipranić, radnik nikšićkih Rudnika boksita koji dva mjeseca živi od minimalca.

Ćipranić ima suprugu, četvoro djece od šest do 12 godina, i samo je on zaposlen. Ili kako reče, samo se „broji“ da radi.

„Pomažu nam roditelji, ali moram priznati da i pored te pomoći teško sastavljamo kraj sa krajem. Čini mi se da je ženi najteže. Od kilograma mesa mora napraviti pet i više ručkova, a ne znam kako“, iskren je Ćipranić. Ćipranići sve nade ulažu u prodaju Boksita, isplatu zaostalih potraživanja i pokretanje proizvodnje.

„Prodaja Boksita bi za mene bila preokret u životu, jer nadam se da će tada biti bolje nego što je, jer od ovoga ne može biti gore. Nikada se nijesam plašio rada. Teško čovjeku pada kada hoće da radi, a ne daju mu, a porodica zavisi od njega. Zato meni nema pomjeranja odavde jer ovo je borba za egzistenciju moje porodice“, kaže Ćipranić.

On i njegove kolege u četvrtak su damperom i utovarnom lopatom krenuli put Podgorice nezadovoljni što Odbor povjerilaca nije prihvatio jedinu ponudu za kupovinu imovine Boksita, a to je ponuda Neksana od 4,4 miliona eura, uz dodatnih 600 hiljada za rješavanje socijalnog programa.

Nakon pet „srušenih“ blokada, rudari su zaustavljeni kod šeste u nikšićkom prigradskom naselju Rubeža, gdje im je put blokirala policija.

Od tada pomjeranja nema ni naprijed, ni nazad. Promjena odluke Odbora povjerilaca i prihvatanje ponude nikšićkog Neksana za radnike je trenutno jedini korak naprijed.

„Kada bi se sve ovo riješilo i kada bih opet počeo da radim, pa primio 'normalnu' platu, a ne ovo 193 eura, mislim da bih prvo svratio u prodavnicu i djeci kupio punu kesu slatkiša. Da se i oni obraduju. I da žena konačno ne mora da brine kako da od kilograma mesa napravi pet i više ručaka“, sa uzdahom reče Ćipranić kome je izgleda suđeno da se posljednjih nekoliko godina stalno bori za pravo na rad i zaradu.

Prije nekoliko godina platu im je „donijelo“ višenedjeljno zatvaranje u jamu Biočki stan.

Neksan je u petak Privrednom sudu dostavio novu ponudu sa tri opcije, ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, kupovina cjelokupne imovine Boksita putem neposredne pogodbe ili kupovina imovine na javnoj licitaciji.

Farmer prosipa mlijeko jer je blokirana saobraćajnica

Blokada saobraćajnice je Aleksi Kostiću, koji u župskom selu Dučice ima jednu od najvećih farmi krava u Crnoj Gori od oko 170 grla stoke, donijela je mnogo problema jer ne može da isporučuje mlijeko.

“Prvog dana sam išao sporednim putem, preko Dragovoljića, a sada je i on zatvoren. Zvao sam policiju, ali oni kažu da nijesu nadležni i da se obratim MUP-u. Ne, nego da zovem Mila Đukanovića. Sve je ovo policija izazvala, niko drugi. Što rudare nijesu pustili do Željezare i tu ih zaustavili, pa saobraćajnica ne bi bila blokirana, već bi svi mogli da prolaze”, kaže Kostić.

Postoji put, kazao je, preko Lukavice, Ćeranića gore i Vučja, ali ne može očekivati od mljekare “da nova vozila lome preko planine”.

“Prinuđen sam da prospem 1.300 litara mlijeka i da prosipam dok se put ne odblokira. Ko će meni tu štetu da nadoknadi. Policija neće sigurno”, kazao je Kostić.

( Svetlana Mandić )