Self i selfi

Svi znate što je selfi - sličica samog sebe, obično fotografisana modernim mobilnim telefonom, obavezno postavljena na neku društvenu mrežu, kao što je Facebook ili Instagram. Selfiji kao takvi su, naravno, produkt modernog doba, međutim želja za samootkrivanjem i glorifikacijom sebe datira još iz perioda antičkih Egipćana, kada su moćni vladari naručivali svoje portrete. Naknadno, kada su prvi put napravljena ogledala u 15. vijeku, slikari kao što je Albert Direr, otpočeli su eru autoportreta. Međutim, tek kada je tehnologija toliko napredovala da više nije potrebno potrošiti velike sume novca za izrađivanje filmova fotografija, i kada sve više fotoaparate zamjenjuju telefoni koji su uvijek pri ruci, selfiji mogu da se pokažu u svom punom svijetlu.

Selfi, kao imenica u deminutivu, govori da je u pitanju pokazivanje samo jednog dijela onoga što zovemo identitet, dakle malog dijela sebe ili selfa, gdje se pod selfom podrazumijeva slika o sebi, poimanje sebe, tj. generalizovano iskustvo o sebi u različitim područjima života i rada. I tako postavljati selfi, znači biti ujedno i umjetnik i muza, ali isto tako znači imati kreativnu slobodu odrediti koji dio sebe, to jeste selfa želite da podjelite sa svijetom, ili kako želite da vas drugi ljudi vide.

Pravimo selfije, a onda ih postavljamo na društvene mreže iz različitih razloga. Međutim, jedno je neizbježno - ljudi su "homo socius", socijalna bića. Život u grupi je pomogao čovjeku da preživi i razvije se, i to tako što je čovjek morao da nauči da komunicira, dijeli stvari sa drugima i iskazuje svoja osjećanja, i preko njih - sebe. Tako, malo po malo, razvila se, sada već inherentna, čovjekova želja da bude viđen, na neki način evaluiran tj. ocjenjen i povezan sa drugima, jer sve dok nisu postojala ogledala, ljudi su saznavali o sebi samima u odrazu ponašanja drugih prema njima.

Dok je dijete u potpunosti zavisno od roditelja i odraslih koji se staraju o njemu, kako osoba odrasta, sve manje počinje da se oslanja na druge ljude i na njihovu funkciju socijalnih ogledala za procjenjivanje sebe. Međutim, tendencija da se na komentare drugih gleda ne samo kao na sredstvo za otkrivanje selfa već i za instant podizanje samopouzdanja je ostala u manjem ili većem intezitetu, i zbog ove činjenice selfi je danas postao svakodnevica.

Najveći korisnici selfija su tinejdžeri i mlade osobe. Adolescencija, kao bitan razvojni period, je vrijeme kada čovjek uči o sebi, otkriva ko je i kakav želi da bude. Sastavni dio spoznavanja sebe jeste odvajanje od nuklearne porodice, od oca i majke, i uloge djeteta, da bi se približilo vršnjacima i u svijetu kao takvom tražilo mjesto za sebe. Socijalno poređenje i dobijanje povratne informacije o sebi su dva načina na koji tinejdžeri razvijaju svoj identitet. Sa tim u vezi, ako se postavljanje selfija posmatra kao način upoznavanja sa samim sobom i način prihvatanja sebe, možemo reći da je to pozitivan trend današnjice. Takođe, pojavom selfija, svakodnevicu su preplavile slike stvarnih osoba za razliku od slika muškaraca i žena savršenih proporcija, ili bolje reći, fotošopiranih do perfekcije. Na ovaj način počeo je da se slavi kult nesavršenosti, i trenutak kao takav, koliko god prolazan i nebitan on bio.

Međutim, i najpozitivnija stvar kada ode u ekstreme postaje problem. Dosta mladih koji postavljaju selfije, a to rade na dnevnoj bazi, imaju problema sa niskim samopoštovanjem i bore se sa konceptom niže vrijednosti. Naravno, potrebna je određena doza hrabrosti da podjelite dio sebe sa svijetom, pa kakav god on bio, i snaga leži u tome kako prevazići stid i anksioznost od mogućnosti dobijanja loših komentara. Međutim, za neke to zna da pređe u zavisnost - svaki put kada se neka mlada osoba osjeti nesamopouzdano, sitno i nebitno u svojim očima, rješenje kojem pribjegava je okačiti lijepu sliku sebe na Facebook ili druge socijalne mreže. Naravno, da ne pominjem sve veću seksualizaciju ovih slika, gdje tinejdžerke prave sve provokativnije i provokativnije slike kako bi dobile veći broj komentara i "lajkova". U slučaju da slika dobije pozitivne komentare, mišljenje koje osoba ima o sebi je takođe pozitivno, međutim, ako su komentari negativni, samopouzdanje se srozava još više.

Da li možete da uvidite šta ovdje ne valja? Vrijednosti mlade osobe su na ovaj način trivijalizovane, ne počivaju na tome kakva je kao osoba, ne počivaju na njenim stremljenjima, željama, motivacijama, ponašanjima, već samo i isključivo na fizičkim odrednicama, i to na tome kako je ona viđena i ocjenjena od strane drugih ljudi, u tom trenutku. Međutim, u društvu kakvom živimo realnost je da su djevojčice, odgajane od malih nogu tako da se vrednuju njihove socijalne osobine tj. kako da se svide drugima, i budu slatke i ljubazne. Na taj način, ženskom dijelu populacije, a sada sve više i muškom, usađivano je od djetinjstva da ono što misle drugi je veoma, ako ne i jedino, bitno, pa je njihova slika o sebi ustvari samo preslikano ono šta drugi misle o njima. Tako se stvara kultura u kojoj odrasloj modernoj ženi ili muškarcu postaje najbitniji fizički izgled, pa više vremena provede pred ogledalom pozirajući za taj "savršeni" selfi, nego skupljajući znanje, razvijajući i razumjevajući sebe kao ličnost. Takođe, djevojke koje su naučene da jedina prava vrijednost dolazi spolja, kada osjete da su lijepe i željene, upuštaju se u intimne odnose čak i onda kada još za to nisu fizički i psihički zrele, ili to ne žele.

Zato je važno napraviti korak unazad. Stati i razmisliti kako to vi gledate sami sebe, bez obzira na to kako vas drugi vide i ocjenjuju. Treba se zapitati da li i vi koristite pretjerano selfije i ako da, iz kojeg razloga. Da li da bi poboljšali raspoloženje, umanjili anksioznost, pobjegli od dnevnih obaveza ili prosto iz želje da se povežete sa drugima, tj. da im se dopadnete? Možda poznajete nekoga čiji je bogati život na društvenim mrežama jedini način da sebi poveća samopouzdanje, gdje ekscesivno dijelenje svog života sa drugima predstavlja oblik "acting out-a" tj. obrazaca ponašanja kojima se skreće pažnja na sebe. Mlada osoba želi pažnju, ali pažnja koja joj je toliko potrebna nije ono usputno komentarisanje ispod slike "baš si lijep/a", već nesvjesni poziv za profesionalnu pomoć.

Jednom kada se zapitate koje su to male stvari u životu koje vas ispunjavaju i čine srećnim, istinski srećnim, spoznate da sreća jedino leži u vama i bezuslovnom samoprihvatanju. Ako pogledate ispod etiketa koje kačite svakodnevno sebi i drugima, i onih koje, u letu, prikače drugi vama, vidjećete ljudsko biće, u svoj svojoj savršenoj nesavršenosti. Vidjeti sebe kakvi stvarno jeste, razumijeti, a potom prigriliti svoje mane i slabosti, treba uvijek da bude u svrhu težnje da budete humaniji ljudi, bolji prijatelji, nježniji ljubavni partneri, zreliji roditelji i veći profesionalci, a ne ljepši ili privlačniji nekome drugome. I onda taj selfi koji okačite jednom u sto godina, nije tu zbog drugih ljudi, ličnog podizanja samopouzdanja ili kao produkt narcizma. Selfi je tu samo i isključivo zbog vas samih, kao način da sačuvate bitan trenutak, ovjekovječite i dignete mali spomenik onome što ste postigli i što jedva čekate da postignete.

( Ana Milošević )