Specijalni/a

Ključna dilema tokom usvajanja zakona o specijalnom državnom tužilaštvu bila je da li Vrhovni državni tužilac treba da predlaže glavnog specijalnog tužioca. Razriješena je u korist VDT, koji je dobio i dodatnu odgovornost za imenovanje, ali i njegov budući rad i rezultate.

Za glavnog specijalnog tužioca su prijavljena tri (3) kandidata, a za deset specijalnih tužilaca jedanaest (11) kandidata. Po jedan kandidat za glavnog specijalnog tužioca dolazi iz svake od ”grana” pravosuđa (sudstva, tužilaštva i advokature). Među kandidatima za specijalne tužioce je njih 6 iz reda državnih tužilaca od kojih 4 dosadašnja zamjenika specijalnog tužioca, zamjenica Višeg državnog tužioca u Bijelom Polju, zamjenik

Osnovnog državnog tužioca u Podgorici; 3 iz reda sudija: jedan sudija Privrednog suda, po dvoje sudija osnovnih sudova i advokata, među kojima i disciplinski tužilac Advokatske komore.

Zabrinjava nedostatak veće konkurencije za ova mjesta. Ispada kako se neće birati njih deset, već će se odlučivati o jednom koji neće biti imenovan. Da se nismo izborili da pravo kandidovanja imaju i advokati i sudije, Đurđina Ivanović bi bila jedina prijavljena za glavnog specijalnog, a za deset mjesta specijalnih tužilaca kandidovalo bi se samo šest kandidata iz tužilaštva. Možemo slobodno zaključiti da nije kreirana klima u kojoj bi se više istaknutih pravnika prihvatilo ovog važnog javnog posla.

Kriterijumi propisani zakonom su stručno znanje (stručno usavršavanje i objavljene naučne i stručne radove) i sposobnost za vršenje tužilačke funkcije, radno iskustvo za rad na krivičnim predmetima, kvantitet i kvalitet rada, motivisanost za rad, komunikativnost, sposobnost za donošenje odluka i razumijevanje uloge državnog tužioca u društvu. Na četiri posljednja podkriterijuma, uticaće mišljenja koja će za tužioce i sudije dati proširena sjednica vrhovnog državnog tužilaštva odnosno vrhovnog suda, a za advokate upravni odbor advokatske komore. Biće interesantno vidjeti kako će kolege procijeniti rad aktuelne specijalne tužiteljke i njenih zamjenika, a kako sudije kolegu iz apelacionog suda.

U medijima je zabrinjavajuće malo tekstova koji bi otvarali argumentovanu raspravu o kandidatima sa ciljem da se o svakom od njih sazna istina. Mediji mogu da prepričaju imovinske kartone kandidata, njihove obrazovne i profesionalne biografije, njihove bračne i porodične veze ili daju pregled ključnih izvoda iz medijske arhive o radu kandidata. Kandidate bi mogli pitati za procjenu ranijih rezultata rada, kao i za motive prijave. VDT bi morao da odgovori kakve su ocjene dobili prijavljeni kandidati iz tužilaštva tokom kontrola koje su, sprovodili od njegovog dolaska na čelo državog tužilaštva. Ti izvještaji, ako postoje, morali bi biti javni i možda najznačajniji prilog procjene kandidata iz tužilaštva.

Dvije nevladine organizacije su problematizovale prošlost jednog kandidata (sudije Katnića). Pravo je NVO da problematizuju biografije kandidata za važne državne funkcije, kao što je obaveza državnih organa da efikasno istraže sve takve navode. Naročito jer je kandidat namjeran da istražuje i ratne zločine. Međutim, samo izjava jednog navodnog svjedoka data 19 godina nakon događaja, slabašan je dokaz za osporavanje kandidature. Takođe, ukoliko je sporan iz navedenih razloga, onda je sporan i kao sudija Apelacionog suda koji takođe odlučuje u predmetima ratnih zločina. Štoviše, nenamjerna posljedica ove inicijative može biti i indirektna i ničim zaslužena podrška protivkandidatima. Zato je zaista u interesu javnosti, ali i samog kandidata, da se ovo pitanje efikasno i blagovremeno istraži.

VDT i Tužilački savjet su odgovorni javnosti za odluke o imenovanjima. Zato su nam potrebne informacije, iscrpna i argumentovana obrazloženja koja će nas uvjeriti u ispravnost odluka i skinuti veo sumnje sa imenovanih tužilaca.

Od novog specijalnog tužilaštva se očekuje da stručno, hrabro, proaktivno i posvećeno istražuju navode medija, NVO i međunarodnih organizacija o svim sumnjama u koruptivna djela, u svim sektorima, na svim nivoima. Potrebni su nam tužioci koji će istražiti poslove svih velikih političkih, ekonomskih familija, svih domaćih tajkuna i stranih investitora, bivših i sadašnjih ministara i direktora. Potreban je neko ko će proaktivno tragati za koruptivnim šemama i kriminalnim mrežama u javnim nabavkama, u zdravstvu, u obrazovanju, u nekretninama, u energetici… i na svim drugim važnim mjestima, institucijama, sektorima.

Raditi bolje od ovog što imamo godinama unazad izgleda da neće biti teško. Zbog krivičnog djela primanje mita prošle godine prijavljena je jedna jedina osoba. Prijavu je podnijelo fizičko lice i ona je odbačena. Zbog davanja mita je prijavljeno ukupno dvoje. Zbog krivičnog djela protvzakoniti uticaj, primljene su krivične prijave protiv sedmoro, protiv 5 odbačene, protiv 2 podnijet optužni predlog. Nije bilo krivičnih prijava za pranje novca. Tokom cijele godine pokrenuli su jednu novu finansijsku istragu i to u predmetu Košljun.

Posle predmeta “Šarić” i “Kalić” u kojima je imovina oduzeta još 2011. godine, predmeta “Zavala” u kojem su optužnice podignute u martu 2011. godine, “CKB” za koji su podignute optužnice početkom 2014. - Specijalno tužilaštvo je zaspalo dubokim snom. U specijalnom tužilaštvu ”izviđalo” se puno, pa je čak 215 predmeta formirano u 2014. radi provjera indicija ili osnova sumnje. Od toga je njih 92 odbačeno, 104 proslijeđeno drugim tužilaštvima. Od svega, podnesena je samo jedna optužnica protiv 2 lica.

Uporedna iskustva govore da osnivanje specijalnih tužilaštava nije garancija brzih i velikih rezultata. Put do boljih, većih i značajnijih rezultata rada specijalnih tužilaštava u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije zavisi od niza unutrašnjih i spoljnih faktora, a za prve vidljive rezultate potrebno je vrijeme. Upravo ono čega sve manje imamo.

( Stevo Muk )