Univerzitet i upisna politika

U situaciji kada su izmijenjeni najvažniji akti na kojima se zasniva rad Univerziteta Crne Gore, kao i na osnovu smjernica iz dokumenta Analiza stanja i strateška opredjeljenja za reorganizaciju i integraciju Univerziteta (2015), izmjene i unapređenja u funkcionisanju Univerziteta i njegovih jedinica su nužna u čitavom nizu oblasti.

Činjenica je da se Univerzitet mora prilagođavati savremenim potrebama društva. Ipak, postavlja se pitanje, da li su sve promjene i odluke motivisane najboljim interesima institucija i studenata, ili postoje i određeni motivi koji nemaju veze sa objektivnim kriterijumima, kao što je to u slučaju odluka o upisu na Pravni fakultet UCG. Ovaj fakultet ima dva odsjeka. Na pravu se nastava izvodi u Podgorici i u odjeljenjima u Bijelom Polju i Budvi, a na kriminalistici samo u Podgorici. Ovakva razgranatost i dislociranost studijskih programa bila je odlika prethodnog perioda kada je postojala drugačija upisna politika, koja je tada svima odgovarala: studentima, koji su uz ispunjenje ne pretjerano rigoroznih uslova mogli da upišu državni fakultet; nastavnicima, jer im je omogućena dopuna norme časova i isplata posebnih naknada za izvođenje ove, u suštini, dopunske nastave; Vladi, da se smanji broj nezaposlenih jer je visoko obrazovanje učinjeno dostupnim većini svršenih srednjoškolaca.

Ukoliko Vlada usvoji najnovije predloge Ministarstva prosvjete i Senata UCG, na 120 budućih studenata osnovnih studija Pravnih nauka u Podgorici, biće upisano 150 studenata osnovnih studija Kriminalistike i bezbjednosti u Podgorici i 110 studenata prava u Bijelom Polju i Budvi.

Usvajanje ovakve odluke može imati dalekosežne posljedice po sudbinu i kvalitet jedne od najstarijih univerzitetskih jedinica. Jer, kandidati koji konkurišu za upis na pravo u Bijelom Polju i Budvi, u većini slučajeva imaju slabiji uspjeh u srednjoj školi u poređenju sa kandidatima koji konkurišu za upis na isti program u Podgorici. Ilustracije radi, broj bodova posljednjeg primljenog kandidata u studijskoj 2013/2014. godini u Podgorici je 38.40; u Bijelom Polju 25.19 a u Budvi čak više nego duplo manji u odnosu na Podgoricu (16.85). Navedenim odlukama u prilog ne idu ni podaci Zavoda za zapošljavanje CG od februara 2014. prema kojima je na području gradova koji gravitiraju Bijelom Polju nezaposleno 115 diplomiranih pravnika (a u perspektivi treba zaposliti i onih trenutno aktivnih 384 studenata u odjeljenju u B. Polju). U Budvi i primorskoj regiji sa ovom kvalifikacijom nezaposleno je 95 osoba, a sada ima 378 aktivnih studenata.

Posebno pitanje je i pitanje studija kriminalistike. Posljednji upisani student prošle studijske godine je imao 21.09 bodova (u odnosu na 38.40 zadnje rangiranog kolege sa prava u Podgorici). Prema istim podacima Zavoda za zapošljavanje nezaposleno je 136 osoba ovog obrazovnog profila (a trenutno ima aktivnih 714 studenata). Da li su potrebe tržišta rada takve, da opravdavaju upis čak 150 studenata na smjeru Kriminalistika i bezbjednost, posebno kada se još uzme u obzir nedostajući broj nastavnika stručnih predmeta?

Pored pitanja kvaliteta budućih studenata (i, naravno, kvaliteta nastave, što nije predmet ovog teksta, a zaslužuje posebnu pažnju), tu je i pitanje ekonomske održivosti ovih programa u situaciji kada su značajno uvećana izdvajanja od školarina za Univerzitet i kada Pravni fakultet ne može samostalno da raspolaže i raspoređuje ukupna prihodovana sredstva.

Svršeni srednjoškolci koji budu konkurisali za upis na 120 mjesta finansiranih iz bužeta, na pravu u Podgorici nemaju šta da traže ako nisu bili lučonoše ili makar odlični tokom srednje škole. To bi značilo da će najveći broj svršenih srednjoškolaca iz najboljih srednjih škola u Crnoj Gori, gdje postoji stroži kriterijum, ostati neupisan.

Za nastavnike Pravnog fakulteta, donošenje ovakvih odluka bi imalo različito značenje. Za one koji već imaju propisanu normu časova, dodatan napor i višegodišnji rad sa slabijim studentima (ne bi se moglo doći u situaciju da jedan nastavnik radi sa 400-800 studenata da je vođena drugačija upisna politika i da se radilo samo o najboljim studentima koji redovno završavaju svoje fakultetske obaveze). Za druge, dopunu nedostajuće norme i mogućnost izvjesne dodatne zarade, uz argumentaciju izlaska u susret interesima studenata iz drugih sredina.

Za Univerzitet Crne Gore više novca u zajedničkoj kasi po osnovu upisa samofinansirajućih studenata na navedenim programima.

Dovoljno je postaviti pitanje ko će imati koristi ako Vlada donese ovakvu odluku? Da li bi ta odluka išla u prilog najboljim đacima, kojima bi država trebalo da obezbijedi najkvalitetnije školovanje o trošku države? Da li Pravni fakultet treba da ima primarno funkciju socijalne ustanove (i za studente i pojedine nastavnike) ili da unapređuje kvalitet svojih usluga i kvalitet znanja studenata?

Pravni fakultet treba da upisuje najbolje studente nezavisno od toga iz kog dijela Crne Gore dolaze i da im se omogući studiranje u mjestu i prostorijama koje su za to namijenjene, u Podgorici. To bi se moglo postići preusmjerenjem jednog broja studenata čiji je upis predviđen u Bijelom Polju i Budvi na Podgoricu (što je stav predstavnika studenata Pravnog fakulteta) ili potpunom obustavom upisa studenata na odjeljenjima u B. Polju i Budvi i upisom svih 230 studenata na osnovne studije prava u Podgorici. Ovih 1.000 budućih stručnjaka za kriminalistiku i bezbjednost (ako bi svi diplomirali) vjerovatno bi, individualno, mogli dati doprinos bezbjednosti zemlje, ali ni mnogo veće države ne bi mogle imati kapaciteta za zapošljavanje tolikog broja stručnjaka tog profila.

Ukoliko Vlada Crne Gore usvoji predlog Senata UCG, to će značiti diskriminaciju najboljih srednjoškolaca, čiji roditelji nisu u mogućnosti da im plate školovanje u inostranstvu ili na privatnim fakultetima u zemlji. Ili, se možda, sve ovo radi da bi pod pritiskom javnosti, Vlada odlučila da se i ti studenti školuju o trošku države ali na privatnim fakultetima u Crnoj Gori.

I konačno, za ispunjenje proklamovanih ciljeva Vlade u oblasti evroatlantskih integracija ključne pretpostavke su vladavina prava i nezavisnost pravosuđa. A za to su potrebni najbolji i najobrazovaniji diplomirani pravnici.

( Dr Maja Kostić-Mandić )