Premijeru Grčke, uđi u sobu za mučenje
Ne isključuju i da Cipras “u kockanju” ne bi popustio čak i po cijenu da izgubi vlast ili sazove referendum s pitanjem “Hoćete li ponovo diktaturu EU i MMF ili ne?”
"Uđi u sobu za mučenje", rekao je grčkom premijeru Aleksisu Ciprasu predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker pred posljednji, neuspjehom završeni susret Grčke i povjerilaca njenog astronomskog duga, Evropske unije i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), u Briselu, poslije kojeg su zvaničnici i bankari EU rekli da se “bliži kraj kockanju” i da Atini prijeti bankrot i “udes izlaska iz zone eura”.
Zalog ove moguće grčke tragedije, ako ne dođe do raspleta u posljednjem činu, je takođe političko-ideološki, budući da se naročito desne političke snage i vlade u EU boje “populističke zaraze” koja bi se mogla proširiti drugdje u EU i već se, kažu, vidi u rezultatima izbora u Španiji gdje su veliki uspjeh ostvarile Ciprasovoj Sirizi srodne snage.
Amerikanci i, pored ostalih, njemačka kancelarka Angela Merkel, smatraju da je to i geostrategijsko pitanje, jer zapadne prijestonice prepoznaju znakove da bi Atina, u slučaju da je odbace partneri u EU, mogla da se okrene Rusiji, uz vjerovatnoću da bi Siriza i tad zadržala vlast.
Jer bi, uz sve neminovne ogromne nedaće, imala podršku na EU i MMF kivnih grčkih birača… a ne isključuju i da Cipras “u kockanju” ne bi popustio čak i po cijenu da izgubi vlast ili sazove referendum s pitanjem “Hoćete li ponovo diktaturu EU i MMF ili ne?”
Njemački list Bild je objavio tajni papir vlade u Berlinu u kojem se daju smjernice za slučaj da dođe do “udesa” izlaska Atine iz eurozone, a ključni korak bi bio blokada, nadzor nad prometom kapitala s Grčkom.
Ulje na vatru je dosuo i MMF koji se povukao iz tehničkog dijela pregovora s Atinom, s obrazloženjem da su za nastavak pomoći Grčkoj teške reforme nužne, a razlike nepremostive, uz zamjerke naročito na odbijanje Ciprasove vlade da ponovo skreše penzije, podigne rok penzionisanja na 67 godina i smanji direktne poreze, ali poveća PDV i na hranu i ljekove i sprovede liberalizaciju tržišta radne snage…
Ali je time povećana pukotina između MMF-a i Evropske komisije koja svim silama nastoji da se ipak dođe do nagodbe i Grčka dobije 7,2 milijarde eura pomoći da bi platila rate dugova koji dospjevaju 30. juna, uključujući 1,6 milijardi eura MMF-u.
Štaviše, uz velike kritike na račun Ciprasa, većina članica EU ne želi bankrot Grčke i pravi ekonomsko-berzanski “ruski rulet”, kako je napisao francuski list Liberasion, jer bi to uz potres eurozone značilo takođe da će poreski obveznici tih zemalja da plate grčke dugove - za Njemce je to 80 milijardi eura, za Francuze 67 milijardi eura, za Italijane 37 milijardi eura...
Direktor njemačke centralne banke Jens Vajdman je izjavio da se svakim danom približava bankrot Grčke i da će svakako imati posljedica po cijelu eurozonu, ali da to više ne može ozbiljnije uzdrmati jedinstvenu valutu EU, jer sad postoje čvrsti odbrambeni mehanizmi, a bruto domaći proizvod Grčke predstavlja samo 2 odsto BDP-a cijele eurozone.
Ali američki poslovni krugovi, a i sam predsjednik Barak Obama, su izrazili veliku zabrinutost zbog prijetnje da Grčka napusti eurozonu i naglasili da bi to unijelo ozbiljne poremećaje u svjetsku privredu i berze.
U suštini niko ne zna šta bi se tačno dogodilo i neki analitičari podsjećaju na to da je reagovanje berzi po prirodi nepredvidivo i podsjećaju da su američke vlasti 2008. godine uvjeravale svjetske partnere da bankrot velike američke banke Leman braders neće imati nikakvih posljedica, jer ta banka ne može uzdrmati cijeli bankarski sistem.A svijet je bio svjedok da je krah Leman bradersa izazvao veliku svjetsku krizu.
Junkerova gruba šala s guranjem Ciprasa u “sobu za mučenje” je vjerno oslikala i dalje velike razlike između zahtjeva vlade u Atini koja traži da se podrška povjerilaca izvlačenju Grčke iz krize zasnuje na ekonomskom oporavku, podnošljivoj otplati duga i odbrani socijalnog položaja stanovništva u zemlji.
S druge strane, zahtjevi EU i posebno MMF su da se dalje skrešu državni, budžetski troškovi, proda državna imovina, iako su i glavni ekonomisti MMF-a priznali da je petogodišnje “stezanje kaiša” bio prejak lijek koji je ubio proizvodnju, pojačao nezaposlenost i siromaštvo, a grčki bruto domaći proizvod je doživio pad od 25 odsto.
Za vladu u Atini je zahtjev povjerilaca za dalje osjetno smanjivanje penzija, povećanje cijene električne struje i, pored ostalog, povećanje PDV-a na hranu i osnovne potrepštine “crvena linija” preko koje neće da pređe jer bi, kako je rekao Cipras, to značilo dalje “stezanje kaiša” i dalje guranje zemlje u ionako tešku ekonomsku krizu, nezaposlenost, dalje naglo osiromašenje stanovništva.
S obećanjem i riješenošću da od EU i MMF nametnuto drastično “stezanje kaiša” obustavi, i prihvati samo štednju koja će obnoviti ekonomski rast, konkurentnost grčke privrede i zapošljavanje, Ciprasova stranka Siriza je prije četiri mjeseca i došla na vlast i zato on kaže da “neće iznevjeriti narod”.
Vođa Sirize je to rekao italijanskom listu Korijere dela sera i podvukao da bi “propast Grčke bio i početak kraja eurozone”. Jer, kako je primijetio, “ako evropsko vođstvo nije u stanju da riješi probleme Grčke koja predstavlja 2 odsto njene ekonomije, kako bi tržišta reagovala na daleko moćnije članice EU poput Španije ili Italije, čiji je javni dug dvije hiljade milijardi eura?”
Ali to je odmah izazvalo ljutiti odgovor italijanskog ministra ekonomije Karla Padoana koji je uzvratio da je takvo poređenje neosnovano zato što je Italija pokrenula strukturne reforme, ostvaruje privredni rast i smanjuje dug od 132 odsto BDP-a, dok je Italija pozajmila 37 milijardi eura Grčkoj, čiji je dug 180 odsto BDP.
Stavovi vlade u Atini izazivaju negodovanje i drugih, naročito malih članica EU, koje kažu da su siromašnije od Grčke, i same su prošle ili sprovode teške strukturne reforme i “stezanje kaiša”, a na sebe su morale da preuzmu milijarde grčkih dugova.
To je slučaj sa Slovačkom koja je predočila da vodi “budžetski odgovornu politiku”, pa je jedva na kraju pristala da u cilju pomoći dugovima pogođenih zemalja u Evropski fond za finansijsku stabilnost uplati 4,4 milijarde eura.
Slovenija je čak zatražila da se za Grčku utvrdi rezervni plan za izlazak iz eurozone.
Grčki ministar finansija Janis Varufakis je Slovencima zamjerio da “nemaju dostojanstva” i da je to “duboko antievropski stav”.
Ali je slovenački ministar finansija Dušan Mramor uzvratio da grčki dug Sloveniji predstavlja srazmjerno u EU najveći “teg” od 2,7 odsto BDP i ukazao na to da Atina jedino razgovara s velikim članicama EU, a male ne pita ni za šta.
( Beta )