Politbiro: Đukanović, Subotić, Vučić

Vašington je raširenih ruku dočekao srpskog premijera Aleksandra Vučića. Potpredsjednik Bajden nije mogao da ga primi zbog porodične tragedije, ali su najvažniji ljudi bezbjednosnih struktura, oni tik uz Obamu, razgovarali sa gostom iz Beograda. O Kosovu, Rusiji i - Srbiji na Zapadu. Sa Vučićem, nekadašnjim zagovornikom nebeske Srbije.

Danas, poslije Krima i Ukrajine, kada odnosi Vašingtona i Moskve podsjećaju na vrijeme hladnog rata, Balkan ponovo postaje strateški važan. Posebno Srbija, najveća zemlja regiona, koja je kroz istoriju gledala nekad ka Moskvi, nekada ka zapadnim prijestonicama, raspolućena vjekovima, a u posljednim decenijama prošlog vijeka na pogrešnoj strani, protiv same sebe. I protiv svih nas.

Važnost momenta Vučić prepoznaje i odlično koristi. Juče je Vašingtonu trebao zbog Kosova. Danas su ulozi drugačiji, treba se ideološki razgraničiti sa Moskvom.

Srpski premijer brzo uči od Mila Đukanovića. Sve više mu liči. Još malo pa ih nećemo razlikovati: spolja blitva, a unutra britva, kako je jednom slikovito ovaj tip vladaoca opisao Milan Popović. Dok unutar Srbije opresivno vlada, pred moćnima u svijetu pokazuje da se niko protiv njega jučerašnjeg ne može tako požrtvovano boriti kao on. Đukanović i Vučić su prešli isti put. Samo je srpski premijer od radikalnog nacionaliste do šampiona evropskih integracija putovao deceniju duže. Trebalo mu je da shvati s kim se ne isplati svađati.

Kad je složio kocke, Vučić se preko noći odrekao svih godina u kojima je podsticao sukobe sa južnoslovenskom braćom i Zapadom. Dobro je što više nije na barikadama koje su Balkan razorile. Vučić je palio Sarajevo, ratovao sa NATO, protjerivao Albance, jurio zapadne plaćenike. Kad je bio Miloševićev ministar informisanja ubijen je Slavko Ćuruvija, a Monitor je u Srbiji kažnjen sa 400.000 maraka, zbog simbola pokreta Otpor, koji su podržavali Amerikanci... I sada je taj čovjek oslonac zapadne politike na Balkanu, a ovi što se sjećaju su sumnjivi... I ne samo oslonac, često se i Vučić i Đukanović prikazuju kao lideri koji nemaju alternativu.

Trebalo je Vučiću vremena da shvati, ali više nema problema. Kad mu je put prokrčio Milo Đukanović, dotakao je zvijezde. Mora da uživa u novoj ulozi. Na licu mu je stalno onaj poluosmijeh. Nije ni čudo: dok su mu patroni bili Šešelj i Milošević, sadašnji srpski premijer je bio samo pomoćno osoblje, ratnik koji juriša po Krajini u uniformi stare jugoslovenske vojske i onim čizmama, teškim, što žuljaju. Sada uglađen divani po Pjeru i Ricu. I sat će kolega iz Crne Gore da mu pokloni. Onaj od više desetina hiljada. Da ne kaska za vremenom.

Današnjeg Vučića je stvorio Đukanović sa Stankom Subotićem Canetom i njihovim ogromnim parama, neophodnim za logistiku i lobiste po Briselu, Strazburgu i Vašingtonu. Sjetićete se onog sastanka u pariskom hotelu na kojem su bili Đukanović i Subotić (još pod potjernicom), Nikolić i Vučić (još u opoziciji). Poslije je sve išlo glatko, američki marketing i, eto, pobjede. Doduše, Boris Tadić je neodlučnom politikom kumovao toj pobjedi, ali to nije najbitnije za ovu priču.

Srpske su demokrate bile opasnost po Đukanovića, ne zbog opiranja crnogorskoj nezavisnosti kako je pjevala ovdašnja propaganda, nego zbog druga iz Uba, čuvara mračnih tajni i velikih para. Beograd je 2003. označio Subotića za vođu duvanske mafije. Interpolova potjernica i optužnica podignute su 2007. Cane je 2011, dok se krio u Švajcarskoj, osuđen u Srbiji na šest godina zatvora. Presuda je ukinuta 2013, kada je Vučić učvrstio svoju poziciju. Prošle godine je Cane oslobođen optužbi i trenutno je slučaj na Apelacionom sudu u Beogradu.

Politbiro - Cane, Milo i Vučić - koji sada vlada Srbijom i Crnom Gorom - ima zajedničke poslovne partnere iz Emirata i političke saveznike na Zapadu. Vidjećemo kako će se razvijati priča. Jedno je sigurno – Đukanović i Subotić više ne mogu bez Vučića. Vučić može bez njih. Zbrisao je opoziciju u Srbiji i postao faktor stabilnosti na Balkanu. Prema pisanju srpskih medija, jedno od pitanja u Vašingtonu bilo je vezano za Subotića. Šta li je odgovorio Aleksandar? Iskustvo kaže: nema tog Kosova koje neće dati, ako zatreba.

(Monitor)

( Milka Tadić-Mijović, Monitor )