„Mašana” u garaži napravili na osnovi „Fordovog” pikapa?

Prije desetak dana objavljena poluvijest (saopštenje Ministarstva odbrane CG) o tome da je u Podgorici predstavljeno oklopno vozilo „Mašan“ koga je proizvela kompanija Montenegro Armor Group iz Bijelog Polja, izazavale je veliko interesovanje i raznolike reakcije, ne samo crnogorske javnosti.

Pritom zainteresovanima od strane MO nije dat baš nikakav podatak o konkretnom vozilu, već je sve popraćeno samo sa par fotografija iz kasarne Masline u Podgorici gdje su se vidjeli razdragani pripadnici VCG, ministar odbrane Predrag Bošković i neki civili za koje se da pretpostaviti da su predstavnici ponosnog proizvođača prvog crnogorskog oklopnog automobila.

Stoga je upućenima preostalo samo da na osnovu analize viđenog na fotografijama, saopštenja MO i podataka koji se mogu naći na internetu, pokušaju zaključiti da li je „prvo crnogorsko oklopno vozilo“ samo performans dostojan najboljih parodija u stilu Saše Barona Koena, ili pak iole ozbiljna priča o proizvodnji nečega što je prilično složeno borbeno sredstvo. Iz priloženih fotografija koje su pratile nemušto saopštenje MO, malo iskusnije oko moglo je podosta toga samo da zaključi:

1. „Mašan“ je najvjerovatnije napravljen na mehaničkoj platformi (šasija, motor i transmisija) pikap terenskog vozila marke „Ford ranger“. To se najvjerodostojnije da zaključiti iz objavljene fotografije unutrašnjosti „Mašana“ u kojem je instrument tabla identična aktuelnoj, T6 generaciji „Ford rangera“;

2. Imajući u vidu performanse „Ford Rangera“, posebno u smislu sopstvene težine tog vozila i njegove nosivosti, a u kontekstu težine „oklopnog tijela“ vozila „Mašan“, vrlo vjerovatno je da je korisna nosivost crnogorskog oklopnog prvenca prilično mala, a performanse u smislu maksimalne brzine, ubrzanja i mogućnosti savladavanja uspona, prilično ograničene;

3. Vozilo „Mašan“ nema tzv. run-flat gume, niti sistem centralnog monitoringa i regulacije pritiska u pneumaticima, već ima samo obične terenske gume na nešto povećanim čeličnim naplatcima. To su, kada su u pitanju tzv. IMV (infrantry mobility vozila- lako oklopljena vozila za prevoz pješadije u borbenim uslovima) nedopustivi nedostaci;

4. Oklop na „Mašanu“ je, sudeći prema debljini otvorenih vrata koja se da vidjeti na nekoj od forografija, prilično tanak. Najdeblji dio vrata je prozor na kome je vjerovatno, do izvjesne mjere balistički otporno staklo. Imajući u vidu da je za oklopno tijelo vozila upotreba egzotičnih materijala poput kevlara u crnogorskim prilikama isključena, da se zaključiti da je putnicima „Mašana“ koliku-toliku balističku sigurnost od municije malog kalibra, fragmenata artiljerijskih granata i eventualno bliske detonacije neke manje improvizovane eksplozivne naprave, pruža samo relativno tanki čelični oklop. Sudeći prema animacijama koji se nalaze na izuzetno siromašnom sajtu proizvođača, kompanije Montenegro Armor Group iz Bijelog Polja, „Mašan“ ima ravno dno, a ne tzv. V oblik donjeg dijela svog oklopnog tijela, a koji je mnogo efikasniji u skretanju energije od eksplozije neke mine ispod vozila, dalje od njegovih putnika i unutrašnjosti, Dakle, „Mašan“ nije ni primaći standardima jednog modernog vojnog MRAP vozila (mine resistant, ambush protected);

5. „Mašan“ je za potrebe ovog photo sessiona, na krovu nosio montiran puškomitraljez kalibra značajno manjeg od 12,7 mm kakav je obično standard na vozilima ovakve vrste u svijetu. Pritom, „Mašan“ nema mogućnost daljinskog upravljanja pomenutim puškomitraljezom iz unutrašnjosti vozila, što nameće potrebu da vojnik koji opslužuje mitraljez, glavom i većinom gornjeg dijela svog tijela izađe van zone relativne zaštite koju mu pruža oklopljeno tijelo vozila.

6. Fotografije iz proizvodnje „Mašana“ sa sajta bjelopoljske kompanije MAG pokazuju da je vozilo sklapano od varenih čeličnih profila i limova koji su naknadno montirani na već gotovu i svim agregatima opremljenu šasiju sa osovinama. Proizvodnju (ako se ona uopšte tako može nazvati jer je ovo više manufaktura), obavilo je par radnika u nekom prostoru koji više nalikuje kakvoj slabo opremljenoj autolimarskoj radionici, nego ozbiljnoj proizvodnoj hali.

Do sada crnogorskoj javnosti potpuno nepoznata firma koja je proizvođač ovog vozila - Montenegro Armor Group (MAG) iz Bijelog Polja je, prema podacima sa sajtova Privrednog suda i Poreske uprave, osnovana prije godinu dana - 14.avgusta 2017. Osnivači kompanije čija je osnovna djelatnost kako je navedeno „proizvodnja borbenih vojnih vozila“ su bjelopoljska privatna firma Unipred biznismena Sava Lukića sa 75% udjela u vlasništvu (inače, osnovna djelatnost Unipreda je izgradnja stambenih i nestambenih zgrada), off shore kompanija AMZ Global LLC sa 10 % udjela i turska kompanija Arnuvanda Metal VE sa 15 odsto kapitala. Arnuvanda Metal iz Istanbula inače, bavi se proizvodnjom komponenti za auto industriju i pravi osovine, transmisije, djelove vješanja, komponente za električna vozila, šinska vozila i građevinsku mehanizaciju. U proizvodnom portfolio Arnuvanda Metal nema nikakva vojna ili druga specijalna vozila za potrebe bezbjedonosnih i odbrambenih službi.

MAG o kome Ministarstvo odbrane u svom saopštenju govori kao o „fabrici“ i „začetku vojne industrije u Crnoj Gori“ inače, ima samo jednog stalno zaposlenog, nema sopstvenih nekretnina pa dakle ni proizvodne hale, a lani je poslovao sa gubitkom od 49.023 eura. Pri time je najveći trošak firma u osnivanju imala za „materijal za izradu“ u iznosu od 38.817 eura. Toliko inače, otprilike košta jedan serijski „Ford ranger“ koga je MAG po svemu sudeći, pretvorio u „Mašana“.

Iz MAG-a nisu odgovorili na set pitanja o tehničkim karakteristikama novog oklopnog vozila, njegovoj mehanilkoj osnovi, stepenu balističke zaštite po STANAG standardu koje ono pruža svojoj posadi, naoružanju i opremi „Mašana“. Izostao je i odgovor na pitanje ko je projektant ovog lakog oklopnog vozila, da li je riječ o licencnoj proizvodnji nekog već postojećeg proizvoda iz inostranstva, ili pak o originalnoj konstrukciji Montenegro Armor Group-a, te koja je referenta ustanova, kad i gdje opitovala i sertifikovala “Mašana” u domenu balističke zaštite koju pruža posadi od pogodaka zrna streljačkog naoružanja, fragmenata artiljerijske municije i detonacije improvizovanih eksplozivnih naprava manje snage.

Nije odgovoreno ni kada će biti napravljena tzv. nulta serija vozila radi daljnijh detaljnih ispitivanja, na koliki obim serijske proizvodnje se računa i kolike su uopšte proizvodne mogućnosti MAG-a, te da li je sa proizvođačem mehaničke osnove “Mašana” sklopljen ugovor o dugoročnoj poslovno-tehničkoj saradnji koji MAG-u omogućava da koristi od tog proizvođača sertifikovane komponente, a što bi olakšalo buduće održavanje novih oklopnih vozila tipa “Mašan” u Crnoj Gori i eventualni njihov izvoz u inostranstvo.

Sve to iz MAG-a su uskratili javnosti, pod izlikom da ne mogu davati nikakve informacije dok se ne završi testiranje prototipa što će ga mjesec dana raditi pripadnici Vojne policije Crne Gore, a potom mjesec kolege iz SAJ-a. Čak i to govori o (ne)ozbiljnosti ovog projekta jer prototipove novih borbenih (čak i neborbenih) vozila nikada ne testiraju operativne jedinice, već vojni tehnički opitni centri. Tek ako tu prototip zadovolji niz složenih ispitivanja i naučno zasnovanih mjerenja, eventualna probna ili nulta serija novog vozila ide na praktilno testiranje u jedinice.

U slučaju “crnogorskog oklopnog prvijenca” i bez ekspertize TOC-a, lako je predvidjeti ishod - “Mašan” je iz vojnog ugla gledano, koristan i upotrebljiv taman koliko i “Ćetalj” iz čuvene “Đekne”, dok za eventualnu upotrebu u SAJ-u, pogotovo u gaženju i rastjerivanju nenaoružanih demonstranata po ulicama, ovo vozilo ima ozbiljan potencijal - svakako veći od Sajovog “hamera”.

( Siniša Luković )