Dvadesetogodišnji Kolašinac je farmerke zamijenio narodnom nošnjom
"U ovom ludom vremenu svakakvih podjela i površnosti, mnogi su moju odluku da se stalno pojavljujem u crnogorskoj nošnji tumačili kako je njima odgovaralo. Moje oblačenje, kao ni moj život, nemaju veze s dnevnom politikom niti šaljem bilo kakvu poruku, osim da izuzetno cijenim našu prošlost, da mi mnogo šta smeta u našoj sadašnjosti"
Trenerke, farmerice, duksevi i sve ono što je, uglavnom, sadržaj svakog muškog ormana, dvadestogodišnji Kolašinac Ivan Popović prije godinu zamijenio je crnogorskom narodnom nošnjom. Na ulici, u kafani, u šetnji sa djevojkom, na koncertima, mladić privlači pažnju kako sugrađana, tako i turista, stasitom pojavom, držanjem i nošnjom koja mu stoji „kao salivena“.
To je, kaže, njegov način da napravi otklon od savremenog sistema vrijednosti i ukaže poštovanje tradiciji i vremenu, u kojem je „više bilo i poštovanja i samopoštovanja“.
„U ovom ludom vremenu svakakvih podjela i površnosti, mnogi su moju odluku da se stalno pojavljujem u crnogorskoj nošnji tumačili kako je njima odgovaralo. Moje oblačenje, kao ni moj život, nemaju veze s dnevnom politikom niti šaljem bilo kakvu poruku, osim da izuzetno cijenim našu prošlost, da mi mnogo šta smeta u našoj sadašnjosti. Takođe, nošnju sam od malena želio da nosim”, priča Ivan.
U njegovom ormaru je nekoliko kompleta nošnje za različite prilike i različita godišnja doba. U ovo doba godine nosi pantalone od čoje, zimi suknene, ima dva tri gunja, sa crnim i zlatnim gajtanima, džamadan, „zlatnu dušanku”...
Kapu nosi i kad radi fizičke poslove na selu, vunene čarape nikad ne izuva. Uz skupe komade nošnje, koji su djelo ruke Maje Bulatović iz Bijelog Polja, nosi i ruske oficirske kožne čizme, poklon od prijatelja.
„Čizme sam dobio na dar i odlično su se uklopile. Stare su preko dvije i po decenije. Na nošnju kačim i dvije medalje iz Balkanskih ratova. Kažu 'ne treba se kititi tuđim perjem', ali ova odlikovanja s ponosom nosim. Poklon su od prijatelja Dulovića, njima je bilo zadovoljstvo da ih daju.
Nosim i nož sa detaljima od „srebra“, koji sam kupio na Cetinju, objašnjava Popović.
Nedostaju mu gete, čarape „svirglače“, koje se, kako kaže, razlikuju od običnih vunenih, po tome što sa strane imaju kopče, ali i jelek s tokama. Uskoro će, nada se Ivan, automobil zamijeniti konjem.
Ivan obožava da radi na selu. Ne bježi od toga da pomogne ni roditeljima koji su vlasnici nekoliko prodavnica u Kolašinu. Noćne izlaske previše ne voli, nema profil na društvenim mrežama, čak ni računar. Pored toga što izgleda kao da je iz prošlosti zakoračio na kolašinsku ulicu, trudi se i da živi po normama za koje smatra da su nekad bile karakteristične za Crnu Goru.
"Važno mi je, na primjer, da uvijek nastojim da održim riječ. Cijenim razgovor, slušam ljude, naročito starije. Ja sam istoriju učio, prije svih, od svoje babe, a potom i od drugih starih ljudi. Volim te 'usmene lekcije' više nego one iz udžbenika, koje se mijenjaju prečesto i na čije sadržaje mnogo šta utiče”, priča mladić.
Komenatri vršnjaka na račun njegovog izgleda ga mnogo ne zanimaju, pa čak ni šta o tome misle djevojke. Njegovoj djevojci Dragani ne smeta što je on stalno u narodnoj nošnji, u kojoj će se tvrdi i vjenčati.
Ivanov stajling mnogo skuplji nego odjeća njegovih vršnjaka
Ivanova „garderoba“ mnogo je skuplja od onoga što svakodnevno nose njegovi sugrađani. Jelek košta 500, „zlatna dušanaka“ 600 eura, a ukrašena zelena dolama od 700 do 1.000 eura. Džamadan bez rukava je 250, a sa rukavima 300, pantalone oko 80 eura. Kao redovan kupac, Kolašinac dobija i popuste. Novac za nošnju je većinom zaradio sam, ali mu, kaže, i roditelji pomažu: „Razumiju me. Otac mi pomaže da kupim pojedine djelove. Majka samo ponekad misli da mi je vruće u svemu ovome, pa me moli da se presvučem. A meni je posve udobno i odlično se ovako osjećam“.
Uskoro u ulozi starog vojvode Rada
Ivan se ovih dana sprema za ulogu starog vojvode Rada u predstavi Kolašinskog amaterskog pozorišta (KLAP) „Jelena Savojska“. Iako, kaže, ne uživa mnogo u glumi, već je imao uloge u dvije predstave tog pozorišta. Namjerava da neke komade svoje nošnje pokloni KLAP-u .
"Cijenim to što rade, pa i učestvujem u radu tog pozorišta. Oni su me pozvali, mada ne volim previše glumu i nastupe pred publikom. Ipak, to što ću glumiti i u predstavi „Jelena Savojska“ za mene je čast. Zbog te uloge evo imam i brkove puštam - kaže Popović.
Galerija
( Dragana Šćepanović )